U Galeriji Flora jedanaest umjetnika izložilo je svoje radove na izložbi COCKTAIL MEDITACIja koju je osmislio Slaven Tolj.
Jedanaest umjetnika koji su sudjelovali su Mara Bratoš, Boris Cvjetanović, Mario Cvjetković, Marko Ercegović, Stanko Ivanković, Stjepo Kaleb, Marojica Mitrović, Marta Pendo, Ana Opalić, Petar Šantić i Slaven Tolj, uz ostatke slojeva prve izložbe i izložbe Lava Paripovića, kako navode.
Ovo je druga u nizu izlozbi po izboru Slavena Tolja,i program se nastavlja. Dijelovi prve i druge izložbe bit će i dalje izloženi u prostoru Mediateke .
Cocktail meditacija
Samo su mrtvi vidjeli kraj rata, zloslutna misao pripisana Platonu, unatoč svim
naporima da se svijet ipak odmakne od nametnute paradigme nasilne ljudske
prirode, govori da bit i narav rata izmiču našoj percepciji, a da će zadnju riječ
imati upravo rat.
O toj, danas tako aktualnoj temi, progovara i ova izložba, druga u nizu programa koji je osmislio Slaven Tolj za Galeriju Flora. Jedanaest umjetnika: Mara
Bratoš, Boris Cvjetanović, Mario Cvjetković, Marko Ercegović, Stanko Ivanković,
Stjepo Kaleb, Marojica Mitrović, Marta Pendo, Ana Opalić, Petar Šantić i Slaven
Tolj, uz ostatke slojeva prve izložbe i izložbe koja se u međuvremenu dogodila u
Galeriji Flora, ona Lava Paripovića, zajedničkim će nastojanjima smiješati jedan
COCKTAIL MEDITACIja, što je naslov ovog ciklusa. Osobne meditacije, razmišljanja i razgovor, kao jedan od načina prevladavanja trauma, pa tako i onih ratnih,
svjesnih ili ne, jedan su od alata kojima naše tijelo i psiha mogu ublažiti posljedice
tog složenog fenomena. Neki od izloženih radova nastali su u vrijeme ratne agresije koja je obilježila cijelo zadnje desetljeće dvadesetog stoljeća, a neki radovi,
i to mladih autora, recentni su i govore o drugoj vrsti traume izazvane nekim
novonastalim opterećenjima kao što je pandemija i posljedice koje ona nosi.
Pretapanja i superponiranja radova, unošenje organskih elemenata iz vrta u
prostor galerije, korištenje svih prostorija, karakteristika su i ove izložbe.
Naizgled košmar, a zapravo uređeni i smisleni kozmos koji rastvara sposobnost
poimanja prošlosti i sadašnjosti i međusobnih im konekcija. Vraćanje na staro
kako bismo bolje razumjeli nove situacije. Ili, da se poslužimo stihovima pjesme
koju pjeva Shirley Bassey:
And I’ve seen it before
And I’l see it again
Yes I’ve seen it before
Just little bits of history repeating.
Nažalost, reaktiviraju se situacije i stanja za koja smo, sebično, mislili da se
ne mogu ponoviti u ovom kraju svijeta. Ratovi su naša svakodnevica, ali nas ne
zanimaju tj. manje nas zanimaju ukoliko se ne događaju u bliskoj okolini, ili, ako
nije riječ o apokaliptičnoj prijetnji koja nas vraća onoj crnoj rečenici s početka:
Samo su mrtvi vidjeli kraj rata. Sustigla nas je, paradoksalno, bojazan od konačnog
kraja svih ratova. Od konačnog kraja.
I nisu to jedine mračne teme koje se provlače ovom izložbom. Mučni zapis
o dugogodišnjem zlostavljanju djece, slika otuđenja, praznine, nadmeću se, jer
tračak nade uvijek tinja, s esencijom života i optimizma. Hoćemo li promijeniti
ustaljene obrasce ponašanja ili ćemo nastaviti, političkim rječnikom rečeno – business as usual, ovisi o našem zajedničkom resoru snage. COCKTAIL MEDITACIja
govori upravo o tome. Izaziva društvo, ne na promatranje i odrađivanje, već na
aktivno sudjelovanje, zajedništvo, razmjenu mišljenja…
Helena Puhara
Photo Boris Brautovic