Posljednjih dana najčešće riječi koje se mogu čuti na ulicama su ‘ajme kako je skupo’, čime se uglavnom aludira na cijene u butigama. Svježe voće i povrće postalo je luksuz koji si sve manji broj građana može priuštiti, dok su meso i mliječni proizvodi također zabilježili značajan skok, a građani iz svih slojeva društva izražavaju svoju zabrinutost zbog poskupljenja te strahuju kako će se ova situacija odraziti na njihove kućne budžete bez obzira na financijsku stabilnost koju možda trenutno imaju. Kako se nose s poskupljenjima, jesu li promijenile neke životne navike, prate li akcije i jesu li se morale čega odreći provjerili smo s onima koje drže tri kantuna od kuće. Naše tri sugovornice su Olga Muratti, predsjednica dubrovačkog HSU i gradska vijećnica, Nina Mašić, članica i volonterka udruge 3Plus te Ana Miličić, pročelnica Područnog ureda za zaštitu i spašavanje Dubrovnik.
Poskupljenje je ovo ljeto više nego ikad izraženo
Gradska vijećnica i predsjednica dubrovačkog HSU-a Olga Muratti ističe kako su poskupljenja već odavno krenula, ali…
—Ovo što se ljeti događa u butigama, to je zaista prevršilo svaku mjeru, rekla bih uljuđenosti. Na otoku sam i imali smo sreću da su otvorili butigu velikog trgovačkog lanca, ali cijene jednostavno divljaju ovih ljetnih mjeseci. Sigurno da to jako teško pada mnogim ljudima i da se navike mijenjaju na način da trčimo i tražimo ono što je na akcijama, a znamo da je na akcijama ono što je lošije. Ljuti me jer je to opet udar najviše na umirovljenike, na one koji su imali malo – smatra Muratti, no mišljenja je kako su dosta pogođene i obitelji s malom djecom. One su čini mi se, dodaje, u najnepovoljnijem položaju. Smatra i kako je ovo dosad najjači udar na kućne budžete.
—Posebno ovo ljeto pratim kretanje cijena jer je poskupljenje možda i više nego ikad izraženo. Na primjer voće i povrće je užasno poskupilo. Znam da se poljoprivredom sve manje ljudi bavi, to je težak i rizičan posao, ali smo došli dotle da je zdrava prehrana, dakle prehrana s puno voća i povrća starijim ljudima postala skoro pa nedostupna. Ako oni moraju platiti kilo pomadora 3 eura, a što u tome ima? Sigurno se navike mijenjaju. Ja osobno ne činim to rigorozno, imam obitelj i možemo još uvijek pristojno živjeti, ali itekako vodim računa i gledam što ću u butizi povoljnije kupiti – ističe dalje Muratti za DuList te dodaje kako joj se čini da je cijena kruha svaki put nova.
—To su cijene koje umirovljenici s nekakvom i pristojnijom mirovinom skoro pa ne mogu pratiti. Sigurna sam da će to utjecati na njihovo zdravlje, ali i na mentalno zdravlje jer čovjek uvijek živi u nekakvom strahu – htio bi nešto kupiti, a ne može. Što je kilo pomadora za jednu obitelj, a to je 3 eura! – napominje joj jednom. Mnogi su se ljudi u sve većem poskupljenju počeli odricati nekih svojim malih užitaka. Ne luksuza, već sitnica koje im život čine ljepšima.
—Smeta me da se ljudi odriču ili smanjuju količine onoga u čemu su uživali. Ako hoćete kupiti kilo prasaka i pojesti jednu iza objeda, to je došlo u nebo, a da ne kažem negdje sjesti u restoran. Čula sam da je pasta šuta u jednom restoranu 20 eura. Znam da je sezona, ali ne možemo sve mjeriti kroz to. Puno toga nam je poremetio i euro i svi se u tome pomalo gubimo – smatra naša sugovornica.
Bila sam ponosna jer je sve štimalo, ali…
Osim što su poskupljenja utjecala na umirovljenike zbog niskih mirovina, izuzetno su pogođene i obitelji s djecom. Bliži se početak nove školske godine te školarce treba opremiti i omogućiti im sve potrebno za bezbrižan povratak u školske klupe. Nina Mašić, članica i volonterka Udruge 3Plus iskreno nam je rekla kako joj zadnjih nekoliko dana dolazi plakati.
—Mi spadamo u srednji stalež i uvijek sam ja to nekako uspijevala riješiti, sve te životne troškove, nabavke, režije, podstanarstvo i baš sam bila ponosna kako je to sve štimalo makar bili na pozitivnoj nuli. Zadnjih nekoliko mjeseci, kada gledamo cijenu košarice, mi s našim plaćama više ne možemo pokriti redovne životne troškove, a da ne govorim kada dođu izvanredni kao što sad treba opremiti 3 školarca – rekla je Mašić te dodala kako prvi put u životu ne zna što i kako dalje. Sigurna je da će se snaći jer se uvijek snađu, ali je sigurna da se s dvije prosječne plaće ne može živjeti.
—Već odavno smo se odrekli takozvanih malih luksuza, koje si možda neki ljudi mogu priuštiti redovno, poput odlaska na kavu ili sladoled. Nama je to već odavno nešto na što trebamo paziti. Ne znam više čega se odreći, jer ne možeš se uvijek odreći svega – zaključila je. Uskoro kreće i škola te je naša sugovornica ugrubo izračunala koliko će novaca morati izdvojiti za opremiti troje đaka.
—Trebat će nam otprilike 300 do 400 eura za opremiti djecu u školu ne računajući nove školske torbe, već samo ono najosnovnije, potrošni materijal. Najviše se troši kad se kupuje obuća, u tom nekom smislu kupnja jeftinijeg obično ispadne skuplja jer se brzo uništi pa moraš kupovati novo jako brzo. Jednostavno ne možete i ne smijete štedjeti na nekim stvarima, pogotovo za djecu. Sretna sam što s ponosom mogu reći da moja djeca imaju sve što im treba i čak i više od toga, a meni je kao majci najvažnije da su moja djeca zadovoljna, nasmijana, čista i nahranjena – naglasila je Mašić.
Na hrani ne štedimo
Smatra kako ni jedan roditelj ne bi smio imati plaću manju od tisuću eura, iako misli da je i to malo, jer ako imate toliku plaću, a pola ide na režije, što je s hranom za taj mjesec?
—Na hrani ne štedimo niti planiramo jer kakav je to život kad si ne možeš priuštiti od hrane što želiš. Ipak, bilo koje namirnice koje su prije bile dostupne svima, sada su preskupe jer su cijene otišle gore te dodaje kako bi svaki roditelj volio da njegova djeca jedu domaće, ali nažalost domaće je postalo preskupo tako da čak i na štetu zdravlja morate raditi neke rezove. Naravno, maslinovo ulje iz butige nije otrovno, ali svi znamo koliko je lijepo jesti domaća jaja i koke, ali sve to košta – rekla je. S druge strane Mašić tvrdi da pokušavaju uštedjeti gdje god i koliko god mogu, a vjeruje da poskupljenjima doprinosi i život u Dubrovniku.
—Vjerujem da je kod nas u Dubrovniku to kombinacija više faktora, to što smo turistički grad, što smo izuzetno posjećen grad, ali i to što je došao euro! Sve to rezultiralo je velikim poskupljenjem na plaće koje su stalno u istom prosjeku jer ja ne znam je li se u zadnjih 10 godina nešto drastično promijenilo s plaćama, čak su u jednom trenutku bila i snižavanja plaća zbog Covida, pa rezovi, pa vraćanja i slično, ali da je nešto išlo prema gore i nije – zaključila je naša sugovornica. Osjeća da prvi put u životu nema neku ušteđevinu, nema slamku spasa za koju se može uhvatiti i nema ideju kako riješiti situaciju.
—Vjerujem da će biti sve dobro na kraju, kao i uvijek dosad, ali voljela bih ipak da u ovim godinama imam neku financijsku stabilnost i sigurna sam da nisam jedina s tom željom. Mi smo generacija koju su stalno neke krize udarale i svi težimo nekom smirenom i stabilnom životu, a uvijek nas hvataju neke turbulencije – izjavila je. Naglasila je kako letke uvijek prati osobito za kupnju skupljih stvari koje su neophodne ili kad je nešto što inače redovno koristi na sniženju uvijek kupi malo više, za nekoliko mjeseci. Smatra kako bi bez toga bilo još teže i to puno prije. Ipak, vjeruje u pozitivnu i svijetlu budućnost.
—Jednostavno živimo u jako skupom gradu, podstanari smo s troje djece i da nismo jako optimistični vjerojatno odavno ne bismo ovdje živjeli. Svi bi mi voljeli i nove cipele i kozmetičke tretmane, ali ako ne ide onda ne ide, bez toga se može jedno vrijeme ili se može ako se mora, čovjek ipak sebi mora odrediti prioritete – za kraj je rekla Mašić te dodaje kako je zahvalna Obiteljskoj kartici, projektu Udruge 3Plus, koja im je omogućila male, ali redovite uštede na mnogim područjima što kad se sve zbroji, svakako doprinosi lakšem snalaženju u moru poskupljenja i inflacije.
Pitanje je što će biti sutra
Ana Miličić, pročelnica Područnog ureda za zaštitu i spašavanje ima svoje metode i trikove kako iz butige izaći sa što većom spenzom, a manjim računom. Ana je s nama podijelila kako se bavi iznajmljivanjem i to nekretnine u Trsteniku na poluotoku Pelješcu, međutim to uopće ne mijenja na stvari jer je pritisak od poskupljenja sveprisutan.
—To što sam iznajmljivač ne utječe na moj doživljaj cijena, iznajmljivanje mi zapravo služi za održavanje same nekretnine, tako da ja te novce pokušavam ne trošiti na svakodnevni život dok svoju obitelj uzdržavam s redovnim prihodima – rekla je za DuList pročelnica Miličić. Tvrdi kako se skupoća namirnica iznimno osjeti i nije nimalo ugodna.
—Gledajući sve trendove i nekontrolirano poskupljivanje, izuzev nekoliko namirnica čije su cijene zaštićene, glavno pitanje je što će biti sutra. Može biti još i gore i to je pokazatelj nezaštićenosti potrošača. Cijela situacija unosi neki nemir bez obzira je li čovjek u ovom trenutku može sastaviti kraj s krajem, jer dugoročno se u svakom pogledu osjećam potpuno nesigurno – izjavila je. Sretna je što se ničega nije morala odreći, ni ona ni njena obitelj, ali ipak su pažljivi.
—Uvijek se trudimo uskladiti prihode i rashode te uvijek gledam cijene. Gledam kupiti nešto za manje novca, i ne uzimam prvu stvar s police već vodim računa gdje su neke namirnice koje redovno koristim povoljnije, međutim jako je teško s obzirom da je sve generalno poskupilo. Kataloge ne pratim, ali moja kćer ima aplikacije na kojima gleda i prati sniženja po butigama – rekla je te dodala kako misli da to ne pomaže puno, čak misli i da odmaže jer pođeš da bi kupio tu jednu stvar koja je na sniženju, a kupiš još dodatnih 15 stvari koje ti ne trebaju, a skuplje su nego u drugoj butizi. Ima tu raznih trikova. Savjet naše sugovornice jest da se napravi spisak za kupnju i da se držimo njega, koliko možemo, i ne odlutamo što nam se svima jako često događa pa kupujemo i što nam treba i što nam ne treba.
Iz tiskanog izdanja