Još nismo punoljetni, ali je ova edicija poput uvertire… Mogla bi se nazvati malim carstvom svih umjetnosti, objedinjenih u tri tjedna. Ona je simbiotska i ujedinjuje kvalitet, inovaciju, dobre ljude, profesionalnost, ali i povezanost kako umjetnika tako i publike, ali i povezanost različitih kultura i nacija u cavtatskom, rajskom zagrljaju – ističe nam Ivana Marija Vidović, naša svjetski priznata pijanistica, dok najavljuje čak 17. godinu Epidaurus Cavtat festivala. Ponosna je, ističe, što je toliko dugo godina festival prisutan. Navodi i osnovne točke ovogodišnjeg izdanja…
— Već u prvih nekoliko događanja četiri se umjetničke forme besprijekorno pretvaraju jedna u drugu. Slikarstvo kroz izložbu već nama poznate Dubrovačke udruge likovnih umjetnika koja će se predstaviti s izložbom Moć glazbe. Bit će izložena djela koja svjedoče o snazi i erupciji osjećaja koje glazba budi, ali i slikarski izričaj percepira i ovjekovječi, nastavak iste večeri, poput istinske glazbene molitve u interpretaciji sjajnog ukrajinskog pijaniste Danyla Sayenka s recitalom Mir svijetu. Danylo Sayenko zaslužuje najbolje svjetske dvorane, a imati ga tu nadomak u Cavtatu velika mi je čast i zadovoljstvo. Intimno, svečano i kvalitetno. Bolje ne može započeti nešto što činim marno i strpljivo… Glazba je jedna od najmoćnijih ujediniteljica. Ona je nevjerojatna sila koja začarava, zbližava čak i one koji se razlikuju po svemu.
Kao i svake godine, festival donosi značajna imena iz područja glazbene umjetnosti. Ove godine imamo nekoliko zaista impresivnih umjetnika?
Osobno ne mogu poželjeti bolji početak od sjajnog mlađeg kolege, pobjednika brojnih nagrada i priznanja, pijanista Danyla Sayenka koji će maestozno otvorit ovu ediciju u dolazeću nedjelju 28. kolovoza u Domu kulture u Cavtatu. Poslije njega dogodit će se zajedništvo s hrvatskim divama koje još nikad nisu nastupile ni zapjevale zajedno. Sretna sam što su prisluhnule mojoj ideji ma koliko im ona zvučala nekompatibilnom u početku. Na kraju me sluh nije prevario i shvatila sam da iako toliko različite u izričaju, boji i stilu, pjesmu koju će nam zapjevati pjevaju ipak iz istog tonaliteta! Sretna sam da se u toj večeri druže i oci Cavtatskih entiteta. Zahvaljujem ovim putem Općini Konavle i njenom načelniku gosparu Božu Lasiću koji ima poseban senzibilitet za umjetnost kao i Turističkoj zajednici općine Konavle i gosparu Herendiji na besprijekornoj suradnji i podršci, gosparu Enveru Moraliću što s oduševljenjem prihvaća moje programe i želi da ih upriličimo na čarobnoj ‘taraci svih taraca’ – onoj od vile Banac u Cavtatu. Na njoj će nastupiti naše najveće dame iz zabavnog svijeta glazbe gospođe Meri Cetinić i Radojka Šverko uz klavirsku pratnju gđe Cetinić i gospara Vladimira Babina, ali i poznatu dubrovačku klapu Ragusa. Ova večer bit će pravi Božji dah za nas i silno joj se veselim. Slijedi i autorska predstava naše velike hrvatske glumice Ksenije Prohaska u režiji Krešimira Dolenčića. Osobno sam predstavu već u segmentima čula i odgledala lani za stolom u Cavtatu u villi Pattiera poslije lanjske izuzetne predstave Edith Piaf. Prohaska je ona rijetka fantastična glumica pred koju možete staviti bilo koji zadatak. U svemu će briljirati! Komična je, tragična, nonšalantna, elegantna, idu joj svi dijalekti i narječja. Prohaski zapravo leži sve. Poslije nisam mogla odoljeti i u prosincu sam bila u Zagrebu ne bih li cijelu predstavu pogledala. Oduševljena sam ju opet pozvala. Tu se naprosto nema što dodati. Samo ju treba uvijek pogledati! Da ne zaboravim istaknuti i mladog glumca Mara Banića Nejašmića koji je izuzetan. A kao dvojac su sjajni. Ono na što sam posebno ponosna je novi lokalitet.
Posebnost Epidaurusa njegove su i čarobne pozornice. Ove godine donosite jednu novost. Možemo li saznati nešto više o novoj lokaciji?
Arheološki lokalitet Sustjepan zaživjet će prvi put kao pozornica. O tome vam mogu reći tek poslije festivala – jesam li bila u pravu ili… Zahvalna sam Hotelu Croatia i upravi Adriatic Luxury hotela što su moju ideju prepoznali kao nešto posebno. Ona u sebi nosi i kulturno-umjetničku i ekološku, turističku, edukacijsku, ali i povijesnu dimenziju. Ona objedinjuje i stvara. Pa čujmo i počujmo našu Konavoku Helenu Puhara, kustosicu u Muzejima Konavala o lokalitetu kroz njeno predstavljanje i vodstvo De Epidauro, a poslije uz zalazak sunca i s predivnim pogledom prema Cavtatu, baš onakvoj panorami kakvu je Bukovac volio, koncert klasične glazbe dviju stručnjakinja harmonike sa Sarajevske akademije. Riječ je o Danijeli Gazdić Kljajić i njenoj studentici Azri Halitović. Večer posvećena nedavno preminulom eruditi iz Konavala, pok. maestru don Mihu Demoviću dogodit će se baš na Malu Gospu u predvorju Zbirke Baltazara Bogišića – cavtatskom Kneževom dvoru. To je večer nazvana Chi più di te Ragusa, a koja će ujediniti sva kulturna tijela hrvatske koja je don Miho počastio svojim postojanjem i nepresušnim stvaranjem Ad tempus vitae (doživotno). Odat ćemo mu počast na sasvim poseban način baš onako kako i zaslužuje u svojim rodnim, voljenim Konavlima gdje je zatvorio svoj životni krug i gdje počiva u Gospodinu. Želim se ovim putem zahvaliti HAZU-u što nam odobrava prekrasnu lokaciju tog skrovitog vrta, a nadam se uskoro i mogućnosti održavanja kvalitetnih kulturnih sadržaja i u interijeru tog rajskog zdanja čime bi se ono oživjelo i približilo zaljubljenicima u našu bogatu baštinu, u umjetnost i povijest. Tome će uslijedit tri večeri klasične glazbe i to recital Čudesne Goldberg varijacije talijanskog pijanista Edoarda Brunija, a poslije večer koja slavi godišnjicu velikog Picassa s predavanjem povjesničarke umjetnosti iz Amsterdama Marijke Brekelmans koja je kustosica u muzeju u Amsterdamu te recital dvojice profesora Avantaggiato-Matarrese. Večer posvećena gitari i klaviru uz glazbenike Luca Toriggiani i Lapo Vanucci bit će u sjećanje nedavno prerano preminulom dragom kolegi, gitaristu i pedagogu Anti Skaramuci. Ovo mi je još uvijek jako teško povjerovati.
Dvije završne večeri posebne su po mnogo čemu.
Da, komorna večer u kojoj sudjelujem kao pijanistica u hispaničkom repertoaru, ali i u sjećanju na našu veliku Doru Pejačević kojoj ove godine obilježavamo 100 godina smrti. Za nju me vežu posebne emocije, ali i za priču velike, najveće Marije Callas kojoj je pak 100 godina od rođenja. I Picassa i Doru i Mariju Callas izložit će s u svojoj izložbi Dubrovačka udruga likovnih umjetnika koji su s oduševljenjem prihvatili ovaj moj prijedlog. Svih pozivam da pogledaju te vrijedne radove u Domu kulture u Cavtatu prilikom svakog našeg koncerta u dvorani. Izložba će nas pratiti sve do zatvaranja festivala 17. kolovoza.
Završetak…
…Pripada jednom od najpoznatijih argentinskih glazbenika s adresom u Napulju, ali i u svom gradu Mar del Plata gdje je rođen i veliki Astor Piazzolla. Na pozornici ljetnog kina u Cavtatu imat ćemo za kraj pravi spektakl izvrsnosti. Diego Moreno će nas sa svojim izuzetnim glazbenicima provesti glazbenom i ritmički neodoljivom šetnjom kroz vrlo poseban repertoar. Valjda je Diego jedan od rijetkih glazbenika koji je uspješno združio napuljsku pjesmu s ritmom argentinskog tanga. Sviračima i pjevaču pridružit će se i plesački par Lucas Boock y Bianca koji su me već lani potpuno osvojili sa svojim odličnim plesom. Epidaurus Tango Embrace će nas uvesti u jesenski smiraj.
Kada biste se, kao umjetnica i kreativna stvarateljica Festivala, vratili unatrag, je li Vam proletjelo? Čini li Vam se kako rastete s festivalom? On ujedno i čini veliku ulogu u kulturnoumjetničkoj ponudi ovog kraja, ne samo Cavtata već i šire…
Nisam ja ona koja bi mogla ocjeniti festival koji sam započela i kojeg dandanas vodim, ali mogu reći sa zahvalnošču, misleći na toliko svega realiziranoga, da ga istinski volim i da ne samo rastem već i plešem, dišem i postojim i pomlađujem se s njim. Među nama je ljubavna priča mene i umjetnosti. Prava romansa, tema s varijacijama gdje je svako poglavlje ljepše od onog prethodnog, a svako već doživljeno svojevrsna emocija ovjekovječena i utkana na pozornici naših srdaca i misli. U tom momentumu vrijeme zastaje bar na tren i dopušta nam da s rasplamsalom energijom naših emocija volimo, poštujemo, praštamo i smirimo sve one niskosti koje nam uporno vrijeđaju svijet. Kad promislim na mnoštvo osjećaja koje sam proživjela stvarajući i realizirajući ga para mi se 117 godina, a kad mislim o ljepoti koja je emanirana i zauvijek zapisana onda mi vrijeme zastane na čas… Pa se sjetim kako de Lamartine u svojoj poeziji Jezero čeznutljivo kaže: ‘O vrijeme stani čas, nek’ malko dulje traje let tvoj nesnosan…’ Uz moju duboku zahvalnost prema svima koji su omogućili Epidaurus pozivam vas s radošću: Dobro nam došli u 17. Epidaurusov Cavtat i doživjeli ga s umjetnošću!