Je li vas bar malo sram?

''Prošle godine u sklopu "Zelene čistke" čistio se u Dubrovniku među inim i okoliš Stare bolnice, točnije jedna kućica tik uz ulicu.

Na tom mjestu bilo je smeća među kojim i organski otpad u poodmaklom stadiju raspadanja od poda doslovno do krova. Petorica divnih volontera među kojima je bio i zaposlenik Grada Dubrovnika očistili su to i rekli kako su jedva izdržali da ne povrate. Da nisu pretjerivali znam iz prve ruke jer sam vodom  i domestosom ispirala taj prostor i pristupnu stazu kojom prolaze ljudi da se zaraza ne širi dalje. Ovim putem im još jednom hvala i među ostalom i zbog njih reagiram.

Ove godine u travnju je u istoj akciji sudjelovalo 60 ljudi među kojima članovi Udruga Mladih Orlando, Udruga Ruka Ljubavi, Udruga DRVO Mladih Bonsai,  strani studenti sa DIU, srednjoškolci i njihovi profesori te dvoje stručnjaka iz Grada Dubrovnika. Atmosfera je bila vrlo pozitivna, ljudi motivirani a skupilo se 25 kubnih metara otpada među kojim je bilo i otopina iz doba kada je Bolnica još bila u funkciji kao i narkomanskih šprica i heptanona. Vatrogasci su pomogli odsjeći drvo koje je prijetilo srušiti se na krov jedne od zgrada i grane od tog stabla su ostale u dvorištu. Nakon akcije mladi volonteri su nas pitali kad ćemo ponovo nešto organizirati htjeli su još akcija, htjeli su srediti okoliš i prostor u kom se odvijaju neke njima zanimljive aktivnosti.

Desetak dana nakon toga počeli su radovi na unutarnjoj adaptaciji nekoliko prostora za potrebe jedne udruge,a naručitelj kojih je, rečeno mi je, jedinica regionalne samouprave.

Na hrpi granja su se počeli gomilati komadi zida, željezo, cijevi, wc školjka, vodokotlić i sl., koji su se s prvog kata bacali kroz prozor. Na moje reagiranje na licu mjesta,  rečeno mi je kao će se sve to odvesti kada radovi završe. Tražila sam da se u tom slučaju odvedu i grane koje neće biti moguće paliti nakon 01.06. a voditelj jedne udruge koja je indirektno bila  uključena u te radove jer koristi susjedne prostore, me uvjeravao kao će sve biti odvezeno po završetku radova. Radovi su završili, ima tomu i 6 tjedana a odvezao se samo dio smeća i to nakon više mojih poziva i pritisaka da ću pisati novinama. Organiziran je jedan kamion i odvezeno je tom prilikom samo željezo i nešto otpada što se može prodati. Taj dan je došlo 6 volontera, od kojih je jedna gospođa propustila jutarnji sastanak povodom 35 obljetnice proslave mature da bi organizator odvoza došao fino odjeven i ni u jednom trenutku ne namjeravajući pomoći oko ukrcaja tog prikladnog otpada u naručeni kamion. Uvjeravao nas je mladi gospodin kako će kroz slijedeći tjedan  organizirati veliki kamion kojim će se sve to odvesti, pokušali su i neki od spomenutih volontera putem osobnog utjecaja i zalaganja ali sve što se do sada desilo su uvjeravanja da će možda biti organizirana akcija za 10 dana. Neki od volontera i novih korisnika tih prostora su me pokušali navesti da još malo pričekam, naglasili su kako su oni tu novi i da se ne žele zamjeriti vlastima s kojima treba surađivati. Razumijem to.

Oni možda jesu novi ali gomila smeća nije. Čak je i potencijalni izvor zaraze, jer beskućnik koji tamo boravi tvrdi da mu je rečeno da može na vrh te gomile baciti i svoj otpad. Bacio je desetak vrećica organskog otpada koji se sada već  6 tjedana prži na suncu.
Telefonskim pozivom jedinici područne samouprave doznajem da im je rečeno kako je sav otpad nastao adaptacijom prostora uklonjen što smatram netočnim jer vodokotlić s vrha gomile teško da pripada navedenom beskućniku.

Bilo kako bilo smeće je još tamo… a na žalost ima ga u krugu Stare bolnice još mnogo više ali od svog smeća još je jači strah od zamjeranja. Zaraza prijeti, neugodno je, ružno, odbojno, ostavlja dojam da nitko ne brine i da se tu nema zašto dolazit. I sve to još na pukih 50 metara od prekrasne nove zgrade Sveučilišta u Dubrovniku. A u kućici, tek uz cestu koju su čistili naši volonteri s početka priče…razbijena TV, vreća smeća, torba, fekalije…turistima tik pod nosom.

I što onda pitam se, mogu misliti svi oni mladi ljudi koji su volontirali? Što onda reći onim mladim ljudima koji su htjeli nove akcije, koji su htjeli urediti okoliš, koji su sa svojim prijateljima i profesorima bili u smeću takoreći do struka, što im reći na ovo? Slažem se da je za dobre projekte potreban dijalog. Ali ne zaboravimo, dijalog počiva na dvosmjernoj komunikaciji a ne na maksimi "Ne zamjeraj se nikome!"
Pitam se je li nas kao odrasle ljude barem malo sram kakav primjer pružamo mladima? Mene jest!

Što ćemo po tom pitanju napraviti? Ja ovim pismom, ako ničim drugim u ime svakog volontera koji je čistio u travnju ove i prošle godine, nešto jesam. Nadam se da to nije sve.''