Dubrovački odvjetnik Ivica Ban uputio je priopćenje u kojem ističe kako je pogriješio po pitanju mišljenja sutkinje Županijskog suda u Dubrovniku, koju je ranije nazvao pristranom.
– Iako sam zasad u predmetima po žalbama tvrtke Sanitat zaprimio samo presude koje je donijela jedna te ista sutkinja Županijskog suda u Dubrovniku naknadno sam saznao da neshvatljivo pravno shvaćanje “da sudovi i nakon ukidanja nezakonite Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku iz 2009.g. mogu i trebaju primjenjivati tu i takvu odluku”, nije samostalno pojedinačno mišljenje navedene sutkinje, nego da je takvo shvaćanje zauzeto na odjelnoj sjednici Županijskog suda u Dubrovniku. Stoga sam pogriješio, i žao mi je zbog toga, kad sam preuranjeno i bez provjere iznio svoje sumnje o pristranosti te sutkinje u korist Sanitata i najavio da ću ubuduće tražiti njeno izuzeće iz odlučivanja po žalbama u svim sporovima u kojima je Sanitat tužitelj.
Sada je posve jasno da će svi oni koji su, poput mene, nezadovoljni navedenim pravnim shvaćanjem odjelne sjednice Županijskog suda u Dubrovniku zaštitu svojih prava, te ustavnih načela pravednosti, ustavnosti i zakonitosti morati pokušati ostvariti u postupcima koji će slijediti pred Vrhovnim i Ustavnim sudom (revizija i ustavna tužba), naravno ukoliko u međuvremenu Županijski sud u Dubrovniku ne odluči promijeniti svoje sporno pravno shvaćanje “da se podzakonski propis (opći akt) može primjenjivati i nakon njegovog ukidanja” koje je u suprotnosti s izričitim i jasnim ustavnim odredbama (čl. 5. i 19. Ustava RH; čl. 37. st. 2. i čl. 58. st. 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH) koje sudovima priječe primjenu propisa (općeg akta) koji je očito nesuglasan s Ustavom i zakonom ili je već utvrđeno da je nesuglasan s zakonom.
Nadalje, Županijski sud u Dubrovniku u zauzetim pravnim shvaćanjima u predmetima naplate tzv. dnevne parkirališne karte osim naprijed navedenih izričitih ustavnih odredbi posve zanemaruje i (za sve sudove obvezujuća) pravna shvaćanja Ustavnog suda “o trenutku nastupanja nezakonitosti odredbi ukinutog podzakonskog akta” izražena u odluci Ustavnog suda RH, broj: U-III-1797/2009 od 10. lipnja 2009.
http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/ee9e09db89c968fdc1256a7f00419dff/c12570d30061ce53c12575d700273b52?OpenDocument
te “o pravnim posljedicama ukidanja propisa na ugovorne odnose koji se temelje na ukinutom propisu i o trenutku nastanka ništetenosti ugovora” izražena u odluci Ustavnog suda RH, broj: U-III-213/2000 od 27. ožujka 2000.)
http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/70dc920edc085267c1256e340034695e/c1256a25004a262ac12568e3002f1d64?OpenDocument.
Da se uopće ne govori o tome kako su odredbe o tzv. dnevnoj parkirališnoj karti ništetne zbog svoje suprotnosti s načelima savjesnosti i poštenja, te jednakosti činidbi (čl. 4. i čl. 7. Zakona o obveznim odnosima), te da je tzv. “dnevna parkirališna karta”, koja je po svom sadržaju i svim drugim elementima (nesrazmjernost i nejednakost činidbi, postojanje povoljnije opcije, naknada kao kazna), osim po nazivu bila identična ranijoj “novčanoj kazni” zbog neplaćanja parkiranja, u stvarnosti i nadalje “novčana kazna” zbog neplaćanja parkiranja koju je 2009.g. ukinuo Ustavni sud, pa je nakon toga od strane predlagatelja gradske odluke o naplati parkiranja ta neustavna “novčana kazna” radi izigravanja odluke Ustavnog suda samo lažno preimenovana u tzv “dnevnu parkirališnu kartu”.
Također, unatoč suprotnim tvrdnjama Županijskog suda u Dubrovniku, i “novčana kazna” zbog neplaćanja parkiranja se, baš posve isto kao i tzv. “dnevna parkirališna karta”, odnosila odnosno primjenjivala u razdoblju od 24 sata od izdavanja u zoni za koju je izdana, a što je vidljivo iz čl. 13. st. 1. Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (“Sl. glasnik Grada Dubrovnika”, broj 5/03. i 5/07.)
Konačno, tzv. “dnevna parkirališna karta” je što je općepoznato “usluga” koju u stvarnosti nitko nije niti trebao niti želio. Zbog navedenih razloga odredbe o tzv. dnevnoj parkirališnoj karti su svakako neustavne i nezakonite, odnosno ništetne (čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).
Ovo je koliko ja znam drugi slučaj da je Županijski sud u Dubrovniku, zauzeo pravno shvaćanje koje je odlučno u više desetaka sličnih predmeta, na posve suprotan način od Općinskog suda u Dubrovniku. Riječ je o mnogim dubrovačkim pravnicima poznatom dokazano pogrešnom pravnom shvaćanju Županijskog suda u predmetima otkaza radnicima koje je dijelila OTP banka “da se poslodavac u slučajevima otkazivanja ugovora o radu radnicima nije dužan savjetovati sa niti jednim sindikalnim povjerenikom ukoliko se ti sindikalni povjerenici nisu međusobno dogovorili s kojim se je od njih poslodavac dužan savjetovati”. Takvo je pogrešno i zakonski neutemeljeno pravno shvaćanje Županijskog suda u Dubrovniku u konačnici palo na Vrhovnom i Ustavnom sudu, ali se nažalost izgubilo nekoliko godina da bi suci Općinskog suda u Dubrovniku mogli opet suditi kako su i sudili prije sporne pogrešne intervencije Županijskog suda u Dubrovniku.
Osobno sam uvjeren da će se isti ili sličan scenarij ponoviti i u sadašnjim sporovima koje vodi tvrtka Sanitat protiv brojnih građana zbog neplaćanja tzv. dnevnih parkirališnih karata – napisao je Ivica Ban.