Ivana Grkeš nova je predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku. Ovoj mladoj Dubrovkinji, koja je u gradskom ogranku Matice tri godine marljivo obnašala funkciju tajnice, članovi predsjedništva dali su povjerenje te će do svibnja 2025. voditi jedan od najaktivnijih ogranaka u Hrvatskoj. No, ona nije isključivo angažirana u dubrovačkom ogranku Matice. Zaposlena je na Sveučilištu u Dubrovniku gdje radi kao voditeljica projekta ADMO. Još 2014. godine završila je Filozofski fakultet u Zagrebu te je po struci magistra komparativne književnosti te francuskog jezika i književnosti. Po povratku u Dubrovnik privukao ju je civilni sektor u kojem je radila na povlačenju sredstava iz fondova Europske unije. Kako će nam sama istaknuti uvijek su je zanimala područja kulture, mladih, participacije kojima se bavila kroz Erasmus Student Network Dubrovnik i druge organizacije civilnog društva. U vrijeme kada je radila na projektu UniActive u suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku privukli su je odnosi s javnošću pa je četiri godine nakon završenog fakulteta u Zagrebu odlučila ponovo sjesti u studentske klupe. Ovaj put u Gradu na Sveučilištu u Dubrovniku. Upisala je i završila diplomski studij Odnosi s javnošću. Radila je u Dubrovačkom simfonijskom orkestru kao zamjena na mjestu voditeljice odnosa s javnostima i to iskustvo joj je, priča nam, otvorilo oči i ukazalo na mnoge druge mogućnosti u kulturnom sektoru kojima se u Dubrovniku može baviti. Međutim, uz sve to godinama se, reći će, bavila književnosti – jer ipak je to njena prva i posljednja ljubav.
Kako je došlo do izbora na čelo Matice hrvatske ogranka Dubrovnik?
Dugogodišnja predsjednica Slavica Stojan zahvalila se na dosadašnjem vođenju i podnijela ostavku na dužnost. Tako je, Slavica Stojan je odradila jedan cijeli četverogodišnji mandat i bila na polovici drugog. Međutim slijedom okolnosti, većim angažmanom u središnjici Matice, u kojem se također dosta toga promijenilo, uz osnivanje zaklade Ruđer Bošković, bilo je gotovo nemoguće održati taj tempo rada. Budući da su nju sve više stiskale obaveze, početkom ove godine na redovitoj skupštini Ogranka uveli smo neke promjene u Statut koje su bile već odavno potrebne da se olakšaju procesi. Među tim promjenama je bilo i to da ako zbog objektivnih razloga predsjednik mora odstupiti s mjesta, onda tajnik preuzima funkciju do isteka mandata, kako se ne bi događao prekid u radu i kako bi se nastavili tekući projekti.
To je uobičajena praksa i u drugim ograncima Matice?
Naravno, i u samoj Središnjici. Prof. dr. sc. Slavica Stojan posebno se angažirala u osnivanju Zaklade Ruđera Boškovića pri Matici Hrvatskoj i to joj je oduzelo jako puno vremena, a uz književnu produkciju i njen tempo nešto je moralo patiti. Samo u posljednjih nekoliko godina objavila je cijeli ciklus slikovnica u kojima su glavni likovi naši poznati sugrađani iz doba Dubrovačke Republike od Ruđera Boškovića, Držića, Gundulića, Cvijete Zuzorić, kao i djelo ‘U početku bijaše hrid’. Kada smo na Predsjedništvu razgovarali o tome kako će mandat izgledati do kraja, bilo je jasno da će u jednom trenutku morati doći do promjena. Prihvatili smo to, uz uvjet da ona i dalje ostane aktivni član i da bude potpora i meni i svima članovima i predsjedništvu. Gospođa Slavica je prvog srpnja poslala ostavku na mjesto predsjednice zbog valjanih razloga i tako sam prema sili našeg Statuta s mjesta tajnice prešla na mjesto predsjednice Ogranka.
Članica Matice u Gradu postali ste 2017.?
Prije šest godina sam se učlanila u Ogranak sa željom da održim predavanje o Mariji Jurić Zagorki, jednoj od najznačajnijih žena naše bliže povijesti o kojoj se u Gradu gotovo pa i ne govori. Javila sam se gospođi Stojan i ona je bila oduševljena time da se neka mlada osoba samoinicijativno javila. Tada je bilo teško motivirati mlade članove da se više uključe u rad Ogranka. Godinu dana nakon toga sam odradila predavanje o Rupi Kaur, indijskoj spisateljici koja je u svijetu poezije napravila potpunu revoluciju i nakon desetljeća je dovela do toga da se na svjetskim top listama nalazi knjiga poezije među top 10 najčitanijih knjiga. Najdraži dio tog predavanja mi je bio to što je, uz redovne članove, bilo dosta srednjoškolaca i studenata. Već tada sam shvatila da trebamo otvarati i donositi nove, modernije teme kroz Maticu.
Vaš angažman se nastavio kroz funkciju tajnice Ogranka?
Željela sam se više uključiti u rad Ogranka pa sam se kandidirala za mjesto tajnice. To je volonterska pozicija, no volontirala sam i ranije, tako da je ovo bilo nešto za što sam znala da će me ispuniti na duševnoj razini. Bilo kakav rad u kulturi, posebno s knjigama je za mene odmor od ovog stvarnog života. Na izbornoj skupštini koja se odvijala u vrijeme covida, kada se održala prva i jedina online Skupštinu dobila sam povjerenje članova. Vjerujem da su prepoznali moj entuzijazam i nakon toga sam češće odlazila u Matičin ured u Gradu, dogovarala programe, pokušavala motivirati mlade da se uključe. U posljednje dvije-tri godine motivirala sam njih desetak koji se na različite načine bave kulturom u Dubrovniku da se učlane.
Što Vam je Slavica Stojan ostavila u naslijeđe?
Slavica Stojan je napravila veliku stvar u Matici jer je i sama za vrijeme svog mandata dovela dosta mlađih ljudi i mislim da je otvorila vrata zainteresiranima za sudjelovanje u Matici. Stvorila je cijeli fundus slikovnica u suradnji s cijenjenim ilustratorima i to je nešto što danas smatramo prepoznatljivim simbolom Ogranka, ne samo za domaće, nego i za posjetitelje Grada. Moram istaknuti kako je Story of Dubrovnik trenutno naša najprodavanija knjiga i na jedan izuzetan način pokazuje povijest ovog Grada i takvo je djelo nedostajalo u literaturi o gradu Dubrovnik. Radi se o tekstu koji je jednako zanimljiv svim dobnim skupinama, bez obzira na to čime se čitatelj bavi. Smatram da je i dodatno ojačala suradnju sa središnjicom u Zagrebu, što je nama iznimno važno. Pokrenula je i suradnje s drugim Matičinim ograncima diljem Hrvatske. Primjerice, išle smo na otvorenje izložbe u Ogranak u Metkoviću što smatram da je jedan dobar potez zato što to otvara prostor za suradnju, bolje povezivanje i upoznavanje.
Kakvo je članstvo Matice u Gradu, koliko ima članova i koliko ih aktivno sudjeluje u radu Ogranka?
Prema posljednjem popisu imamo oko 180 aktivnih članova. Naravno da se od svih članova ne očekuje stalno sudjelovanje, no, veseli nas što redovito dolaze i podržavaju naša događanja. Tako i druge naše sugrađane upoznaju s Matičinim radom. Neki naši članovi rade u školi, pa bih spomenula primjerice profesoricu Žeravicu koja svoje učenike redovito dovodi na naša događanja, redovito ih upućuje na naše knjige i tako promovira naš rad. Naravno važno je spomenuti i časopis Dubrovnik koji je najstariji časopis u Gradu. Bez obzira na poteškoće, izlazi svake godine ili u 4 broja ili u 2 dvobroja. Sve to ovisi o financijskim mogućnostima. Časopis Dubrovnik je baština, jedna knjižnica dubrovačke povijesti i trendova, povijesti književnosti i različitih kulturnih prikaza koje su zanimljive i za proučavanje povijesti, ali i proučavanje današnjice. Naš Ogranak se definitivno može pohvaliti kao jedan od pet najaktivnijih u cijeloj Hrvatskoj i uvijek je prepoznat kao jedan od onih na koje se drugi mogu ugledati.
Spomenuli ste mlade, hoćete li do kraja svog mandata raditi na pomlađivanju članstva?
Ne mislim da je pomlađivanje imperativ u smislu da samo mladi moraju biti u Ogranku. Zapravo ono što smatram važnim je doći do ravnoteže između njih i onih starijih članova. Mladi članovi donose svježinu i energiju, dok stariji članovi donose iskustvo, znanje i poznanstva. To je nekakav cilj, stvoriti miks, a kad spominjem starije članove, ne mislim nužno godinama stariji već svojim članstvom. Naravno da se trebamo akomodavat s vremenom, pa onda treba i neke stvari mijenjati. Slavica Stojan je dala odlične temelje i sada možemo na tome graditi dalje.
Na što ćete se posebno fokusirati?
Nastavit ćemo s izdavaštvom te ćemo kroz različite programe i natječaje nastojati uključiti sugrađane u naš rad. Nije Matica isključivo vezana uz književnost. Postoje brojni odjeli unutar Središnjice koji pokrivaju različite znanosti i discipline, pa ćemo i mi u Dubrovniku otvarati teme iz, primjerice, umjetne inteligencije, medija, umjetnosti, i slično. Takvog sadržaja nedostaje, a posebno u zimskim mjesecima.
Sljedeća godina za dubrovački Ogranak je slavljenička. Je li se već pripremate za 70. obljetnicu?
Upravo je to jedan od razloga za očuvanje neometanog rada Ogranka, bez obzira na promjene u Predsjedništvu. Osmisliti program i obilježiti 70 godina postojanja Ogranka je nešto što će od svih nas i u Predsjedništvu i među članstvima tražiti angažman. Ideja da program u obljetničkoj godini traje tijekom cijele 2024. prihvaćena je na Predsjedništvu i to me zaista veseli. Obilježavat ćemo i podizati vidljivost Matice među publikom kroz različita predavanja, radionice, koncerte. Želim i ovim putem poslati svim našim članovima poziv da se svojim idejama i prijedlozima uključe u kreiranje Programa. Planiramo puno toga, a kao najvažnije događanje istaknula bih sajam knjige Ogranka kao krunu vrijednog rada bivših i sadašnjih članova. Nadamo se da ćemo imati i neke nove knjige tijekom rujna ili listopada.
Koliko se dosad na godišnjoj razini tiskalo knjiga?
Svake godine smo imali četiri do pet novih knjiga i nadam se da ćemo nastaviti taj trend. Ako bude financijskih mogućnosti tiskati i više, ali naravno da u ovom slučaju nije toliko bitna kvantiteta koliko kvaliteta. Izdavaču je sigurno najgore kad se knjige tiskaju i onda stoje u paketima, što se u tom svijetu sigurno zna dogoditi. To je mrtvi kapital i u smislu kulture i u smislu financija. Mi smo ovdje promijenili taj trend, nemamo takvih knjiga i sretna sam što dubrovački Ogranak zaista ima naslove koji se jako brzo prodaju. Mi u našem prostoru knjige možemo prodati samo članovima, i to s popustom, ali su sva naša izdanja dostupna u gradskim knjižarama.
Što je planirano za izdavanje u ovoj godini?
Najprije će u tisak slikovnica o Paskoju Miličeviću, našem slavnom arhitektu koji je napravio čudesa u našemu Gradu i sjajno je što će dobiti svoju slikovnicu. Promociju očekujemo do kraja godine. Izašao nam je i novi broj časopisa Dubrovnik te se promocija očekuje na jesen, a već se radi i na idućem dvobroju. Pripremamo i englesko izdanje knjige Otok na kojem cvjetaju limuni u suizdavaštvu sa Sveučilištem.
Sad kad smo se dotakli toliko vrijednog izdavaštva i svih projekata odnosno programa koje realizirate tijekom godine, na koji se način dubrovačka Matica financira?
Jesu li sredstva zadovoljavajuća i može li se tu nešto unaprijediti? Naravno da se može unaprijediti, uvijek se može unaprijediti. Matica se dijelom financira vlastitim sredstvima od prodaje knjige. Neke programe sufinancira Grad Dubrovnik, koji nam pokriva određeni iznos za izdavanje časopisa Dubrovnik ili za pojedine aktivnosti koje prijavimo. Tu je i Ministarstvo kulture i medija. Sav taj novac dodjeljuje se putem javnih poziva te, kao i svi ostali, ovisimo o kvaliteti naše prijave i ideje. Zasad nam to dobro ide. Covid je donio poteškoće, sva sredstva su se dosta srezala. Pokušavamo surađivati s različitim sektorima jer nudimo proizvod koji promovira Grad. Tako smo već uspostavili suradnju s Turističkom zajednicom grada Dubrovnika koja je otkupila određen broj primjeraka Priče o Dubrovniku jer je takva knjiga sjajan poklon na službenim posjetima. Nastavit ćemo, dakako, i ono što je započela prošla uprava. Javljat ćemo se i na neke druge izvore financiranja, ne samo resornog Ministarstva ili Grad Dubrovnika. Tako smo prije 2 godine dobili potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a nastavit ćemo s tom praksom i u budućnosti. Ono što još treba sagledati su i mogućnosti financiranja iz Europskih fondova za projekte kulture i promocije čitanja, što želimo raditi u suradnji s ustanovama u kulturi našeg Grada.
Spomenuli ste povećanje vidljivosti. Mislite li da je dovoljno raditi predavanja i promocije knjiga ili ćete trebati ulagati još energije, a možda i sredstava na vidljivost?
Uvijek postoje razdoblja kada se o nekome ili nečemu priča više ili manje, ali mislim da je važno da vidljivost i prepoznatljivost Matice postoji na način kada nekoga pitamo gdje je Ogranak Matice u Dubrovniku da znaju da on postoji. Kako je pred nama obljetnička godina naravno da nam je važno da budemo svugdje, ali i da nakon te godine dobijemo novi vjetar u leđa, ne da obilježimo 70 godina i opet se ušuškamo u rutinu.
Možda je rano o tome govoriti… Bit ćete na čelu Matice iduće dvije godine, kakvi su planovi za kasnije?
Nemam planova jer smatram da je već ovo jako velika odgovornost, još uvijek imam svoje bojazni oko te funkcije. Međutim, vjerujem da su članovi Predsjedništva uz mene i da će me podržati i usmjeriti ako previše entuzijastično krenem u nekakve ideje i projekte. Udruga nikad nije počivala na jednoj osobi, i nije ‘one men show,’ a niti ‘one minute show’. Ovdje je bitna skupina ljudi koja zajednički donosi odluke i promišljanja o projektima i idejama. Ja ću dati sve od sebe da osvjetlam svoj obraz i obraz Ogranka, a onda kada dođe nova Skupština tada ću sama sa sobom vidjeti svoje rezultate i na temelju toga odlučiti što dalje.
Iz tiskanog izdanja DuLista
Foto: Oleg Tošović