Predsjednik dubrovačkog SDP-a poslao je priopćenje o ‘HDZ-ovom modelu ortačko-rođačkog komunizma’.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
‘Uprava Grada Dubrovnika u zadnje vrijeme naveliko kupuje nekretnine zajedno sa svojim ortacima. Tako je prošle godine donacijom Društva prijatelja dubrovačke starine (DPDS) kupljeno 67 m2 poslovnog prostora od Zagrebačke banke za gotovo 10 milijuna kuna javnog novca kako bi ta ista privatna udruga (DPDS) proširila svoje uredske prostorije.
Ovaj put se Grad Dubrovnik upušta u novi poslovni pothvat i kupuje javnim novcem paket dionica ugostiteljske tvrtke UTD Ragusa, a sve u cilju stjecanja vlasništva nad restoranima Dubravka i Mimoza. Većinu tog novca za ovu akviziciju osiguravaju donacije DPDS-a i Zaklade Blaga dijela. Dakle, DPDS i Blaga djela doniraju Gradu Dubrovniku po sedam milijuna kuna, odnosno zajedno 14 milijuna kuna.
Ukoliko se ove dionice otkupe, može se zaključiti da Grad Dubrovnik, DPDS i Blaga djela zajedničkom investicijom ulaze u turističko-ugostiteljski biznis bez detaljnog obrazloženja i cilja osim puke konstatacije kako to predstavlja „strateško upravljanje“. Iz toga proizlazi kako se pod palicom HDZ-a, novac građana usmjerava na djelatnost ugostiteljstva.
To se naziva HDZ-ov model ‘ortačko-rođačkog komunizma’ jer je HDZ unatrag 30 godina dobro pokazao kako se u Hrvatskoj gospodari državnom/gradskom imovinom i koje su posljedice toga.
Jedinica lokalne samouprave javnim novcem treba skrbiti o potrebama građana, a kupnja restorana to nije, ma kako god to netko pokušao prikazati, jer niti jedan građanin Dubrovnika neće osjetiti razliku u svojoj kvaliteti života od ove potencijalno ogromne investicije.
Nasuprot tome, u tijeku je i drugi (hvale)vrijedni projekt, a to je projekt stambenog zbrinjavanja mladih obitelji s dubrovačkog područja što predstavlja inicijativu koja zaslužuje svaku pohvalu jer je stambeno zbrinjavanje mladih uistinu vrući problem na području Dubrovnika i okolice. No, što je problematično u ovoj priči – to što se financiranje ostvaruje preko kreditnog zaduženja u iznosu od 38 milijuna kuna. Da ne spominjemo kolika je tek vrijednost svih ostalih aktualnih javnih potreba grada Dubrovnika za koje izvori financiranja ne postoje…
Iz svega navedenog proizlazi kako je ovoj gradskoj upravi prioritet i jednostavno doći do gotovog novca od spomenutih aktera (DPDS-a i Zaklade Blaga djela) kad je u pitanju stjecanje visokovrijednih nekretnina, a nasuprot tome, za potrebe mladih obitelji Dubrovnika ova gradska uprava mora svoje sugrađane dodatno kreditno zadužiti.
Stoga, postavlja se logično pitanje: tko upravlja Gradom Dubrovnikom: onaj tko drži novčanik (DPDS, Blaga Djela) ili onaj koji moli da mu se taj novac donira (Gradonačelnik)?
Predsjednik GO SDP-a Dubrovnik
Jadran Barač’