Dugo pripremam igrano-dokumentarni film pod radnim naslovom ‘Tuđman’. Mislim da prvi hrvatski predsjednik zaslužuje nešto pravo u godini kada ćemo obilježiti 100. obljetnicu njegovoga rođenja. Velika je stvar da ga interpretira najveće moguće ime iz svijeta filma i kazališta, koji u svojoj karijeri ima sve najznačajnije nagrade koje se mogu dobiti za ono što umjetnik napravi – odmah na početku razgovora poentira nam jedan od najpoznatijih hrvatskih redatelja Jakov Sedlar, o čijem uratku koji se priprema ‘bruji’ cijela Hrvatska. Iz ovog ili onog razloga… A naš sugovornik sve ih strpljivo pojašnjava i podcrtava.
No, iako se pitanje novog filma nikako ne treba izbjeći, ono nije bit našeg razgovora, već duga, sportska povezanost Sedlara i Dubrovnika. I to ne kroz film! Ali, prvo nešto malo više o njemu.
– Intenzivno se na filmu radi zadnjih nekoliko mjeseci. Pripreme za ovakav posao traju dugo, jer je cilj napraviti pravu stvar koja će biti prikazana po cijelome svijetu. To je važno i zbog Franja Tuđmana i zbog Hrvatske – istaknut će. Odabir je ‘pao’ na Kevina Spaceya. Smetaju li mu, odnosno kako komentira negativne reakcije u medijima po izboru glavnog lika?
– Kevin Spacey, osim što je sjajan glumac, jednako takav je i čovjek. Meni je najvažnije da je upravo on, kao prvo ime svjetskoga filma i kazališta, pristao i sjajno odigrao ulogu prvoga hrvatskoga predsjednika. Zaista mi nije važno tko što piše. Jedino sto mi je važno jest kvaliteta filma. Film će ostati, sve ostalo odlazi u zaborav – naglasit će naš sugovornik, filmski redatelj i producent koji se na kartu hrvatske filmografije upisao 1980. godine.
– Film napreduje dobro. U fazi smo montaže i sve će biti spremno za premijere u Hrvatskoj i u svijetu koje će se održati 14. svibnja, kad se navršava 100 godina od Tuđmanovoga rođenja – zadovoljan je redatelj.
Dinamika razgovora vodi nas južnije – k nama. Vidi li s u neekomm idućem projektu u Dubrovniku, odnosno, prema li što novo? Uvijek!
– Spremam nekoliko projekata, Dubrovnik je čudesna lokacija, posebno zimi, kada nema turista. Od Uskrsa do Dana mrtvih poželjno ga je zaobilaziti. Naime, sjećam se normalnijih vremena kada se u Grad nije ulazilo na način da je stavljen konop za ulaz i izlaz iz Grada. To mi se ne sviđa, jer sjajni filozof Pascal Bruckner lijepo je rekao: Dubrovnik je postao žrtva vlastitoga uspjeha! Volio bih, dakle, doći u Dubrovnik nešto raditi u to blaženo vrijeme kada se može uzivati u ljepoti Grada, ali hoću li i kada ću, to samo Bog zna – dodaje nam.
Dubrovnik mu svakako nije stran, nepoznanica. Priziva sjećanja iz Grada.
– U Dubrovniku sam prvi put bio kao sasvim mladi vaterpolist splitskog Jadrana. Igrali smo protiv Juga davne 1968. Od tada sam dolazio nebrojeno puta i sjećanja je napretek. I privatnih i poslovnih. Jedno od nezaboravnih je kada smo, kao Hrvatsko narodno kazalište, na dan kada je predsjednik Tuđman došao u Dubrovnik, nakon što je oslobođen od srbijansko-crnogorskih agresora, odigrali dvije predstave za Dubrovčane koji su napokon izišli iz svojih stanova i kuća. Igrali smo Gundulićevog ‘Osmana’ i moju ‘Amerikansku jahtu u splitskoj luci’, Milana Begovića. Radost koju smo osjetili kod ljudi koji nekoliko mjeseci bez rizika za svoj život nisu mogli izići iz svojih kuća, nesto je što se ne zaboravlja. A ima toga još koliko hoćete… Dubrovnik je ne samo za mene jedna čudesno lijepa priča… – romantično i sjetno veže sjećanja iz Dubrovnika. Sjetio se i onog sportskog, za kraj! Bio je Sedlar i dio amatersko-vaterpolističkih dana ljeta u Dubrovniku…
– Vaterpolo kolonija nije velika. Unatoč sportskome rivalstvu uvijek i zauvijek ostaju prijateljstva. Kada me prije puno godina, a nakon što sam se prestao baviti vaterpolom, Ivica Dabrović pozvao da budem s njim u ekipi Danača, naravno da sam pristao. Nismo igrali u luci, to je bio početak Divlje lige, igralo se tamo ispod ljetnog kina, zaboravio sam kako se zove to mjesto (Boninovo, op.a.), ali već na tim počecima vidjelo se da će Divlja liga zaživjeti i opstati. Vaterpolo je jedan od simbola Dubrovnika i lijepo je da postoji i takva Liga. Sport mora biti ne samo strast za pobjedama i uspjesima, nego i mjesto gdje se može zabaviti. Dvije sezone sjajno sam se zabavljao sa svojim dubrovačkim prijateljima. Ukoliko me Danče opet pozovu, naravno da ću doći! – priča nam redatelj, producent, sportaš, vječni zaljubljenik u Dubrovnik – Jakov Sedlar.