Ovogodišnja jesenska sezona u mostarskoj Galeriji Aluminij otpočela je svečanim otvorenjem Arhipelaga, koloristički intenzivnoga postava hrvatskog ak. slikara Stipe Nobila, koji svojim jarkim bojama trajno opjevava korčulanske krajolike mora i kopna.
Riječ je o izložbi ukupno 27 djela koja ostaju dostupnima za besplatno razgledanje do isteka tekućega mjeseca.
Ističući kako je Nobilo dostojan ove galerije, ali i kako je ova galerija dostojna Nobila, direktor Odjela korporativnih komunikacija Aluminija Darko Juka izložbu je proglasio otvorenom, dok je okupljene ljubitelje likovnosti pozdravio i novoizabrani rektor Sveučilišta u Mostaru dr. Zoran Tomić, još u ulozi dekana Filozofskoga fakulteta koji je, uz mostarski FPMOZ, suorganizatorom postavljanja ove impozantne izložbe u gradu na Neretvi. Inače, događaj je dijelom Jeseni na FPMOZ-u, a Mostarci su srdačno dočekali slikara kojemu su more i krajolik oduvijek bili privlačnim motivima koje slika svojim ekspresionističkim izričajem, između realnoga i apstraktnoga.
Povjesničar umjetnosti Marin Ivanović ocijenio je kako je Nobilov haptički krajolik slikareva rodna Lumbarda na otoku Korčuli.
– Sazdan (krajolik) od redova vinove loze koji, gledani iz zraka, djeluju kao kolorističke fasete, krpice boje, prošarane suhozidima, koji se i na Nobilovim slikama pejzažom šire poput kakova bijelog krvotoka. Korčulanski se arhipelag oslikotvorio na Nobilovim radovima, postavši ikoničkim motivom hrvatskoga slikarstva. Gotovo uvijek, riječ je o ljetnomu danu, a omaru kao da možemo osjetiti dok gledamo na terasasto zasađenu lozu, masline ili makiju. Osjećaju ju i njegovi sumještani (na Nobilovim slikama nema ljudi). Kao da su se svi skrili u kamene kuće ili konobe poput njegove, u kojima je temperatura umjerena i postojana. U toj jednostavnosti života nastaju djela čijim se bojama odrazila sva sunčeva punina, podarivši nam velike slike iz malenoga mjesta, Lumbarde – nadahnuto je kazivao mladi ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnika, čiji je cjelokupan osvrt dostupan u izložbenomu katalogu.
Ponesen emocijama, sam Nobilo obratio se publici, prisjetivši se 2003. godine, kada je posljednji put izlagao u Mostaru, i to upravo u Aluminijevoj umjetničkoj galeriji. Kazao je kako ga, kao slikara i čovjeka, određuje njegova sraslost s prirodom, ali i kako svojoj supruzi duguje i sreću i neugaslu stvaralačku iskru.
– Da poživim i 120 godina, ne bih prestao stvarati – izgovorio je 72-godišnji autor čiji kist ne slika zimske motive.
Inače, Stipe je Nobilo rođen 1945. godine u Lumbardi, na otoku Korčuli (RH). Pedagošku akademiju, likovni smjer, završio je u Splitu, u klasi prof. Ante Kaštelančića, a diplomirao je 1971. pri zagrebačkoj ALU, u klasi prof. Šime Perića. Prvu je samostalnu izložbu priredio 1976. godine u Zagrebu, nakon čega su zaredale učestale prezentacije i radovi na restauratorskim i na kamenarskim zahvatima. Nobilo je, primejrice, klesao dekorativnu plastiku u prigodi obnavljanja važnih zdanja, poput osječke katedrale i zagrebačkoga Muzeja za umjetnost i obrt. Zbiljsku emocionalnu podijeljenost između rodne Lumbarde i Zagreba, u kojemu je živio dvadeset godina, prekida 1987. godine, vraća se doma i odlučuje za neizvjesnu sudbinu profesionalnoga slikara. O njegovu je radu 2004. objavljena monografija, autora akademika Tonka Maroevića, a u pripremi je nova, čijim su autorima akademici Tonko Maroević i Luko Paljetak.
Izvor: Aluminij