JARAK O PRVOM JAVLJANJU UŽIVO Umro sam od straha, mislim da sam izgubio tri kilograma od preznojavanja

Hrvatski voditelj, Dubrovčanin Andrija Jarak pred kamerama RTL.hr-a otkrio je neke detalje koje znaju samo oni koji su s njim iza kamere.
Iza njega je danas 28 godina iznimne karijere, nebrojeno prijeđenih kilometara, terena i javljanja uživo, a kako mediji vole često opisivati ovo legendarno lice, Jarak je i sinonim za objektivno, vjerodostojno i stručno izvještavanje, ali i profesionalnost bez obzira na težinu teme i situacije o kojoj govori.
Na prvo, neizbježno pitanje, postoji li neki teren iz dugogodišnje karijere koji bi istaknuo, Jarak kao iz otvoreno govori: ‘Svaki je specifičan na svoj način, ali izdvojio bih kornatsku tragediju, potragu za Antonijom Bilić, obljetnica Vukovara, Knina i tako… Bilo je puno terena, haški sud, prosvjedi u Sarajevu, nemoguće ih je nabrojati, ali svaki je specifičan na svoj način’, kaže Jarak za RTL.
Dobitnik ovogodišnjeg Zlatnog studija za najboljeg TV novinara otkriva i koliko je važan odnos s kamermanom odnosnom snimateljem s kojim radi.
-Ja bih rekao da je presudan zato što je reporter bez snimatelja ništa kao što je i snimatelj bez reportera ništa jer je to simbioza. Možeš biti najbolji na svijetu jer ako ti snimatelj nije snimio presudan kadar nemaš ništa. S druge strane isto tako ako snimatelj ne zna ili ne može, nije zainteresiran, to ne možeš raditi sam. Možeš biti ‘one man show’, ali to kratko traje – objašnjava.
Andrija se prisjetio i svog prvog terena kojeg još uvijek prilično živo pamti.
-Sjećam se, bio je požar na Korčuli 1996. godine, umro sam od straha, imao sam tremu i mislim da sam izgubio tri kg od preznojavanja prije livea! – prisjetio se.
Andrija je iskreno odgovorio i na pitanje koje se nameće svim reporterima – je li teško suspregnuti emocije prilikom javljanja uživo kad je neki teški događaj u pitanju.
-Apsolutno je teško jer nisi robot nego si živo biće i kad pratiš neku temu dugo onda tu temu jako proživljavaš unutra i na tebi je samo da to sakriješ – objašnjava.
Otkriva i koji mu je bio najduži teren u karijeri.
-Najduže sam bio na terenu kad je bila potraga za Antonijom Bilić, to sam bio preko mjesec dana na terenu – prepričava.
Istaknuo je kako nikad nije imao nekog uzora te da je uvijek gradio svoj put i svoj stil.
Na pitanje kad ne bi bio novinar, što bi bio, odgovara – novinar! Još jednom dokazujući da je novinarstvo poziv, a ne posao.