Otkad je u prosincu 2016. godine za ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik izabran, a početkom 2017. ‘sjeo’ na to važno mjesto Marin Ivanović, stvari su se u jednoj od najvećih kulturnih institucija Grada Dubrovnika počele osjetno mijenati.
Sviđao se program javnosti ili ne, činjenica je da je zahvatio, svojom raznolikom ponudom, širu masu ljudi. Ukratko, biste li fotografiju, nogomet, rock paradu, arhitekturu, radionice za djecu i život u oceanima staviti ‘pod istu kapu’?
Zvuči možda pomalo kakofonično, no program, kojeg smo naveli tek dio, pravilno je raspoređen tijekom godinu i pol mandata Marina Ivanovića i mladog tima iza zidova Vile Banac. Tim je to koji je, jučer je buknulo u javnosti, ‘obezglavljen’.
Dok se politika prebrojava, odnosno u javnost tek izlazi presuda Visokog upravnog suda u Zagrebu kojom se poništava odluka Gradskog vijeća grada Dubrovnika o imenovanju Marina Ivanovića ravnateljem Umjetničke galerije Dubrovnik jer, kako se navodi u presudi, nije ispunjavao uvjete za imenovanje ravnateljem, UGD i dalje radi i organzira programe. Što će biti u budućnosti, ne znamo, ali prisjetit ćemo se, odnosno nabrojati neke od programa koje je UGD realizirala pod kapom Ivanovića i njegovog tima mladih povjesničara umjetnosti, kustosa, suradnika…
– Svrha neke kulturne ustanove, pa tako i Umjetničke galerije, nije da bude sama sebi dovoljna i da sadržaji koji se tamo nude budu namijenjeni stručnjacima, ljudima koji pripremaju izložbu, dakle kustosima, već ona treba biti namjenjena najširoj publici – rekao nam je Marin Ivanović tek trideset dana nakon stupanja na važnu funkciju, u 2017. godini.
Od početka 2017. godine, do kraja srpnja 2018. godine, novi zamah Galerije zahvatio je sve generacije i sve slojeve društva Dubrovnika, kroz niz novih komunikacijskih kanala. Iako zvuči neobično, tek nedavno ova ustanova realizira kanale poput društvenih mreža i tu se, zapravo, otvara mlađoj publici. Ovdje, naravno, izuzimamo struku, a značajno je dodati kako su u proteklih godinu i pol ‘dubrovačke izložbe’ dobile redom značajan nacionalni odjek.
Krenimo općenito – dvadesetak izložbi koje su u planu do kraja 2018., predavanja u suradnji s Društvom arhitekata Dubrovnik, četiri mjeseca dječjih radionica koja su okončana ranije ove godine s dodjelom diplomica i domjenkom za najmlađe u Galeriji… Tu je, osim programa u suradnji s DAD-om, a koji se ostvaruje u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, i jedan nekovencionalan program – Subotnja kava u Galeriji, zamišljen kao druženje prožeto edukacijom, odnosno stručnim vodstvom. I čini se kako ljudi ne dolaze radi – kave.
Navedimo i tuđe programe te gostovanja, kao i suradnji s Igrama (Gospoda Glembajevi) te nizom programa s institucijama poput HAZU-a, Doma Marina Držića i Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Društva prijatelja dubrovačke starine, potom primjenjena umjetnost poput radionice s tvrtkom Borovo, zatim suradnje s ‘Orisom’, udrugama ‘Bonsai’, ‘Hrvatska pomaže’, ‘Festa’ – ova posljednja posebno je zanimljiva jer je zahvaljujući ovoj suradnji UGD postala najposjećeniji muzej u Dubrovniku tijekom Noći muzeja i to radi sasvim aternativnog umjetničkog izričaja – rock koncerta, tzv. Rock parade.
Dakako tu je i niz ostalih projekata, manjih i većih, realiziranih ili još u tijeku. Kroz UGD su prošli brojni domaći umjetnici – Lobaš Kukavičić, Vlašić, Selmani, Mladošić, Peko, Ercegović…, a bit ćemo pomalo i sebični – nama osobno najdraže je bilo vraćanje Dubrovačkog likovnog trenutka tamo gdje pripada. Tu su i predstavljanja knjiga, gostovanja umjetnika iz cijele Hrvatske, pa i šire (Ahmet Ertuğ: Točka iščeznuća), potom niz ‘nekonvencionalnih’ programa poput izložbe ‘Oceani. Pogled na svijet kroz dijalektiku plime i oseke‘, ili niza umjetničkih slika posvećenih nogometu, a spojenih u izložbu ususret Svjetskom prvenstvu. I da, mnogi će reći – populizam, no i za to je ravnatelj Ivanović imao opravdanje: otvaranje, otvaranje, otvaranje javnosti, otvorena vrata građanima.
Za kraj, dodat ćemo još jedan važan segment, onaj ‘neumjetnički’. Vilu Banac sam Ivanović u razgovoru za DuList na samom početku svog mandata opisuje kao ‘hladnu zgradu’ koja ‘ostavlja dojam nesrdačnosti’.
Jedan od planova svakako je, već je više puta istaknuo, obnova i izgradnja, primjerice, lifta. Uslijedit će prijava na EU fondove i to je jedan od infrastrukturnih planova koje je Ivanović iznio. Ovdje nećemo ponavljati ideje za izložbe koje su planirane u ovoj i idućim godinama, točnije do kraja mandata, jer ih u ovom trenutku smatramo upitnima.