Kandidatkinja za gradonačelnicu koalicije Slobodno (SDP, Srđ je grad, Možemo) Anita Bonačić Obradović kroz predizbornu kampanju često se našla na temi kritika, a svaka od njih uključivala je i njezinu obitelj. Naglašava kako je uvijek spremno odgovarala na sva pitanja koja su pokušala u pitanje dovesti integritet njezine obitelji.
Želite li se osvrnuti na rješenje građevinske inspekcije o uklanjanju bespravno izgrađenih građevina u vašoj obiteljskoj kući u Dalmatinskoj ulici?
Nemam se posebnu želju osvrtati na podmetanja političkih oponenata kojima smo jedini program moja obitelj i ja. Na sva pitanja koja su bezuspješno pokušavala dovesti u pitanje integritet članova moje obitelji, i to onih koji nisu kandidati na ovim izborima, već sam više puta spremno odgovarala. Ljudi znaju ‘koliko je sati’. Razumijem paniku gradonačelnika u odlasku, ali građane zanima naš program s kojim ćemo izvlačiti Grad iz problema koje nam ostavlja.
Imate li dojam da su postupci državnih službi jednaki za sve?
Sama potreba da se postavi takvo pitanje, a postavlja se diljem Hrvatske, odgovor je sam po sebi. Ljudi su diljem zemlje zabrinuti zbog zloupotreba gradskih i državnih institucija koje pod pritiskom jedne stranke ne mogu raditi svoj posao časno i odgovorno. To što im se u političkom smislu to obija o glavu od Dubrovnika do Zagreba nas ne treba tješiti jer je u pitanju daleko važnija stvar od štete pojedinim političkim karijerama – u pitanju je povjerenje u institucije, a to je temelj funkcionalne države. Nemojte imati nikakve dileme, ovi izbori su doista pitanje opstanka povjerenja u Grad kao instituciju.
Kontinuirano kritizirate da aktualna gradska vlast ništa nije napravila te da na svojevrstan način potenciraju afere kako bi prikrili, nazvali ste ga kaos kojeg ostavljaju za sobom. Koji će Vam biti prvi potez ako 18. svibnja dobijete povjerenje građana?
Moram vas ispraviti jer reći da fabriciraju afere da bi prikrili kaos, nije isto što i reći da nisu radili ništa. Ako bih htjela biti cinična, rekla bih da bi u nekim slučajevima bilo bolje da su radili i manje. Suština naše kritike je jesmo li za 850 milijuna EUR u osam godina dobili vrijednost za novac? Osjećamo li da živimo u najbogatijem gradu u zemlji? Je li se novcem i drugim gradskim resursima upravljalo transparentno i učinkovito kako bi se riješili ili barem adekvatno ublažili problemi koje muče građane? Odgovor na ova pitanja zna svaki građanin Grada i zato Mato Franković paničari. Zna i on da je lice i naličje kaosa kojeg ostavlja iza sebe. Taj kaos proizlazi upravo iz netransparentnog i neodgovornog vladanja te loših projekata čiji finalni troškovi redovito misteriozno narastu do završetka provedbe. Prvi potez je stoga neminovno napraviti detaljnu analizu poslovanja Grada i utvrditi gdje, kada i kako ‘cure’ novci poreznih obveznika. Novci koji bi trebali biti namijenjeni rješavanju nagomilanih problema i podizanju kvalitete života građana. Što radite prvo na brodu koji pušta na sve strane?
Kao gradska vijećnica upozoravali ste na preglomaznu Gradsku upravu. Koliki bi bio optimalan broj zaposlenika i biste li se i na koji način uhvatili u koštac s reorganizacijom?
Grad Dubrovnik u gradskoj upravi zapošljava 283 osobe, što je povećanje za 26,91% ili 60 osoba, u odnosu na 2017. godinu. Tu nisu uključeni zaposleni u gradskim trgovačkim društvima poput Čistoće, Sanitata, Vrtlara i ostalih. Ovaj broj stavlja Dubrovnik na prvo mjesto svih jadranskih gradova po ukupnom broju zaposlenih u gradskoj upravi prema broju stanovnika. Drugim riječima, Dubrovnik ima više zaposlenih u gradskoj upravi za dva, pa čak i tri puta, od gradova poput Splita, Šibenika, Zadra, Pule ili Rijeke. Ne bih nagađala optimalan broj zaposlenika jer ćemo stvarnu sliku znati tek nakon izbora i detaljne analize bez kojih se ne mogu donositi odluke. To nisu odluke koje se mogu donositi temeljem neke paušalne procjene, ali mogu garantirati da naša Gradska uprava sigurno neće imati poduzeća s dva direktora ili dva glasnogovornika kao što je to slučaj sada. Grad mora prestati biti politički plijen.
Koje biste projekte prethodnih Gradskih uprava nastavili, a koje ne smatrate prioritetima?
Osim onih za koje smo se obvezali dovršiti ugovorima, nastavili bismo s DuPassom uz potrebnu nadogradnju kako bi se mogla koristiti za bolje upravljanje destinacijom. Tu je i sufinanciranje programa sportskih aktivnosti za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, Centar za pružanje usluga u zajednici, Centar za djecu, mlade i obitelj, poticanje ženskog poduzetništva, nagrade za uspjehe djece te njihovih mentora na školskim natjecanjima, sufinanciranje medicinski potpomognute oplodnje, većih darova za novorođeno dijete.
Betonizacija prostora, pogodovanje pojedincima te zapošljavanje na temelju članske iskaznice bih svakako stavila u kategoriju ‘nije prioritet’.
Dubrovnik je zagušen prometom. Kakva su Vaša kratkoročna i dugoročna rješenja?
Grad je zagušen zbog, nazovimo ih, dvije glavne grupe problema. Prvi su povezani uz GUP i loše netransparentno planiranje koje dozvoljava, ne samo bolnu devastaciju gradskih vizura, nego i akumulaciju sadržaja na uskom području. Sadržaj generira promet i jedan dio problema ćemo dugoročno morati rješavati uključivim, transparentnim i odgovornim urbanističkim planiranjem. Najveća tragedija ostavštine aktualne vlasti je da ćemo štetu sanirati jako dugo, ali krećemo već 18. svibnja.
Druga grupa je vezana uz promašena i preplaćena polu-rješenja. Upumpali smo primjerice milijune u 800 metara Lapadske obale kojom je možda lijepo prošetat, ali koja nije riješila niti jedan jedini prometni problem. To je projekt za koji smo povukli novce upravo iz programa za unaprjeđenje prometa u urbanim sredinama i koji se dugo planirao. Na kraju smo morali dio novaca vratiti, obala nije dvosmjerno spojena na Poštu Lapad niti je napravljen kružni tok na spoju s Batalom. A onda je još i napukla jer se požurivalo izvođače da bi je valjda mogao otvoriti premijer. To je suština moje kritike – neplansko upucavanje novaca u projekte koji lijepo izgledaju, a ne rješavaju stvarne probleme.
Treba nam nova prometna studija dok provodimo zdravorazumske intervencije poput odvajanja pješaka od vozila nathodnicima i pothodnicima, uvođenje kružnih tokova na najvećim raskrižjima, povratak taxija niz Boninovo tijekom vršnog prometnog opterećenja, uvođenje video nadzora sigurnosti i reda te povratak Libertasa u službu prvenstveno građana s novim linijama i povratkom starih frekvencija.
Zagušenje prometa ne može se riješiti bez prometa u mirovanju. Predlažete izgradnju garaža javno privatnim partnerstvom. Mislite li da će građani pristati na takav model i znači li to da Dubrovniku ne trebaju javne garaže?
Mi govorimo o kotarskim garažama gdje Grad daje parcelu i odriče se komunalnog doprinosa, a građani dobivaju parkirno mjesto na koncesiju na 30 do 50 godina. To je provjeren model o kojem smo dosta pričali s ljudima u svim gradskim kotarevima i dobili pozitivne reakcije. Međutim, daleko od toga da je to jedini prijedlog za riješiti probleme prometa u mirovanju. U Mokošici, gdje je su stanovnici prisiljeni parkirati na divlje i voziti slalom kroz naselje, imate ulicu Između dolaca čiji je gornji dio prešutnim dogovorom stanara postao jednosmjeran. Da ulica i službeno postane jednosmjerna, iscrtaju se crte za parking mjesta te urede trenutno divlja parking mjesta, dakle da se primjene jednostavna zdravorazumska rješenja, riješili bismo 80% problema u tom dijelu Mokošice. Novca za to nema jer će zahvaljujući gradonačelniku na odlasku Dubrovčani, između ostaloga, cestu Tamarić umjesto 250 platiti 850 tisuća EUR.
Kaos u prometu nije vezan samo uz uži centar Grada, problem su i pristupne prometnice kojima se tijekom sezone vozi u kolonama. Imate li rješenje za ulaze u Grad?
Prilazi gradu su u nadležnosti države i županije. Nije na odmet podsjetiti da tu cijelu vertikalu zadnjih osam godina drži ista stranka koja po tom pitanju nije napravila ništa. S obzirom na konfiguraciju terena, opcije su nam limitirane. Dok čekamo novu studiju utjecaja na okoliš za brzu cestu, o kojoj slušamo 15 godina i koja bi rasteretila postojeću trasu, Grad sa svoje strane može uvesti katamaranske linije Gruž-Grad-Cavtat, Park&Ride sustav te jačati Libertas kao javnog prijevoznika.
Gotovo svi kandidati govore o priuštivom stanovanju. Zašto je ono bitno i što Vi nudite građanima? Kako doći do 10 milijuna eura za prvih 100 stanova?
Živimo u Gradu u kojem se većina mladih od roditelja može odseliti jedino ako odsele iz Grada. To je poražavajuće. Posljednji POS stanovi su izgrađeni daleke 2012., a ovoj vlasti je Ustavni sud srušio koncept prodaje stanova iako smo na to ranije upozoravali i vijećnici SDP-a i Srđ je Grad – gradovi ne mogu graditi stanove i prodavati ih po povlaštenim cijenama. To je samo još jedan primjer kako ova vlast srlja iz jednog nepromišljenog u drugi nepromišljeni projekt.
Modelom priuštivog stanonajama je provjeren i uspješan model koji možete pronaći diljem EU. Planiramo graditi 100 gradskih stanova na način da će se petina prodati po tržišnoj cijeni dok će se ostatak dati u dugoročni najam po priuštivim cijenama. Umjesto rasprodaje svoje imovine i gubitka novca bez da je riješimo problem, Grad će zadržati nekretnine u vlasništvu te nadzor nad uvjetima dugoročnog najma koji će biti ponuđen po priuštivim cijenama i uvjetima. Dakle, kada se dobro planira i primjenjuju provjerena rješenja, turizam je moguće iskoristiti kao korisnu polugu ublažavanja pritiska kojeg radi na tržište nekretnina.
Svjedočimo neredu u gradskom prostoru te nepovratnom uništavanju gradskih vizura. Što po Vama mora biti okosnica prostornih strategija Grada? Srđevci se u nekim temama drže prilično rigidnog stava iz kojeg se ponekad ne može nazrijeti napredak Dubrovnika. Kako ćete se odnositi prema njihovim zahtjevima u koaliciji?
Ako želite red, to ne znači da ste protiv napretka ili investicija. Potrebni su nam dobro osmišljeni planovi prema kojima će se uvesti red u prostor. Ponavljam, najveća tragedija aktualne vlasti je što će nam trebati dugo vremena da popravimo štetu koju su napravili. Rane u prostoru se mogu sakriti zasađenim drvom, ali drvo raste desetljećima. Mata ćemo zaboraviti, ali nagrđen prostor ostat će šaka u oku.
Okosnica dosadašnjih prostornih planova bila su stihijska preplaćena polurješenja i pogodovanja pojedincima bliskima vlasti, familijarno ili članskom iskaznicom. Ja, kao i kolege srđevci, smatram da struka mora imati zadnju riječ i da u planiranje moramo uključiti građane.
Predlažete sudionički urbanizam, što to konkretno znači?
To znači upravo ono čega se ova vlast užasava i izbjegava – uključivanje javnosti u proces urbanističkog planiranja od najranije faze. Potrebno je raditi na edukaciji građana o prostornim temama, osigurati točne i pravovremene informacija, te aktivno uključivati gradske kotareve i mjesne odbore u pripremi prostornih planova. Cilj sudioničkog urbanizma je na transparentan način osigurati da potrebe, mišljenja i ideje stanovnika budu uzete u obzir kako bi se stvorila održivo i kvalitetno okruženje za život. Još bitnije, to je proces koji osigurava da ljudi osjete da su dio zajednice, da prostor Grada pripada njima te da svi zajedno dijelimo odgovornost
Koja su po Vama tri ključna problema dubrovačkog sporta?
U najkraćim crtama: nedostatak transparentnosti u financiranju sporta, nedovoljno educiranog kadra i neadekvatna infrastruktura.
Jedino transparentni sport je zdravi sport. Moramo pojačati nadzor nad korištenjem gradskog novca koji ide kroz Dubrovački savez sportova za klubove prve i druge kategorije. Ne da bismo nekoga prozivali nego da svi znamo tko što radi, koji su ciljevi i kako se troši novac građana. Tko radi pošteno i kvalitetno, taj se nema čega bojati. Prema podacima iz Studije o sportu u Gradu Dubrovniku, koju je Gradsko vijeće jednoglasno usvojilo još 2019. godine, 13 posto trenera u Dubrovniku nema nikakvu kvalifikaciju, a dodatnih 42 posto ima tek osnovni tečaj. To znači da više od polovice trenera u Dubrovniku nije adekvatno podržano od strane Grada kako bi se ozbiljno i sustavno radilo s djecom i sportašima. Imamo divne i predane ljude koji rade s novim naraštajima i to se mora reflektirati i u podršci koju im najbogatiji grad u zemlji pruža.
Konačno, infrastruktura je posebna priča. Marko Potrebica je jednom prilikom rekao da su sportski projekti navedeni u Strategiji o sportu mjerljivi i jasno navedeni te da ćemo znati što su napravili, a što nisu. Od ukupno 11 velikih infrastrukturnih projekata koje je Strategija predvidjela do 2028. godine, do danas je samo obnovljen veslački hangar VK Neptun i izgrađena boćarska dvorana, doduše bez uporabne dozvole. Strategija je, kao i puno stvari u zadnjih osam godina, ostala mrtvo slovo na papiru koju ćemo mi oživiti.
Treba li nam multifunkcionalna dvorana u Gospinom polju i može li ona biti održiva? Srđevci su bili snažni zagovaratelji zaustavljanja projekta izgradnje golf parka na Srđu. Što na tom prostoru treba graditi?
Dobro je poznato kako sam već javno govorila o tome da smo propustili veliku priliku – ne samo za naš sport nego i za gospodarstvo grada općenito – a to je domaćinstvo svjetskog rukometnog prvenstva. ‘Multifunkcionalna dvorana u Gospinu polju će biti dovršena, odnosno spremna za Svjetsko rukometno prvenstvo 2025. i tako ćemo riješiti problem dvoranskog sporta za sljedećih 50 godina’ su riječi koje smo svi čuli ili čitali 9. prosinca 2022. Ovo je izrečeno prigodom potpisivanja ugovora s odabranim izvođačem za izradu projektne dokumentacije. Kako je ta priča završila, svi znamo. Naravno da nam multifunkcionalna dvorana treba, ali je ova garnitura propustila iskoristiti priliku i povući novce kada ih je za to bilo. Što se tiče Srđa, srđevci su bili protiv nakaradne apartmanizacije pod krinkom golf terena na vodopropusnom području veličine gotovo kao cijeli ostatak Grada. U dogovoru s urbanistima, arhitektima i općenito stručnjacima dogovorit ćemo buduće planove sadržaja koji bi bio adekvatan za to golemo područje od velikog značaja za Grad. Uz, dakako, obvezno raspisivanje međunarodnih natječaja. U međuvremenu, Srđ treba biti područje za slobodno korištenje Dubrovčana kojima kronično nedostaje zelenih površina za provođenje slobodnog vremena.
Otoci su svim kandidatima ostali pomalo izvan fokusa, kao da Elafiti nisu dio grada. Kako bi se odnosili prema našim otocima?
Nama nisu izvan fokusa. I prije i tijekom kampanje smo obišli Elafite, skretali pažnju na probleme zdravstvene zaštite, loše povezanosti i primjerice izlijevanja kanalizacije na Šipanu… U našem programu, koji smo jedino mi cjelovito objavili, ponudili smo i rješenja za otočke probleme. Konačno, ponosna sam i što sam ugostila Tonina Piculu, našeg najaktivnijeg zastupnika u Europskom parlamentu i svojevrsno zaštitno lice europske otočke politike. Upravo smo s njim u Hotelu Lapad predstavili novi koncept Habitabilnosti tj. novih pokazatelja razvijenosti za otoke koji će nam omogućiti prikupljanje preciznijih podataka o otocima prema kojima ćemo moći prilagoditi razvojne politike. Elafiti su apsolutno dio Grada i moramo ih početi tretirati kao urbani arhipelag.
Još od zadnje sjednice Gradskog vijeća Mato Franković Vas proziva za unaprijed dogovorenu predaju gradske imovine investitorima koji su zauzvrat pristali na financiranje Vaše kampanje. Kako to komentirate i tko su Vaši donatori?
Gradonačelnik u odlasku je svašta govorio zadnjih osam godina, a građani i ja smo ga pozorno slušali. Zato i sve što kaže uzimamo sa zrnom soli. Gledali smo ga i što radi, pa nam je jasno otkud mu ovakve ideje koje jednostavno nisu istina. Ja sam fokusirana na 18.5. i odgovoran posao upravljanja Gradom, a on, ako je suditi po kampanji kakvu vodi, na posao u Saboru kojem će se konačno moći posvetiti i možda konačno nešto i napraviti za jug zemlje.