Ivica Hajdić na društvenim se mrežama zapitao gdje je nestao pozitivan sram koji nam je bio brana da ne povrijedimo, da pazimo na granice, da ne pretjeramo i da ne ugrožavamo tuđe dostojanstvo? Prenosimo njegovu objavu s Facebooka.
– Izostanak srama nam je donio hiperinflaciju osoba s niskim samopoštovanjem koji ne biraju načine i metode kako bi privukle pažnju, i dobile potvrdu svoje vrijednosti; vrijeđanjem, omalovažavanjem ili ponižavanjem.
Takvi likovi su dočekali svijet i okruženje u kojem uživaju, jer imaju i publiku kojoj odgovara takva površnost.
Danas se glorificira sve ono što je nekad bilo predmet srama; vulgarnost, vrijeđanje, površnost i pohlepa.
Količina brutalno izgovorenih riječi i prijetnji među ljudima prešla je sve granice i okvire. Nevjerojatna količina gnjeva i mržnje prisutna je na društvenim mrežama i ekranima.
Sve mlađa djeca koriste najvulgarnije izraze, a granica poštovanja prema starijima uopće više ne postoji. „Molim, hvala, izvoli, oprosti“ više gotovo i ne izlazi kroz dječja usta.
Brat s bratom ne priča zbog ostavinske rasprave jer mu je bitnija nekretnina nego vlastita krv. Za umirućima i bolesnima makar se radilo o onima koji su nas na svijet donjeli nemamo vremena, jer nam je profit bitniji i od oca i matere.
Prevara u bilo kojoj vrsti privrede postaje prihvatljiva samo je bitno da je lukavo izvedeš; npr. ako kao izvođač radova preveslaš nekoga za nekoliko tisuća eura, ili gostu naplatiš deseterostruko više, to se više ne naziva lopovlukom, nego snalažljivošću.
Oni u koje smo nekad upirali prstom i koji su društveno bili marginalizirani, postali su dio većine, jer danas više ljudi nešto konzumira nego ne konzumira, a dok su svi na nečemu, teško se nadati ičemu. Jer opijati paraliziraju sram. Nastupila je kolektivna lobotomija srama.
Brana dobra davno je popustila pod pritiskom medijske arhitekture spektakla koje njeguje instant slavu, reality spektakl i samopromociju, bez dubokog duhovnog ili znanstvenog sadržaja.
Znanost, znanje i moralne vrijednosti se miču s puta galamdžijama, egocentricima i manipulatorima.
Površnost i neznanje su obukli mantiju simpatičnosti i društvene prihvatljivosti, što je najbolje opisao bosanskohercegovački akademik Almir Badnjević kojeg ću parafrazirati:
„Neznanje je izgubilo stid. Ustalo je, obuklo odjelo, uzelo mikrofon i proglasilo se glasom naroda. U vremenima smo kada su mišljenja zamjenila znanje, a buka utišala razum. Zato možda živimo u najopasnijim vremenima kada glupost više ne traži da se krije, nego da se poštuje.“
Postali smo besramno društvo koje nepotizam i korupciju naziva „ostvarenim ciljevima“. Postali smo kultura koja njeguje obrnuti sustav vrijednosti: vulgarnost donosi vidljivost, neznanje-instant slavu, a pohlepa profit.
Kako je moguće da se danas kad bi trebali duhovno evoluirati, i težiti čovječnijoj verziji sebe, lijepimo za ono što nas kao društvo degradira? Čovjek se propituje, kako u takvim okolnostima odgajati djecu? Kako ostati svoj i pravedan na toj vjetrometini nepravde !?
Smatram da svaki čovjek bira svoj put. Današnjem životu djecu treba pripremati i suočavati, ali ujedno učiti pravim vrijednostima morala, poštenja, zahvalnosti i odgovornosti.
Moramo se kao pojedinci boriti za vraćanje srama u društvo kao zdrave i potrebne granice. Borite se za prave vrijednosti istinoljublja i čovjekoljublja makar se nekad osjećali usamljeni i neshvaćeni.
Onaj tko nikada nije od srama umirao, nikad nije ni živio, zato je bolje i moralno umirati nego nemoralno živjeti mrtvim životom. Svakog normalnog čovjeka treba biti sram ove današnje besramnosti.
Znam da ima još uvijek takvih ljudi koji su svoju normalnost morali ušuškati u neke sakrivene tišine – napisao je.