Nakon toliko dana kiše, zasjalo je sunce, a temperatura je prelazila preko 20 Celzijevih stupnjeva. Zaista idilično vrijeme za provesti vani, na zraku. Mi smo ga iskoristili za druženje s mladom ekipom iz nedavnog osnovanog Jedriličarskog kluba ‘Hydro’. Sve je počelo kao zafrkancija, kažu nam ovi mladi zaljubljenici u jedrenje. No, s vremenom su uvidjeli kako su dovoljno sposobni da uvedu neke promjene te još više približe jedrenje svim generacijama. Klub je nastao kao ideja petorice prijatelja i jedriličara Ivana Grgića, Antonia Uršića, Tomija Šoletića, Andreja Kalajdžića i Lovre Peovića u jednoj garaži u Dubrovniku.
— U povijesti Dubrovnika, nikad nisu postojala dva jedriličarska kluba, što je isto čudno s obzirom da – živimo na moru. Kroz naše ‘ćakule’, nas petorica prijatelja, shvatili smo da su aktivnosti na vodi zapostavljene i da je sramota da se u gradu s toliko snažnom pomorskom tradicijom ljudi okreću svakoj drugoj vrsti sporta. Htjeli smo napraviti neku razliku, mladi smo i sposobni. Rekli smo: ‘Idemo napraviti nešto svoje’ – priča nam početke tajnik kluba Peović. Osnovali su prvotno udrugu s kojom su htjeli stvoriti uvjete da bi se sugrađanima omogućilo bavljenje jedrenjem, ali i ostalim vodenim sportovima.
‘Nije klasičan sport’
Cijelo vrijeme brodove drže na improviziranom navozu u Mokošici, na lokaciji napuštenog škvera sada već ugašene tvrtke ‘Atlas’. Malo pomalo su sređivali prostor i kupovali još brodova. Počeli su raditi tečajeve za odrasle osobe, a odaziv je bio više nego očekivan.
— Shvatili smo da nam trebaju svlačionica i skladište opreme, pa smo prenamijenili kućicu od vinča na navozu u prostorije udruge – istaknuo je Peović. Također, očistili su i stotinjak kvadrata prostora i napravili prostor za držanje jedrilica s hvatištima za vezivanje za tlo. ‘I cijepili se protiv tetanusa’, kroz smijeh će predsjednik kluba Grgić. Upravo je on naglasio kako se s jedrenjem nije jednostavno baviti.
— Nije klasičan sport da se može uzeti lopta ispod ruke i poći na igralište. Pogotovo za nekoga tko je završio amatersku karijeru u jedrenju, a ne planira se jedrenjem baviti profesionalno. Jer, nakon te karijere, osoba nema neku veliku mogućnost za nastaviti sa jedrenjem, tipa da se njime rekreativno bavi te da, recimo, petkom i subotom ide na more. To je uvijek bio i naš osobni problem. Ono što smo mi htjeli napraviti, bili su uvjeti da mi možemo poći jedriti i da jedrenje možemo približiti drugima. Hajdemo mi biti ta snaga koja će nešto napraviti, a ne čekati da netko drugi napravi za nas – rekao je Grgić i dodaje da je dosadašnja praksa bila – ako se niste kao dijete odlučili krenuti u jedrenje, došli ste u dvadesete godine, za vas već može biti kasno i ne možete naučiti jedriti.
— Dok je s drugim sportovima to drukčije. To je stvar koju želimo promijeniti. Da svi mogu doći u klub i ako žele naučiti jedriti, da to mogu i napraviti. Mi ćemo im biti podrška i platforma.
‘To nije igračka’
U svojoj floti imaju pet katamarana, dva optimista i četiri radio-upravljana modela Dragonforce 65.
— To nije igračka, ovo je profesionalna stvar i ozbiljan brod. S ovom klasom možete biti i državni, i svjetski prvak. Zahvaljujući Hrvatima koji su dobri u ovome. Dobili smo i sredstva od Zajednice tehničke kulture za jedrilice Dragonforce65 pa ćemo imati i modelarsku sekciju – rekao je Grgić. Inače, tijekom posljednje dvije godine održavali su tečajeve jedrenja, radionice čvorova i mornarskih vještina za osnovnoškolsku djecu te radionice sitnih brodskih popravaka u fiberglassu za članove. Napominju kako su sva ulaganja napravili isključivo svojim sredstvima, a sav rad je potpuno volonterski.
‘Nismo teški ljudi, ne tražimo puno’
Klub inače broj četrdesetak članova koji imaju itekako volje, želje i znanja za prenijeti ljubav prema jedrenju drugim ljudima, no nedostaje im adekvatan prostor. Trenutno je, kako kažu, pred njima pokušaj za ostvarivanje neke vrste koncesije na pomorskom dobru, kako bi mogli tražiti sredstva za ozbiljnije investicije u infrastrukturu, a sve kako bi podignuli standard kluba.
— Cilj nam je izboriti se za jedan određen lokalitet gdje mi možemo ostvariti naše ideje po pitanju jedrenja. Htjeli bismo napraviti platformu za jedriličare. Nismo teški ljudi, ne tražimo puno. Malo je adekvatnih mjesta, ostala su slobodna dva ili tri u Gradu. Ako se sada klub ne napravi, neće u idućih 50 godina. Puno vrata smo otvorili, a uvijek bi nam rekli da se čeka izmjena GUP-a ili nova studija okoliša… Mi smo u procesu čekanja. Razvijaju se stvari u koje se ulaže. U jedrenje se ne ulaže i tu ne vidimo rezultate. U drugim se stvarima vidi – naglasio je Grgić. Upravo zbog pomanjkanja uvjeta ne održavaju školu jedrenja za djecu.
— Prostor nam je najbitnije riješiti. Bili smo na nekim sastancima, ali uvijek dođe do toga da ako nema financijske isplativosti i ako netko nema neku korist, teško je da će se ostvariti nešto. Stvar je volje nadležnih u što će se ulagati. Trebali bi ljudi shvatiti da od ovoga postoji korist – rekao je Peović, a Uršić dodaje da ako nešto nije u službi turizma, teže je dobiti dozvolu.
— U gradu je mentalitet takav da kad bi nas kao djecu pitali: ‘Što trenirate i kad bismo rekli: ‘Jedrenje’, onda bi odgovorili: ‘To nije sport’. Sve dok se mentalitet ne promijeni, teško je ići naprijed – kaže. Ekipa Hydra je na svojim počecima, ali sigurno će ići naprijed. Ispred njih su brojne regate, radionice i dijeljenje znanja o jedrenju, a mi ćemo ih rado pratiti.
‘STRAVAGANZA’
Brod je pila, luda je ekipa
Članovi Jedriličarskog kluba Hydro čine većinu posade regatnog broda ‘Stravaganza’ s kojim su ove godine nastupili na Južno-dalmatinskoj, Mrduji i Viškoj i ostvarili dobre rezultate.
— Niko Kmetović je kupio Stravaganzu koja je remek djelo brodogradnje i dizajna i jedina takva jedrilica u svijetu. Na Južno-dalmatinskoj smo bili realno prvi, najbrži brod. Na Mrduji smo bili peti ukupno, i prvi u skupini, što je dobar rezultat u konkurenciji od 200 brodova, iako mislimo da smo mogli bolje. Na Viškoj smo dobro prošli, ukupno smo bili četvrti, a prvi u grupi. Jednu etapu smo uspjeli doći prije svih. To nije uspjelo nikome iz Dubrovnika od 1991. godine. Brod je pila, luda je ekipa – govore nam.