Izlaganjem nazvanim ‘Čestito tebi sveđ bio, ovi dan slavan i mio!’ Jelena Obradović Mojaš predstavila je bogato kolendarsko nasljeđe dubrovačkog kraja u četvrtak u Znanstvenoj knjižnici.
Kad se govori o blagdanima i dubrovačkom kolendarskom kalendaru treba potsjetiti kako je ritam života u tradicijskoj kulturi obilježen sustavom blagdana i s njima povezanih običaja jer se time postiže odgovor ljudske zajednice na jedno od temeljnih životnih pitanja, a to je problem vremena pojasnila je predavačica. U Dubrovačkoj Republici blagdani su bili markeri, međaši, između godišnjih doba svojevrsi mjerači vremena, dani do kojih se ili o kojima se nešto trebalo uraditi pa tako i kolendavati.
Najstariji dubrovački državni kalendar datira iz 1378. Folklorna kolenda javlja se u13-om, a umjetnička u 16-om stoljeću. Retrospektivni pogled na kolendarsko nasljeđe ukazuje kako je u 19-om stoljeću bilo čak 19 kolendarskih blagdana (uoči Sv. Antuna, Sv. Ivana, Sv. Mihajla, Sv. Luke, Sv. Šimuna i Jude, Svih Svetih, Sv. Martina, Sv. Kate, Sv. Andrije, Sv. Frana Ksaverskog, Sv. Nikole, Sv. Lucije, Sv. Tome, materica, očića, uoči Božića, Sv. Stjepana, na Staru godinu, uoči Bogojavljenja). Umjetnička , pjesnička, kolenda nestaje u 20-om stoljeću, a ostaje folklorna tradicijska koja se njeguje i danas.
U zimskom ciklusu bile su intenzivnije kolende, dok je ljetni ciklus svetaca bio posve zapostavljen barem što se tiče kolendarske građe. Kolende su medij dobrih želja, a svakako su i vrlo važan dio nasljeđa koji je prisutan od srednjovjekovlja do danas. Predavačica zaključuje kako je kolende potrebno zaštititi kao nematerijalnu kulturnu baštinu.
Predavanje Jelene Obradović Mojaš organizirale su Dubrovačke knjižnice u okviru programa Dubrovačkog zimskog festivala. Obradović Mojaš autorica je knjige ‘Kolenda u Dubrovniku: tradicija kolendavanja od 13. do 21. stoljeća’ koja je objavljena ove godine.