U sklopu festivalskog glazbenog programa i ove godine je nastupio jedan od najistaknutijih hrvatskih mladih pijanista Jan Niković, koji svojim specifičnim glazbenim interpretacijama privlači i oduševljava struku i publiku diljem svijeta. I pri tom biva nagrađen prestižnim priznanjima. Ovo mu je druga godina za redom na Igrama, a mi priželjkujemo naravno da nam dolazi i nadalje… Par dana nakon što su se slegli dojmovi s velikog koncerta iskoristili smo prigodu za razgovor…
Nedavno ste održali solistički koncert u Kneževu dvoru. Što je bilo na repertoaru? Kako je reagirala publika? Sve u svemu, kakvi su dojmovi?
Imao sam veliku čast ponovno nastupiti u Kneževu dvoru. Kada sastavljam program, uvijek nastojim stvoriti neku vrstu kolaža, ne samo stilskog, nego i idejnog. Tako je i ove godine repertoar obuhvatio djela od baroka pa sve do 20. stoljeća. Koncert je započeo Scarlattijevim sonatama, nakon čega su uslijedila djela hrvatske skladateljice Dore Pejačević. Potom sam izveo Schumannov Karneval, Rachmanjinove Corelli varijacije i na kraju Skrjabinovu Četvrtu sonatu. Ideja mi je bila uspostaviti određenu poveznicu kroz cijeli program, a istovremeno pokazati i širinu instrumenta, kao i emocionalni dijapazon koji glazba može obuhvatiti.
Prošle ste godine nastupili također u sklopu programa tih posebnih, jubilarnih, Igara. Bio je to posljednji koncert u ciklusu „Mladi za mlade“. Kakvim pamtite taj koncert?
Moram reći da sam izuzetno zahvalan Dubrovačkim ljetnim igrama, ali i natjecanju Ferdo Livadić u Samoboru, koje mi je prethodne godine omogućilo nastup u Dubrovniku i zapravo mi otvorilo mnoga vrata. Taj koncert predstavljao je snažan motivacijski impuls još prije samog natjecanja, jer mi je od djetinjstva bila želja nastupiti u ovom gradu. I koliko god sam godinama sanjao o tom trenutku, dubrovačka publika nadmašila je sva moja očekivanja. Uistinu me dirnula velika podrška umjetničke ravnateljice, naše velike pijanistice, i jednog od mojih najvećih uzora, Martine Filjak, kojoj ostajem doživotno zahvalan, a ujedno i ganut pažnjom i povjerenjem koje je iskazala prema meni, kao mladom pijanistu.
Uopće kakav je osjećaj nastupati na Dubrovačkim ljetnim igrama koje su generalno, pa tako i u ovom glazbenom segmentu, specifične, ambijentalne…?
Mi Hrvati smo se možda već pomalo razmazili vlastitom ljepotom Dubrovnika i atrija Kneževa dvora. To sam najbolje shvatio kada sam objavio fotografije na društvenim mrežama i vidio oduševljenje ljudi izvan Hrvatske, koji nisu toliko upoznati s tim prostorom. Njihova reakcija podsjetila me koliko je to uistinu posebno mjesto. A biti ondje uživo, osjetiti dubrovački zrak i svirati u takvom ambijentu, to je inspiracija koja nosi cijeli koncert.
Vrlo ste mladi, a iza Vas je toliko nastupa u zemlji i inozemstvu, nagrada… Je li put bio trnovit ili ležeran? Što Vas u cijeloj toj Vašoj priči koja se izrodila iz Vašeg životnog poziva najviše veseli? A ima li neki segment ili pak segmenti koji Vam nisu baš dragi, ali su nužni?
U posljednjih nekoliko godina vjerojatno sam više na putu nego kod kuće, navikao sam spavati gotovo svaku večer u drugom hotelu i vježbati na klavirima, bilo da je riječ o Japanu, Americi ili Dubrovniku. Ne želim se žaliti, jer osjećam veliku privilegiju baviti se ovim poslom, ali naravno da postoje i teške faze kada nije lako zadržati elan. U tim trenucima podrška bližnjih jako puno znači. Ipak, sve se to zaboravi onoga trenutka kada izađem na scenu i osjetim reakciju publike, kad shvatim da je nekoga glazba istinski dotaknula ili mu donijela posebno iskustvo. To je u konačnici i glavni razlog zbog kojeg sve ovo radim.
Koliko su Dubrovačke ljetne igre značajne i jesmo li mi ovdje uopće svjesni važnosti te kulturne tradicije i bogatstva?
Dubrovnik je grad koji je prepoznat širom svijeta. Kamo god otputujem, ljudi znaju za njegovu bogatu povijest i kulturu. Ponosan sam i zahvalan što je festival u tako dobrim rukama i što upravo on čini važan dio razloga zbog kojih ljudi posjećuju Dubrovnik, jer nudi iznimno bogat kulturni život. Za mene je velika čast biti dijelom toga.
Nadamo se da ćemo Vas imati prilike čuti i na idućim Igrama? Zna li se to već ili pak ne, ili jednostavno još „nije za javnost“?
Biti dijelom Dubrovačkih ljetnih igara treću godinu zaredom, i nastupati u, po mom mišljenju, najljepšem gradu na svijetu, za mene bi bilo veliko priznanje.
Foto: DLJI/Privatna arhiva