Nedjelja, 28. travnja 2013. godine. Mnogima u Hrvatskoj tek još jedan neradni proljetni dan. Za Dubrovnik u svakom smislu povijesni.
Danas su svi građani Dubrovnika s pravom glasa dobili priliku iskoristiti peticijom izboreno pravo i sami ispisati novu povijest Grada. U redu, neki će reći kako referendumu, kao ni samom projektu ŠRC-a na Srđu, ne vrijedi davati previše značaja, jer projekt će se, kažu, bez obzira što mi mislili ili htjeli, ostvariti s našom voljom i bez nje.
Pa čak i ako se neki projekt sada i u budućnosti može ostvariti bez naše voljem (jer se iz dana u dan potvrđuje kako je u Hrvatskoj sve moguće), ono što će građani Dubrovnika danas učiniti jest ostaviti trajan znak na sudbini Grada – zauzet će obvezujući stav. Stav o projektu.
Ali ovaj put ne u nekoj plaćenoj anketi ili istraživanju sumnjivog porijekla bilo koje strane. Ono što građani Dubrovnika danas odluče obvezuje, prije svega one koji su se godinama trudili potpuno udaljiti od normalnih ljudi, građana, naroda. A danas taj narod progovara.
Puno je riječi izgovoreno i tinte proliveno, gotovo jednako kao i žuči, zbog po jednima dobrog projekta golf resorta, po drugima neprihvatljivog plana apartmanizacije, po trećima – ničega. Pa ipak, savjest nas uči da u životu činimo dobro i izbjegavamo zlo. Stoga danas, baš kako je građane Dubrovnika pozvao i dubrovački biskup Uzinić, vrijedi izaći na referendum i glasati po savjesti.
Kakav god bio ishod ovog povijesnog referenduma, današnji dan ostat će u trajnom sjećanju mnogih. O ovome će se, naravno, još godinama govoriti, sukobljavati mišljenja, pisati knjige i raditi istraživanja. Pričat će ljudi: Da, bio sam tog dana u Gradu. Sudjelovao sam, iskazao sam svoj stav.
E pa Grade, danas je taj dan. Iskažite stav. Iskoristite izboreno pravo. Izađite na referendum.