Jedna naša klapa, koja ove subote nastupa na Aklapeli, u veljači ove godine postala je – punoljetna. Riječ je o ženskoj klapi Fa Linđo, a o Aklapeli, počecima djevojačkog pjevanja i Linđu kao i o tome što su spremile za ovogodišnju Aklapelu razgovarali smo s umjetničkim voditeljem klape Vedranom Ivankovićem.
– Kako se radi o festivalu izvorne klapske pjesme, a capella pjevanju, uvijek se radi o narodnim pjesmama te nema obrade popularnih pjesama. Tim pravilom smo se i mi vodili. Tako ćete u izvedbi Fa Linđo čuti ‘Tiri dondu’, tradicionalnu pjesmu u mojoj obradi, potom ‘Na suroj hridi kraj plavog mora’ također u mojoj obradi, tu je i ‘Turkinjica konja jaše’ u obradi Ivane Šutić te ‘Uljanicu moje matere’ (M. Čačija, S. Govorčin, M. Čačija). Za nedjelju, posljednji dan Aklapele i opraštanje klapa, pripremili smo ‘Marijo, o Marijo’ – ističe nam Vedran, dodavši da kako goste grada, tako i klapaše – i ‘lokalce’ i goste – iz godine u godinu ovaj festival zaista oduševljava. ‘Dobar je tandem’, napominje Vedran, ‘Tilde Bogdanović kao osnivačice i idejne začetnice festivala i maestra Joška Čalete kao selektora klapa’.
Umjetnički voditelj ženske klape FA Linđo Vedran Ivanković
Prave predstavnice grada i zemlje
– Da se Aklapela sad uzme i preseli u New York, bila bi također fenomenalno posjećena! Pogotovo jer je sad klapska pjesma zaštićena kao UNESCO-vo nematerijalno dobro i unatoč mnogobrojnim ponudama u Dubrovniku, ljudi su željni ovakvih događaja – napominje.
-Zovu se ponajbolje klape Hrvatske. Iako od 2011. godine klapa FA Linđo nije više na Omiškom festivalu, čini se kako kao lokalci očito zadovoljavamo te kriterije – skromno će dalje Vedran, no mi smatramo kako su ‘Linđovice’ daleko iznad pukog ‘zadovoljavanja kriterija’. Zapravo, slobodno ćemo reći, među ponajboljim hrvatskim klapama, a razlog leži svakako u tome da se, reći će Vedran, ništa ne odvija preko noći.
– Moramo raditi dvije probe tjedno. Kad smo odlazili na Omiški festival radili bismo i tri, kako bismo ostvarili neki rezultat. Tako se mora – Omiš je odskočna daska ako ništa – za reputaciju. Inače, kad se klape trude rezultati se vide, a mi smo još uvijek produktivni. Imamo sve više djece u klapi – dodaje kroz smijeh. Naime, zbog obiteljskih obaveza, sve im je teže i teže, ali kaže, ne daju se. Na probama zna biti i po dvoje, troje djece, dodaje kroz osmijeh. Inače, s obzirom na to da su naše Linđovice postale punoljetne, vrijedi se vratiti i u tu 2000. godinu kad su osnovane. U toliko godina postale su prave predstavnice našeg lijepog grada i zemlje, a za njihove nastupe u pravilu se traži karta više.
– Na prijedlog članice Fani Favro Bukvić, 2000. godine krenula je ženska klapa FA Linđo s voditeljem Mihom Kalauzom. Nakon mjesec dana me pitao bih li možda nastavio jer smo mi kao plesači imali klapu plesača i glazbenika u ansamblu samom. I u to nas je uputio Kalauz! I pristao sam, krenuo voditi klapu. Zapravo, iskreno, učio sam i ja i odrastao s njima. Na početku sam im rekao: ‘Ja učim voditi, vi učite pjevati – idemo zajedno’. Možda je to bio trnovitiji, no sigurno temeljitiji put – dodaje Vedran. Kad su krenule, njih deset, jedanaest, bile su djeca, a danas one njeguju i čuvaju tradiciju te ju prenose dalje na svoju obitelj…
Linđovice su se prvi put predstavile javnosti u kolovozu 2000. godine
Kako u klapi, tako u ansamblu
– Sjećam se, Luči je bila najmlađa, imala je 15 godina, a danas su one odrasle žene koje čuvaju i njeguju tradiciju. Zapravo, već imamo i mješovitu i mušku klapu (smijeh). To je taj momenat klape gdje se u toliko godina mijenja život i odrastamo jedni uz druge, životni putevi, vjenčanja, posao pa i neke životne nevolje… Opet svi zajedno proživimo. A i kad imaš neke brige koje te muče, u tih sat vremena, sat i pol probe, ih zaboravljaš, uđeš u taj neki lijepi svijet veselja i pjevanja. Ne volim ‘pilati’, nego neka sve dođu i pođu nasmiješene s klape – ističe. Uostalom, kad se radi – se radi, ali i veseli se. Tako je, napominje i u cijelom ansamblu.
– One su toliko kvalitetne i profesionalne, a i najtalentiraniji ne mogu bez vježbe i rada. Cure su se stvarno isprofilirale u dobru ekipu uz minimalno mijenjanje članova, što je znak kako vlada dobra atmosfera. Jednostavno – da se ćutimo. Kao u svakom kolektivu, bilo bi nenormalno da je sve idealno. Primjer za to je i ansambl Linđo. Uostalom, one su gotovo sve bile plesačice ispočetka. Od njih osam, šest ih je starih plesačica, to je ta snažna veza. Tu su i putovanja, druženja, turneje… Svaka mlada osoba u Linđu doživi i nekoliko ‘ekskurzija’, a tu je i toliko edukativnih stvari, obilazaka etnoloških muzeja i znamenitosti u raznim dijelovima svijeta – ističe Vedran, i sam član Linđa od svoje trinaeste godine, kao plesač do 23., 24. godine. — Kad ste u Linđu, teško se odvojiti. Često se čeka udaja, vjenčanje, brak, posao, djeca kako biste se mogli odvojiti od ansambla, oprostiti od Linđa. Uz Linđo se raste i odrasta, u Linđu se rađaju ljubavi. U ansamblu sam trideset godina, meni je Linđo način života. Linđa živim i on je sa mnom. Uvijek – zaključuje Vedran, a mi se, osim skorih ljetnih nastupa Linđa veselimo i čuti što su nam to ‘Linđovice’ pripremile na večerašnjem nastupu.
NAŠE ‘DOBRE DJEVOJKE’ Profesionalnost i prijateljstvo
Linđovice su se prvi put predstavile javnosti u kolovozu 2000. godine kada je Folklorni ansambl Linđo slavio svoju trideset petu obljetnicu postojanja i djelovanja. Uslijedio je niz samostalnih koncerata, festivala, natjecanja, sudjelovanja u medijima, bilo u Hrvatskoj, bilo u inozemstvu. Svoj najveći uspjeh klapa je postigla na prestižnom natjecanju klapske pjesme koji okuplja najbolje hrvatske klape – Festivalu dalmatinskih klapa Omiš. Od ukupno 19 osvojenih nagrada na navedenom festivalu, dvije najsjajnije dolaze iz 2009. godine, kada je klapa osvojila apsolutnu pobjedu kojom su je nagradili i stručni ocjenjivački sud i publika – Zlatni štit i Zlatni leut s grbom grada Omiša. Tu je i zlatno odličje na 13. Međunarodnom festivalu zborskog pjevanja u Veroni, ali i sjajan album ‘Mediterranean sounds – Croatia’s mystic voices FA Linđo’. Riječ je o prvom klapskom SuperAudio CD-u snimljenom 2003., u suradnji s poznatim i priznatim umjetnicima Nenadom Bachom i Johnom Holbrookom, višestrukim osvajačem Grammyja. Kako su zapisali na stranicama FDK, s jedne strane Linđovice su vrlo profesionalne u shvaćanju i interpretiranju glazbe hrvatske baštine, dok ih s druge krase zajedništvo i prijateljstvo, veselje i razdraganost…