Istinita priča, prva: datum i mjesto radnje: Dubrovačka vijećnica, 20. ili 21. studenog ratne 1991. g., akteri drame: jedan dubrovački političar i član Kriznog stožera tadašnje općine Dubrovnik (danas više nije važno koji), jedan dežurni općinski službenik (nažalost ne znam mu ime) i jedan ogorčeni dubrovački branitelj (nevažno koji).
Radnja: jedan dubrovački branitelj dolazi u stari Grad da bi uz pomoć čelnih ljudi Kriznog stožera općine Dubrovnik pokušao nešto učiniti da se zaustavi daljnja paljevina kuća od strane okupatorske JNA i četnika u netom okupiranoj Mokošici. Na opustjelom Stradunu sreće svog prijatelja koji mu s ogorčenjem ukazuje na tzv. “Proglas izdaje Dubrovnika” kojim se predlaže razoružavanje dubrovačkih branitelja i predaja Grada, uz navođenje tko su navodni autori tog proglasa.
Dodatno ogorčen s tim proglasom naš se dubrovački branitelj zaputio u dubrovačku vijećnicu gdje sreće baš jednog od navodnih autora spomenutog proglasa i odmah se s njim upusti u žučnu prepirku u svezi sa sadržajem tog proglasa. Dubrovački političar o kojem je riječ u ovoj priči, ne da je opravdavao sadržaj navedenog proglasa nego se dodatno zalagao da tadašnja dubrovačka općinska vlast treba pristati na tada aktualni ultimatum JNA, pod prijetnjom nastavka bombardiranja Grada, da se u okruženom i napadanom Dubrovniku organizira i provede referendum o autonomiji Dubrovnika.
Zgrožen navedenim razmišljanjima tog političara dubrovački branitelj mu je rekao da ćemo vjerojatno još pretrpjeti nova razaranja i ljudske gubitke kao cijenu svojoj slobodi i da ćemo ako ne uspijemo obraniti svoj Grad biti okupirani, ali da nikada, baš nikada i ni po koju cijenu, ne smijemo pristati na taj traženi referendum, jer da bi takav referendum kod preostalog, od napada, ubijanja i razaranja, izbezumljenog i prestrašenog stanovništva možda prošao, što bi međunarodna zajednica mogla protumačiti kao priznanje i prihvaćanje okupacije i aneksije Dubrovnika. Dodatno je dubrovački branitelj navedenom političaru zaprijetio da se takvo njegovo zalaganje u ratnim okolnostima smatra izdajom Grada i domovine, zašto se u uređenim državama i vojskama “ide pred zid”, i time je ta rasprava naprasno završila, jer je taj političar potom “crven kao rak (kad ga se baci u kipuću vodu)” u licu bez riječi napustio gradsku vijećnicu.
Naravno, nije taj dubrovački političar u ta ratna dubrovačka vremena posvemašnjeg straha i neizvjesnosti i očajne situacije “gotovo sigurnog” pada Dubrovnika bio jedini političar ili jedini dubrovački političar koji je tako razmišljao, i takva bi razmišljanja uvjeren sam u konačnici bila i prihvaćena od tadašnje političke vlasti, ili dijela te vlasti u Dubrovniku, da se još više od JNA i četnika nisu bojali dubrovačkih branitelja ako na takvo nešto pristanu. Bila su to vremena straha za sve nas Dubrovčane, za živote svih nas koji smo ostali u napadnutom Gradu, a posebno za živote naših najmilijih, pa se stoga ne može previše zamjeriti i treba oprostiti tom dubrovačkom političaru i drugim političarima, ili običnim ljudima na njihovom strahu za goli život i razmišljanjima o predaji Grada, ali se ipak političarima takve sramne epizode nikada ne smiju zaboraviti.
Druga, aktualna dubrovačka priča, o jednom drugom dubrovačkom branitelju, koji je kao dubrovački branitelj i svojim političkim autoritetom predsjednika lokalnog SDP-a podržao kandidaturu pravomoćno osuđene osobe zbog zlouporabe položaja i ovlasti gradonačelnika na netom održanim izborima za dubrovačkog gradonačelnika, slijedi kasnije…
Istinita priča, druga: datum i mjesto radnje: mirnodopski Dubrovnik, dvadeset i četiri godine kasnije, siječanj – ožujak ove godine, akteri drame: jedan dubrovački branitelj, ugledni lokalni političar i predsjednik lokalnog SDP-a (nevažno koji) i jedan drugi uspješni dubrovački političar, pravomoćno osuđen zbog zlouporabe službenog položaja i ovlasti i kandidat za dubrovačkog gradonačelnika (nevažno koji, iako svi znamo koji).
Radnja: jedan nevjerojatno ambiciozni i vlasti željan dubrovački političar, ali s preteškim bremenom recentne pravomoćne presude zbog zlouporabe službenog položaja i ovlasti, želi se, unatoč i usprkos toj i takvoj presudi, kandidirati i pobijediti na netom raspisanim izborima za dubrovačkog gradonačelnika, ali mu za taj, izgledalo je tada nemogući poduhvat, treba podrška i pomoć od lokalnog SDP-a, koji ga zbog te iste presude, ali tada nepravomoćne, nije želio podržati na redovnim izborima dvije godine prije, i koji je prije godinu dana s njim i njegovom strankom prvi raskinuo dotadašnju vladajuću koaliciju i suradnju u Gradskom vijeću.
Međutim, usprkos pravomoćnoj presudi, etici i moralu i ranijim svojim izjavama naš branitelj iz ove priče sada daje potpunu i bezuvjetnu podršku i pomoć gradonačelničkom kandidatu netom pravomoćno osuđenom zbog zlouporabe položaja i ovlasti gradonačelnika.
I zahvaljujući presudno baš toj i takvoj podršci lokalnog SDP-a i njegovog predsjednika, dubrovačkog branitelja, grad Dubrovnik je sinoć doživio neviđenu sramotu da je za svog novog-starog gradonačelnika (koliko znam, prvi i zasad jedini u povijesti u civiliziranim i pravno uređenim državama) dobio osobu netom pravomoćno osuđenu zbog zlouporabe položaja i ovlasti dok je obnašao raniju gradonačelničku dužnost.
Osim toga tim i takvim izborom novog dubrovačkog gradonačelnika dubrovački birači, koji su ga tijesnom većinom (ali ipak većinom) izabrali na slobodnim i demokratski održanim izborima, svom su Gradu, te gradskim tvrtkama i ustanovama, na taj način, najvjerojatnije onemogućili sufinanciranje važnih gradskih projekata iz fondova Europske unije, jer pravomoćno osuđena osoba ne može potpisati tzv. povelju časti, koja se traži kod podnošenja zahtjeva za sufinanciranje iz EU fondova. Naravno, birači nisu krivi zbog tog i takvog izbora, i na slobodnim i demokratskim izborima, kroz povijest i u drugim državama, se već događalo da su birači svojim glasovima izabrali onu političku opciju i osobu zbog koje su se poslije sramili i kajali, ali bilo je kasno, jer je nepovratna šteta već bila napravljena.
I za kraj i pouku, iako demokracija nije savršena, rezultate izbora treba poštivati, do idućih izbora ili drugačije odluke suda.
Ivica Ban
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.