Dugogodišnji gradski vijećnik Maro Kristić 18. svibnja traži povjerenje Dubrovkinja i Dubrovčana za dužnost gradonačelnika. Nositelj je i nezavisne liste za Gradsko vijeće koju naziva ‘listom s imenom i prezimenom’. Kandidat za zamjenika mu je turistički djelatnik s bogatim iskustvom Tonći Skvrce. Iako je mijenjao stranačke dresove, Kristić ističe kako nikad nije odstupao od svojih stavova i načela. Hoće li mu to na ovim izborima naštetiti?
-Istina je da sam mijenjao stranke, ali isto tako je činjenica da nikada nisam odustao od svojih stavova i načela, na što sam izuzetno ponosan. Od prvog dana kada sam se počeo baviti politikom do danas sam ostao isti, nikada nisam podlegao pritisku, niti promijenio svoj stav jer sam se nekoga prepao. Uostalom, mislim da ne postoji kandidat na ovim izborima koji nije mijenjao stranke, a postoje i oni koji su istovremeno članovi dvije stranke pa ne vidim zašto bi to meni moglo štetiti, a njima ne bi? Možda zvuči prepotentno, ali mislim da je to moja najveća prednost u odnosu na ostale kandidate. Uvijek sam bio tu uz građane kada je trebalo i štitio naše zajedničke interese. Upravo zbog toga na ove izbore izlazim imenom i prezimenom, sa svim svojim manama i vrlinama, uvjeren da su građani to prepoznali i da znaju da se interesi Dubrovnika ne mogu braniti iz Zagreba i drugih gradova, niti stranačkih središnjica velikih stranaka koje provode globalističke politike, zbog kojih naš narod, a posebno naš Grad koji je po mnogo čemu poseban i specifičan propada i gubi svoj identitet.
Može se steći dojam da ste bili tihi partner Mata Frankovića. Jeste li mogli više doprinijeti u proteklom mandatu?
Jedini dojam koji se može steći kod objektivnih i nepristranih građana je da sam bio samo njihov partner i da se kroz mene kao njihovog predstavnika čuo i njihov glas u Gradskom vijeću. Volim baratati činjenicama i uvijek nastojim svesti populizam na najmanju moguću razinu. Vijećnik sam koji je u zadnjih osam godina imao najveći broj rasprava, prijedloga i prihvaćenih inicijativa u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. Sve moje inicijative koje su prihvaćene, prihvaćene su jednoglasno i tu je početak i kraj bilo kakve priče o tihom partnerstvu s bilo kime. Uvijek će biti zločestih i frustriranih koji žive za to da bi ljude dijelili na ovakve i onakve, ali ja se na to ne obazirem. Ja sam čovjek koji ne dijeli ljude ni po kojoj osnovi. U koroni su nas vladajući i njihovi partneri dijelili na cijepljene i necijepljene, htjeli su oduzimati ljudima njihova osnovna prava, a sada od istih tih traže glasove. Isto tako u vijeću nas dijele na vlast i oporbu, a za mene je jedini kriterij u odlučivanju zdrav razum pa se time rukovodim kod svakog svog istupa u vijećnici. Svaka dobra inicijativa uvijek će dobiti moju podršku s čije god strane dolazila. Ljudi nisu glupi i ne treba ih podcjenjivati. Zna se tko su partneri vladajućih i oni danas imaju probleme pojasniti svoju ulogu na političkoj sceni Grada. Ja te probleme nikada nisam imao. Svi znaju da sam tu u službi općeg interesa. Uvijek mislim da sam mogao i više i bolje, ali isto tako smatram da sam u granicama svojih mogućnosti napravio jako puno. Nakon ovih izbora, kada u Gradskom vijeću bude više predstavnika nezavisne liste kojoj sam na čelu, naš doprinos će biti još veći.
Na svom Facebooku na svojevrstan ste način spominjanjem asfalta, betona i šibicarenja kritizirali gradonačelnikov rad. Ili čiji drugi? Na što bi se trebala svoditi politika? Možete li dati primjer ‘šibicarenja’?
Za mene je politika puno više od betona i asfalta koji su okosnica političkog marketinga i djelovanja onih koji su na vlasti. No, to može svatko, i ja ne osporavam da treba graditi škole, vrtiće, staračke domove, ceste i ostalu komunalnu i javnu infrastrukturu, ali se postavlja pitanje je li to dovoljno da bi netko dobio povjerenje građana? Stvarna slika Grada je katastrofalna. Sveučilište nam ima više zaposlenih nego studenata, turizam nema alternativu, odlagalište nam je pretrpano, zrak zagađen, zdravstveni sustav nam je u kolapsu, nema nam tko liječiti djecu, a mi se hvalimo asfaltom i betonom. Onaj tko nema apartman viška živi na rubu egzistencije i može jedino konobariti ili voziti taksi. U Gradu nam je 12.000 stranih radnika iz trećih zemalja o kojima nitko ništa ne zna. Nijemo svjedočimo početku procesa zamjene stanovništva, bez da o tome itko pregovara. Čak se i autohtona stabla mijenjaju nekim drugim sortama, jednako kao što će i nas zamijeniti neki drugi ljudi, ako se ne trgnemo. Ako želimo opstati, moramo biti svoji i konačno reći ne šibicarskom političkom modelu koji se svodi na zadovoljavanje interesa koalicijskih partnera kako bi se ostalo na vlasti. Svi građani moraju imati isti tretman, ako želimo biti Grad po mjeri čovjeka, a svatko zna da trenutno to nije tako. Grad je na prekretnici i bit će dobro ako se za nekoliko godina zaustavi taj trend koji vodi u propast i potpuni gubitak identiteta.
Što je Franković u proteklih osam godina propustio napraviti? Što biste Vi drugačije napravili?
Gradonačelniku ne mogu zamjeriti na njegovoj radnoj etici, no kako sam već ranije naveo politika nije samo asfalt i beton. Nitko ne može reći da se u njegova dva mandata ništa nije napravilo, ali isto tako nitko ne može reći ni da se urbanistička devastacija grada zaustavila, da ljudi bolje žive i da je kvaliteta života na zavidnom nivou. Većina građana ovog Grada je nezadovoljna smjerom u kojem on ide. Osim svega što sam već ranije naveo, zaboravilo se na one koji čine ovaj Grad onim što jest, a to su mali, obični ljudi vozači, pometači, vrtlari, odgajateljice u vrtićima. Ti ljudi se osjećaju kao građani drugog reda i tako ih se i tretira. Uostalom, da se mislilo na njih i da ih se pazilo danas u Dubrovniku ne bi bilo toliko radne snage iz zemalja trećeg svijeta. Nije baš sve do globalnih trendova, nekada treba i reći pogriješili smo, biti ponizan i manje bahat. Nama su građani dali povjerenje da upravljamo njihovim novcem i iskreno se zgražam nad rasipničkim mentalitetom i stavom koji zvuči kao da gradska uprava nešto gradi i realizira projekte svojim novcem.
Što bi značio Vaš slogan ‘Birajmo biti svoji’? Zar danas to nismo? U kojim smo se segmentima ‘izgubili’?
Slogan ‘Birajmo biti svoji’ ima blago suverenistički prizvuk i pogađa u srž frustracije građana. Svakome normalnom je jasno da smo se potpuno pogubili i da su nas bahatost, koristoljublje i osobni interesi odveli na krivi put. Gradom se ne upravlja i to građani osjete i razočarani su. Nema sigurnosti i svi vide da svakim danom propadamo sve više. Izgubili smo gospodarski suverenitet, zdravstvo nam je u raspadu, mladi nam odlaze jer nam je sveučilište potonulo. Niti mogu riješiti stambeno pitanje niti naći normalan posao, a te se stvari ne mogu rješavati niti se stanje može popravljati stranačkim direktivama iz Zagreba i drugih gradova. Grad ima dovoljno materijalnih i intelektualnih kapaciteta da bude suveren, stabilan i po mjeri građana. To se može samo ako se odluke o njegovoj budućnosti donose u Dubrovniku, a ne negdje drugo. Uvjeren sam da su građani to shvatili i da će 18. svibnja pokazati što misle o tome tako što će birati biti svoji.
U kampanji najviše naglašavate probleme u zdravstvu, obrazovanju, turizmu, nečistoći zraka i vode te gospodarenju otpadom. Što je po Vama prioritet ili su svi ovi segmenti nešto čemu je već ranije trebalo pristupiti kako bi se ti problemi riješili?
Čist zrak i voda, uređen obrazovni i zdravstveni sustav su nešto što predstavlja ustavno pravo svakog čovjeka, a kod nas je to na najnižoj mogućoj razini. Grad je sve skuplji i teži za život. Onaj tko nema nekretninu viška koju može afitavati teško može živjeti od svoje plaće. Sve više umirovljenika prebire po kontejnerima, jer ne mogu živjeti od mizernih mirovina. Zamislite kako se ti ljudi osjećaju u zenitu života. U utrci za novcem i rekordima smo zaboravili na male ljude koji jedva preživljavaju. To dovoljno govori o otuđenosti vladajućih od naroda i stvarnih problema koji više ne mogu stajati pod tepihom.
Kakvom biste opisali svoju listu za Gradsko vijeće koju nazivate ‘listom s imenom i prezimenom’?
Nezavisna lista koju imam čast nositi je zaista lista s imenom i prezimenom. Na njoj se nalaze ostvareni ljudi koji su odlučili svoje vrijeme, energiju i znanje staviti u službu građanima. Nitko od njih nije tu iz nekog osobnog interesa i nikoga od njih nije trebalo moliti da se priključi, niti je itko od njih svoj angažman uvjetovao pozicijom na listi. To su ljudi koji vole svoj Grad i mogu mu puno dati. Svi od reda su druželjubivi, čovjekoljubivi i imaju izraženu socijalnu inteligenciju i empatiju prema onima koji su ugroženi i teško žive. To se uostalom vidi i na reakcijama građana na listu koje su izuzetno pozitivne.
Kada pričamo o listi za Gradsko vijeće, hoće li Vas zadovoljiti biti ‘jezičac na vagi’ ili mislite da bi na ovim izborima mogli više?
Mi na izbore ne izlazimo da bi trgovali svojim mandatima, niti da bi bili jezičac na vagi, nego da bi građanima pomogli zaustaviti put u propast Grada koji je kroz svoju povijest uspješno odolijevao raznim neprijateljima i uvijek uspijevao ostati svoj. Siguran sam da ćemo nakon 18. svibnja imati više vijećnika u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika, a isto tako sam siguran da građani znaju da ih mi nećemo izdati ni prevariti. Zato je važno da izađu na izbore u najvećem mogućem broju i glasaju po savjesti. To pravo im nitko ne može oduzeti. Ostankom kod kuće na dan izbora prihvaćaju postojeće stanje i neizravno daju podršku onima koji su Dubrovnik doveli u stanje u kojem se nalazi.
Bili ste angažirani po pitanju rješavanja stambenog pitanja branitelja u naselju Nuncijata. Jedan od njih je i Vaš otac. Mislite li da će se ikad useliti u te objekte?
Oduvijek sam zastupao interese braniteljske populacije, jer osjećam odgovornost i obavezu prema tim ljudima koji su nas svih zadužili dok smo živi. Sramota je da trideset godina nakon rata mi još uvijek spominjemo branitelje u kontekstu problema koje imaju, umjesto da obilježavamo važne obljetnice i na djecu prenosimo istinu o Domovinskom ratu.
Nismo im bili u stanju ni izgraditi primjeren spomenik. Nuncijata je samo odraz lošeg i licemjernog odnosa prema dubrovačkim braniteljima. Uopće neću ulaziti u to ima li među njima onih koji su dobili zemljište, a nisu trebali, ali svih bi nas trebalo biti sram zbog toga jer su neki od njih umrli čekajući da riješe svoje stambeno pitanje. Moj otac kao zatočenik logora i sudionik Domovinskog rata nije na toj listi jer su mu roditelji u međuvremenu umrli i od njih je naslijedio obiteljsku kuću u kojoj živimo. Iako ne temeljim svoje političko djelovanje na obećanjima, ako dobijem povjerenje građana, ovaj problem ćemo sigurno žurno riješiti i izgraditi pristupnu cestu i komunalno opremiti predmetna zemljišta kako bi se na njima moglo početi graditi i kako bi se ispunila ljudska i zakonska obaveza prema našim braniteljima
S kime ste spremni koalirati ili dati podršku nakon izbora?
Izbori su za dva tjedna i sve je u rukama građana. Nikada do sada, a tako će biti i ubuduće nisam, niti ćemo ulaziti u nikakve koalicije. Našu podršku mogu imati oni koji su spremni raditi u interesu svih građana i uhvatiti se u koštac sa stvarnim problemima kojih ima previše. Uvijek ćemo biti za dobre projekte i ideje. Nećemo bježati od razgovora, no pitanje je tko će biti u kakvoj poziciji iza 18. 5. Mi ćemo sigurno biti puno više od jezičca na vagi.