‘JEDVA ČEKAM NA KALAMOTU’ Dubrovkinja Ana Vojnović javila nam se iz Beča koji je u lockdownu

Austrija se od ponedjeljka nalazi u novom lockdownu, a od 1. veljače država uvodi novo cijepljenje. Dok se u Zagrebu održavao masovni prosvjed protiv novih Covid-19 restrikcija, isti se odvijao i u Beču. Dubrovkinja Ana Vojnović sa suprugom i dvoje djece živi u glavnom gradu Austrije već godinu dana. Preseljenje iz Zagreba u Beč bila je već duže vrijeme opcija, no pande­mija koronavirusa ubrzala je taj proces. S obzirom na da njen suprug ima bli­sku obitelj u Beču, jednim dijelom im je bilo i lakše priviknuti se na tu novu odluku te sve skupa prolaziti. No, pri­sjeća se da je, netom nakon što su došli, krenuo novi lockdown. Inače, trajao je sve do proljeća 2021. godine. Zbog toga je, kako kaže, bilo malih problema s papirologijom.

— Sve stvari koje su prije išle brže, tada su odjednom usporile – govori. Dnevne aktivnosti su se odvijale na relaciji kuća-posao jer je relativno sve bilo zatvoreno.

Ponovno je sve zatvoreno na dva tjedna, ali pitanje je hoće li to biti tako. Tako je najavljeno i prošle godine, a s vremenom se to razdoblje lockdowna produživalo. Na kraju smo od dva tjedna, došli na šest mjeseci

— Naši izlasci su bili s djecom u park i prirodu. No, i to je bilo ograničeno. Radile su samo butige s prehrambenim proizvodima, drogerije, ljekarne i ben­zinske pumpe. Koliko se sjećam, tada u nas, u Hrvatskoj nisu vladala tako stroga pravila kao u Austriji. Dakle, došli smo u Beč, grad u kojem postoji ‘milijun’ stvari za vidjeti i posjetiti ih, a zapravo nisu bile dostupne. Držalo me na snazi – tu smo sad, neće vazda biti tako. Gledala sam ostati što pozitivnija oko svega toga, iako smo stalno bili okruženi informacijama o koroni. Ni o čemu se drugom nije ni pričalo. Poku­šavala sam se nekako i isključiti koliko god sam mogla – rekla je. S obzirom na to da je radila i putovala na posao jav­nim prijevozom, viđala je ljude i bila u interakciji s njima te joj je bilo ipak lakše prebroditi to razdoblje.
— Družili smo se najviše s našim lju­dima s prostora tzv. Balkana. I zbog toga mi je bilo lakše jer smo pričali naj­više o nekim temama koje nisu vezane uz koronavirus. Kratko bismo o koro­navirusu prokomentirali, ali ne bi se išlo u neke veće dubioze.

‘Vi sad izlazite, a novi ulaze u bazen’
Prisjetila se kako je Austrija u tim danima 2020. godine uvela masovno testiranje svojih građana, koju je pro­vodila u javnosti kroz slogan ‘Svi grgljajmo’.
— Htjeli su da se ljudi testiraju, kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti. Ti su testovi bili besplatni i nije bila potrebna nikakva uputnica od doktora, nego smo se mogli testirati na dosta lokacija. Nakon toga su uveli preuzi­manje uzoraka testova u apotekama, ali i u poslovnicama jedne poznate drogerije. Mogli smo uraditi ‘test grgljanjem’ kojeg je priznavao grad Beč te se mogao pronaći na njihovim služ­benim stranicama. Znači, mi bismo snimili videozapis na mobitelu, i slali bismo im ga, a onda smo mogli odni­jeti uzorak u drogeriju ili u butige koje su provodile preuzimanje uzoraka, ali i na benzinskim pumpama. Skupljali su se uzorci dva puta na dan, a rezultati su bili unutar 24 sata – navodi Vojno­vić. Nakon popuštanja mjera, počeo je vrijediti ‘3G-dokaz’ za ulazak na neka mjesta, kao što su restorani ili kafići.
— To je dokaz da je osoba ili cijepljena ili je preboljela Covid-19 ili posjeduje negativan test. Neko vrijeme je bio u funkciji ‘2G dokaz’, odnosno nije se moglo ući u pojedina mjesta ni s nega­tivnim testom. Bio je i ‘2G plus’, što znači da je vrijedio samo PCR test, ali ne i antigenski – istaknula je među ostalim. Ta je, nazovimo ju, austrijska potvrda bila potrebna i za ulazak na bazene.
— Sjećam se kad smo tijekom ljeta bili na bazenu. Skupilo se dosta ljudi te su postavili neka ograničenja. Jedno od njih je bilo da su nam, nakon što smo ušli u bazen, štopali 15 minuta koliko smo mogli ostati u njemu. Bilo je: ‘Vi sad izlazite, a novi ulaze u bazen’. I onda smo morali čekati u redu – rekla je kroz smijeh.

‘Sada je krenuo lockdown za sve’
Početkom studenog na snazi je bio lockdown – za necijepljene.
— Smjeli su samo ići samo po namir­nice u butige, i na posao. Dakle, sve je bilo kao i nekad, samo je ovoga puta važilo samo za necijepljene. Bile su velike kontrole, a za kršenje tih pra­vila je bio papreni cjenik kazni. Kazne su bile za one koji su prekršili pravila, ali i za tvrtke koje su to dopustile. Pri­mjerice, ako ste pošli u frizera, a niste cijepljeni ili preboljeli, i on te primi te uleti kontrola, kaznili bi oboje – priča Vojnović. Sada je krenuo lockdown za sve. Rade jedino butige s prehrambe­nim proizvodima, drogerije i benzin­ske pumpe.
— Kao početak korone. Ponovno je sve zatvoreno na dva tjedna, ali pita­nje je hoće li to biti tako. Tako je najav­ljeno i prošle godine, a s vremenom se to razdoblje lockdowna produživalo. Na kraju smo od dva tjedna, došli na šest mjeseci – dodala je.
— Pročitala sam kako će zbog lockdowna na tjednoj razini država doživjeti oko milijardu eura gubitka. U prvom lockdownu je na snazi bio ‘Kur­zarbeit’ – ljudi su radili na pola radnog vremena. Država je tvrtkama koje su morale zatvoriti zbog lockdowna, upla­ćivala potpore za radnike, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj. Ne znam kakva je trenutno situacija po tom pitanju.

‘Cijeli otok je bio njihov’
Ove godine se nije uspjela ‘zaletiti’ iz Beča u Dubrovnik, svoj rodni grad, ali ni na Kalamotu gdje je provela brojna ljeta.
— Bila sam prošle godine tijekom ljeta. Tada je moj otok još više pose­ban. S obzirom na to da nije bilo puno gostiju, djeca s Kalamote, kao i moja djeca, još su više uživala. Cijeli otok je bio njihov. Nije bilo puno gužve na plažama pa nisi dolazio u situacije gdje ljudi bezobrazno šeću preko šugamana. Naravno, to nije bilo dobro za Dubrov­nik koji živi od turizma, ali to je bila nekakva sreća u nesreći. Jedva čekam doći na Kalamotu. MP