Foto: Privatna arhiva
Dugogodišnja novinarka/reporterka HRT-a Ivan Brailo Drnas u svom je kreativnom izričaju, koji gaji još od malena, vrlo što bi se reklo moderna, u trendu. Naime, svoj talent i strast prema crtanju pretočila je na jednu od trenutno najpopularnijih društvenih mreža TikTok. Otvorila je, naime, profil naziva ‘Zuanza in the Clouds’ koji se zaista, ukoliko ste na ovoj društvenoj platformi, ‘isplati’ zapratiti. Oduševit će vas i nasmijati i s nestrpljenjem ćete, kao i Ivanini brojni pratitelji, čekati da vidite njene nove objave.
Od kada crtate, slikate, tako se kreativno izražavate? To Vam valjda dođe kao neki ispušni ventil, a svima nam treba neki?
Crtam otkako znam za sebe i to mi je ispušni ventil čak i prije nego što mi je ispušni ventil uopće trebao. Može se reći da crtanje ima terapeutski učinak na mene i više je potreba, nego želja. U onim osjetljivim tinejdžerskim godinama, kad je većina cura pisala dnevnike, ja sam emocije procesuirala upravo crtežima i to se nastavilo do danas. Jedina promjena je što sam olovku i papir zamijenila tabletom. Kao uređajem, ne Normabelom, bar ne još! (smijeh) Kako su krenule društvene mreže, na koje sam se vrlo brzo ‘nakačila’, poželjela sam pokazati svoje radove. Nekako mi je bila šteta crtati samo za sebe, pogotovo ove šašave stvari kao što su oblici oblaka. Ako nekoga bar malo nasmijem ili oraspoložim – proglašavam dan uspješnim.
Kada ste uopće otvorili profil na TikTok-u i kako Vam je na pamet palo spojiti taj svoj kreativni izričaj s društvenom mrežom? Zapravo jeste li najprije imali profil na TikTok-u pa se sjetili ili ste ga baš s tom namjerom otvorili?
Iako imam dovoljno godina da me zovu ‘tete Ivana’, nastojim pratiti online trendove ili se barem upoznati s njima. Zanima me to i u tome vidim cijeli niz mogućnosti. Tako sam prije nekoliko godina otvorila privatni TikTok profil, čisto da vidim oko čega se digla tolika prašina. I malo po malo, uz nagovor prijatelja, odlučila sam posebnu pažnju posvetiti crtanju po oblacima, što se, osobito na TikTok-u, pokazalo kao dobar potez.
Ideja je došla u blicu? Kako obično najbolje ideje dolaze?!
Kao i sve moje nenormalne ideje dosad, riječ je bila o jednostavnom impulsu. Dječja mašta me nije napustila, oblike u oblacima i koječemu drugome vidim neprestano. Jednostavno mi se dogodio ‘klik’ da mi je to sad, u programu u kojem radim, poprilično jednostavno za nacrtati i ‘oživjeti’. Vrlo brzo mi je to preraslo u naviku i s vremenom postalo sastavni dio dana. Najviše me veseli kad me djeca pitaju: ‘Mama, imaš li novi oblak?’ Traže oblike sa mnom, glavni su mi kritičari i uistinu sam sretna što mogu biti dijete zajedno s njima i što ih mogu motivirati da pažnju s problema i obaveza ponekad usmjere na zvijezde i oblake. Nadam se da će im ta navika ostati.
Povratne reakcije su zasigurno super? Odakle naziv profila? I pretpostavljam da mnogi ni ne znaju (ili znaju) tko je iza njega?
Profil se zove ‘Zuanza in the Clouds’. Nadimak Žuanža iz studentskih dana mi je malo teško za objasniti, ali se primio… Sviđa se vjerojatno onim ljudima kojima je, poput meni, dosta crnila u vijestima i na društvenim mrežama i treba im nešto jednostavno, lagano i nadam se duhovito, nešto što može izvući osmijeh djetetu koje se u njima krije. Ne znam u kojoj mjeri ljudi znaju tko se krije iza profila, ali to mi nije ni važno.
Inače ste skloni kreativnom izričaju i eksperimentiranju. Slobodnog ste duha, što je prekrasno. Od kose, preko tetovaža, pa volite i pozirat i to Vam više nego dobro ide, kao i ples. Ali ni u tome niste klasični, nego zaista radite velike transformacije? Volite ući u neki skroz drugi lik? Ili zapravo svi mi sve te neke likove imamo u sebi pa ih se eto Vi na taj način drznete izvaditi vanka?
Nisam uvijek bila crvenokosa, istetovirana i s rogovima. Mama mi nije dozvoljavala. Valjda sam s godinama odlučila biti vjerna sebi i onome kako doživljavam svijet, pa sam se konačno počela izražavati, na razne načine; kroz crtanje, video, fotografiju, ples i slično. Pretpostavljam da sam zapela u nekom produktivnom pubertetu i tu želim ostati. Ne opterećujem se više koliko sam dobra u nečemu, jednostavno sam smisao pronašla u tome da ‘djelujem’ po onome kako se osjećam, a s obzirom da mi um servira ideje na dnevnoj bazi, ne treba mi puno poticaja da nešto stvorim, bilo da je riječ o spotu, crtežu, reel-u… Doživljavam to više kao neku igru. Ako nekoga usput potaknem da se i sam/sama slobodno izrazi, tim bolje. Ne treba život shvaćati preozbiljno, glavi je ponekad mjesto baš u oblacima.