Dubrovački odvjetnik Ivica Ban poslao nam je pismo koje je u vezi sa slučajem ‘Dubljani’ jučer i danas poslao gradonačelniku Trebinja Luki Petroviću i episkopu Eparhije Zahumsko-hercegovačke i Primorske Grigoriju Duriću.
Prenosimo ga u potpunosti.
Poštovani gradonačelniče Luka Petrović i poštovani episkope Grigorije Durić,
pišem Vam u vezi s već više godina aktualnim i javnosti poznatim slučajem “Dubljani” i navodnom zagubljenosti imovinsko-pravne, katastarske i druge dokumentacije (općine, katastra, suda, javnog pravobraniteljstva, tužilaštva i arhiva u Trebinju) o tome da su do 1948. godine u Dubljanima, Popovo polje, Općina Trebinje, živjeli i imali svoja imanja i Hrvati katolici, koji su iz tih krajeva svi do jednog protjerani, imovina i imanja im opljačkana, porušena i popaljena, a oni potpuno izbrisani iz svih evidencija i arhiva (osim iz katastarskih evidencija i arhiva Austrijskog državnog arhiva za razdoblje do 1918.g., te iz crkvenih evidencija i arhiva Biskupije Trebinjsko-mrkanske), kao da tamo nikada nisu živjeli.
S tim u vezi već više godina u ime svoje supruge i njenih rođaka vodim upornu potragu za tom navodno zagubljenom dokumentacijom o njihovoj djedovini u Dubljanima, te se nastojim izboriti da Općina Trebinje i Katastar u Trebinju pronađu tu arhivsku građu ili da bar dopuste i izvrše traženu rekonstrukciju izgubljenih spisa o oduzimanju nekretnina u k.o. Dubljani izvršenoj 1948.g. i kasnijih godina temeljem odredbi tadašnjeg Zakona o agrarnoj reformi. Riječ je o tome da treba “pronaći” i učiniti dostupnom zainteresiranoj javnosti dvije fascikle koje su se do prije desetak godina nalazile u arhivi tadašnje Opštine Trebinje, gdje su ih tada vidjeli i za svoje potrebe koristili dvoje meni poznatih svjedoka, od kojih je jedan iz Trebinja. Prema informacijama jednog odbornika vladajuće koalicije u Skupštini Grada Trebinja, kojeg sam u vezi s tim problemom kontaktirao, dokumentacija koju ja tražim, kako je izjavio, koliko on zna “nije uništena nego je samo ćušnuta u neko ćoše”.
Riječ je o slijedeće dvije navodno zagubljene fascikle: 1. zbirka isprava “Arik Dubljani” (agrarna reforma i kolonizacija), te 2. upisnik “Spisak promjena k.o. Dubljani – knjiga I. 1945.-1960.”.
Prema tvrdnjama više mojih prijatelja iz Trebinja te su tražene fascikle sada pohranjene na čuvanje i nalaze se u arhivi Eparhije Zahumsko-hercegovačke i Primorske.
Konačno, apsolutno je nemoguće i neuvjerljivo da se relevantna dokumentacija o oduzimanju nekretnina u k.o. Dubljani izvršenoj 1948.g. i kasnijih godina temeljem odredbi tadašnjeg Zakona o agrarnoj reformi, istovremeno “slučajno” zagubila iz arhiva najmanje 6 različitih institucija (Općine, Katastra, Suda, Javnog pravobraniteljstva, Tužilaštva i Arhiva u Trebinju) u kojima se nalazila ili djelomično nalazila. Posve je jasno i nedvojbeno da je ta navodno “zagubljena” dokumentacija, “zagubljena” do daljnjega jer je bila donesena takva politička, a možda i crkvena odluka, te da će se kad bude postojala i sazrela politička volja i volja vjerskih vlasti u Trebinju taj problem riješiti ili bar početi rješavati.
Poštovani gradonačelniče Luka Petrović i poštovani episkope Grigorije Durić, molim Vas za ljudski i kršćanski odgovor imate li Vi kršćanske volje, političke odlučnosti i ljudske hrabrosti konačno učiniti neki efektivni korak na pronalaženju i/ili rekonstrukciji navodno zagubljene imovinsko-pravne, katastarske i druge dokumentacije o Dubljanima koji bi omogućio ili bar bio prvi korak prema povratu nepravedno i nezakonito oduzetih imanja Hrvatima katolicima u Dubljanima, a koja se sada uglavnom nalaze u posjedu i vlasništvu tvrtke Popovo polje a.d. iz Trebinja, u većinskom vlasništvu Srpsko-pravoslavnog manastira Tvrdoš iz Trebinja i s njim povezanih osoba, a dijelom se još uvijek vode kao: Društvena svojina – pravo korištenja Skupština Opštine Trebinje.
Radi bolje informiranosti i lakše provjere podataka o tome o kojim je nekretninama riječ, navodim da se nekretnine oduzete 1948.g. i kasnijih godina Hrvatima katolicima iz Dubljana uglavnom nalaze u slijedećim katastarskim posjedovnim listovima, broj: 75, 81, 89, 91, 92, 93, 94, 96, 97, 105, 112, 114, 118 i 123, sve k.o. Dubljani, s tim da se većina tih nekretnina nalazi u posjedovnim listovima broj: 81 i 112, oba k.o. Dubljani, posjednika Popovo polje a.d. Trebinje, te u posjedovnom listu broj 123 k.o. Dubljani, posjednika Popovo polje a.d. Trebinje – koncesija na 25 godina (pretpostavljam da je davatelj koncesije Skupština Opštine Trebinje), te u posjedovnom listu broj 75 k.o. Dubljani, korisnika Društveno vlasništvo – pravo korištenja Skupština Opštine Trebinje.
Problem dosadašnjeg očitog nepostojanja političke volje kod nadležnih javnih i crkvenih vlasti u Trebinju da se bar započne rješavati problem oduzetih imanja stotinjak dubrovačkih obitelji porijeklom iz Dubljana je poznat i javno eksponiran u dubrovačkoj javnosti i stoga snažno opterećuje normalizaciju odnosa između Dubrovnika i Trebinja, pa bi iskazivanje stvarne volje da se taj problem započne rješavati i poduzimanje stvarnih koraka u tom pravcu realno bio snažan doprinos važnom općem cilju normalizacije odnosa, povratka ljudi i imovine, suživota i suradnje na ovim prostorima.
U slučaju da pokažete interes da se naprijed navedeni problem započne rješavati stojim Vam na raspolaganju sa svim meni poznatim i dostupnim podacima, informacijama i dosad prikupljenom relevantnom aktualnom i arhivskom dokumentacijom.
Unaprijed se zahvaljujem na Vašem odgovoru.
S poštovanjem,
Ivica Ban, odvjetnik