Akademski slikar mlađe generacije Tonko Smokvina u petak je otvorio svoju izložbu u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću, a otvorenom će ostati do kraja rujna.
Izložba slika koje nose zajednički naziv ‘Nemir’ predstavljena je prošle godine u dubrovačkoj Galeriji Sebastian, a tijekom posljednje godine dana, ciklus je nadopunjavao novim djelima te će, nakon Metkovića, ova izložba biti postavljena u Modernoj galeriji u Zagreb, u Galeriji Aluminij u Mostaru i u Galeriji Oranžerija u Vukovaru koja je smještena u kompleksu novoobnovljenog dvorca Eltz. Ciklus obuhvaća 28 slika velikih formata koje su rađene u tehnici akrila na platnu, a karakterizira ih apstrahiranje figurativnog prikaza, jarki kolorit i osobne asocijacije koje se uz njih vezuju. O tome su u tekstovima kataloga pisali povjesničari umjetnosti Marin Ivanović i dr. sc. Antun Karaman.
Antun Karaman je konstatirao kako je ‘Smokvinin forte odnos prema boji i potpuna sloboda u izrijeku. U izboru načina rada blizak je već pomalo zaboravljenim iskustvima europskog i američkog apstraktnoga ekspresionizma (romantični idealizam, gestualno slikarstvo, boja kao vrijednost po sebi, ali i kao oblikovna vrijednost), koje hrabro spaja s tradicijskim načinom rada (slikanje akrilom na platnu) i stiliziranom figurativnošću forme – predmetnost koju slika predmetnost je koju gleda (i koja na njegovim slikama nikad u potpunosti ne iščezava), ali pri tome mu je jednako važan, ako ne i važniji, doživljaj i srh koji promatrani detalji induciraju – ono fizičkim okom neviđeno, sjenovito, neiskazivo i višeznačno, ono nesvodivo i nepoznato što se iza obličja pojavne forme krije i što je moguće domašiti samo transcendiranjem („Apstraktne forme mogu sadržavati stvarne slike, čuvati ih ili poprimiti njihovu vrijednost i značenje. (…) Nepredmetno izražavanje ljudskog duha otvoreno je transcendentnom. (…)“ Wili Baumeister)’.
Objašnjavajući granicu između figurativnog prikaza i apstrakcije, Marin Ivanović je zapisao: ‘Osjetivši kako je uspostavio ekvilibrij između redukcije i apstrakcije, oslobodivši potez uvjetovanosti predloška i davši mu inherentnu logiku i autonomiju, zaokružio je novi ciklus slika koje mogu asocirati na vegetaciju ili krajobraz, ali su zapravo materijalne značajke jednog duhovnog zrenja. Pojedine slike u Tonkovom ciklusu ipak vraćaju dug prethodnim radovima; motivski – agavama, cvjetovima i pelješkim pejzažima, a stilski – akademskim eksperimentima s ljepljivim papirnatim trakama, kolorističkim eskapadama ružičaste fuksije i chartreuse zelenih akcenata, kao i organizaciji velikih površina u jednom valeru sive, plave ili crne. Na prethodnim je radovima suočavanje takvih koloriranih polja oštrih bridova, postavljenih iskosa, odozgo ili odozdo, stvaralo prostor, anuliralo volumen te istovremeno bivalo motivom. Sada velike lazurne površine u jednome tonu nisu više kontrastirane jedna drugoj, već novoj tvorbi – razvijenoj gesti i pastoznom namazu s kojima tvore komplementarno jedinstvo autentičnog prosedea. O njima neovisni, spiralni su crteži koji se pojavljuju na pojedinim slikama, uvjetno rečeno „cvjetovi“, a u duhovnom smislu reprezenti kružnog kretanja stvari u prirodi, kao i samoga života.’
Tonko Smokvina rođen je u Dubrovniku 1980. godine. Završio je srednju Umjetničku školu ‘Luka Sorkočević’ u Dubrovniku, smjer slikarski dizajner. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2003. godine u klasi profesora Eugena Kokota. Član je HDLU Dubrovnik. Osim slikarstvom, bavi se i pedagoškim radom. Realizirao je nekoliko slikarskih ciklusa i čitav niz pojedinačnih radova. Do sada je izlagao na šesnaest samostalnih i više skupnih izložbi u Hrvatskoj. Živi i radi u Dubrovniku.