IVAN PAVLIČEVIĆ ‘Nije važno koliko kazni naplatimo. Važno je da imamo što manje nesreća’

U drugoj polovici rujna 2017. godine Policijska uprava dubrovačko-neretvanska dobila je novog načelnika, Ivana Pavličevića.

U svom prvom jav­nom istupu naglasio je kako će mu sigurnost građana i turista biti na prvom mjestu, a najavio je i veću pri­sutnost policajaca u zajednici. O tome, ali i o pitanjima granica i ulaska Hrvat­ske u Schengenski režim, prevenciji i prometnim nesrećama, policiji na društvenim mrežama te Facebook gru­pama poput Radarske kontrole i osta­lim temama porazgovarali smo za ovaj broj DuLista.

Kakvo ste stanje zatekli u Policij­skoj upravi dubrovačko-neretvan­skoj, gdje su uočeni nedostatci i koja su poboljšanja moguća?
Opće stanje u PU dubrovačko-nere­tvanskoj je zadovoljavajuće. Naravno da uvijek može bolje, nedostataka uvijek ima jer mi smo dinamična služba koja se mora prilagođavati vre­menu, događajima, pojavama i lju­dima. Poboljšanja su moguća i ja sam tu da ih provedem u idućem što kraće mogućem vremenskom razdoblju. PU dubrovačko-neretvanska već niz godina ima dobre rezultate, što znači da je situacija i na području Dubrovačko-neretvanske županije i u samoj policiji zadovoljavajuća. ­

Najavili ste veću prisutnost poli­cajaca, posebno tijekom sezone u povijesnoj jezgri. Razmišlja li se možda o nazovimo ih pun­ktovima policije kakve možemo susresti u europskim turističkim odredištima?
Mi smo punktove već imali, možda doduše neprimjetno. Stara gradska jezgra je mjesto gdje je najveći broj posjetitelja tijekom ljetne sezone. Mi smo svojevremeno, posebno kad bismo imali najave većih događaja, okupljanja ili samog dolaska brodova na kružnim putovanjima, imali takve punktove na ulazima u grad, na Pilama i Pločama gdje bismo na neki način provjeravali tko nam sve ulazi, a na kraju krajeva često bismo se pretvorili u prometnike koji reguliraju ulaz ili izlaz iz grada zbog zagušenosti. Što se tiče kontakt policije i veće nazočnosti, da, to sam rekao, pri tome ostajem i na tome se radi. Naime, svjedoci smo sve većeg ‘muvinga’ kako ljudi tako i doga­đaja i mi smo za događajima uglavnom trčali. Nastojimo ih prevenirati, a da bismo u tome uspjeli treba nam kon­takt policajac ili općenito policajac na našim rajonima koji bi bio u kontaktu s građanima. Kontakt policajci su spona između događaja i onoga što mi tre­bamo raditi ili što već radimo da una­prijedimo te poslove. Taj kontakt poli­cajac još uvijek nije zaživio u punom opsegu ni u samoj policiji, a niti nas građani baš percipiraju na taj način i to ćemo nastojati iznivelirati. Sve kako bi policajac zaista shvatio što je nje­gov posao na tom rajonu, da se ustali i bude prepoznat od strane građana koji će mu se moći obratiti.

I iz policije u zadnje vrijeme često ističu kako je sigurnost tijekom sezone uslijed terorizma popri­mila sve veću važnost. Sve je veći broj turista, a Dubrovnik je zagu­šen, i prometno, a i sve je veći broj posjetitelja, kako tome doskočiti na najbolji mogući način?
Sve stvari koje radimo, a koje ponekad ne nailaze na razumijevanje dijela jav­nosti, radimo zato da bi sigurnost bila na što većoj razini. Dubrovnik ima specifično okruženje, uski je dio RH i pokriven je graničnim prijelazima. Vjerojatno ćete pitati za područje gra­ničnih prijelaza i gužve koje se tamo stvaraju, ali sigurnost nam je važna. Hrvatskoj je prioritet ući u Schengen, a da bismo to postigli moramo zado­voljiti sve schengenske norme. Jedna od njih je i sustavna kontrola svih putnika na ulazu i izlazu iz buduće schengenske granice, odnosno sadaš­nje vanjske granice EU. Javnost mora biti obaviještena, senzibilizirana i razumjeti da to nije naš hir nego je to ono što moramo raditi, a sve to skupa opet kako bi sigurnost bila na što većoj razini. Bilo je upita što će se dogoditi ako se izgradi Pelješki most i hoće li tada sigurnost popustiti budući da ćemo imati nekoga tko neće prolaziti ovakve nazovimo ih stroge režime kontrole. Pa neće, taj netko tko prelazi preko Pelješkog mosta će negdje drug­dje ući u RH. Dubrovnik i naša župa­nija ne mogu biti zatvorena enklava. Moramo biti otvoreni, a s većim bro­jem turista mi na kraju krajeva i doka­zujemo da se otvaramo, ali kontrole postojati moraju. Prijetnje su u svi­jetu realne iako smo prepoznati kao sigurna destinacija.

Hoće li ulazak Hrvatske u schen­genski režim smanjiti ove gužve na granicama ili će biti još gore?
Cilj je ući u Schengen. Ono što danas imamo neće se promijeniti ulaskom u taj režim. Režim prometa, kontrole ulaska i izlaska iz sadašnjih vanjskih granica EU, odnosno budućih schen­genskih granica ostat će identičan. Naravno da će Pelješki most u per­spektivi smanjiti tu gužvu, jer su nam uska grla granični prijelazi Zaton Doli i Klek i tu bi se izbjegle gužve, a vanj­ska granica prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori ostala bi kakva jest. Tije­kom sezone 2017. imali smo ciljane granične kontrole na graničnim prije­lazima Zaton Doli i Klek, a to znači da su prema prosudbi policijskog službe­nika izdvajane pojedine osobe kada se radila sustavna granična kontrola. Od ove godine sustavna granična kontrola bit će obvezna, a ne ciljana.
Statistički je 2016. godina bila naj­bolja u povijesti po broju promet­nih nesreća s teško stradalima i smrtnim posljedicama, kakvi su pokazatelji za 2017.?
Za nas je 2017. godina puno lošija nego prethodna, što je još uvijek u grani­cama tolerantnog, ali ovdje, nažalost, razgovaramo o smrtno stradalima pa je i jedna osoba gubitak. U odnosu na 2016., koja je bila u povijesti ove župa­nije dobra, sad imamo lošije stanje. Cilj RH je do 2022. ući u prosjek EU, a to je pet poginulih i manje na 100 tisuća stanovnika. Mi smo iznad toga broja.

Kako se to misli postići?
Policija nije jedina koja je zadužena za sigurnost općenito, a ni za sigurnost u prometu. Dakle, niz je tu čimbenika, od lokalne uprave i samouprave, Naci­onalnog programa za sigurnost cestov­nog prometa i svih udruga koje u tom pravcu nama pomažu. Rade ono što i mi, znači osvješćuju ljude o štetnom ponašanju u prometu. Glavni uzroč­nici prometnih nesreća su brzina, alko­hol, mobitel i neiskustvo. Mi nemamo neku crnu točku na području Županije gdje bismo mogli prevenirati takve događaje. Nažalost, nama su događaji u prometu s najtežim posljedicama disperzirani.
Bila je uočena jedna kritična točka između Vrbice i Lozice, iznad plaže Tri brata, gdje smo u relativno krat­kom roku prije nekoliko godina imali četiri smrtno stradale osobe. Utvrdilo se kako na tom dijelu državne ceste nemamo adekvatno prometno rješenje pa su Hrvatske ceste potom napravile korekciju od zaštitne ograde do nive­liranja ceste tako da taj dio više ne bi trebao biti crnom točkom. To je bila jedina lokacija gdje smo imali poveća­nje smrtno stradalih u kratkom roku, a na ostalim cestama nemamo crne točke kao takve. Spomenut ću i kako u vrijeme turističke sezone, što je neka­kav paradoks, imamo povećanje broja vozila, a ne bilježimo porast smrtno stradalih jer tada zapravo vozimo u kolonama i ne razvijaju se brzine. Čim dođe jesen, oslobode se ceste i razvi­jaju se brzine, a brzina onda uzrokuje prometne nesreće.

Spomenuli ste i udruge kao jedan od dionika u prevenciji i edukaciji. Jedan od vaših policijskih službe­nika, Denis Pavela, vodi udrugu Sigurnost u prometu, mislite li da bi više policajaca trebalo biti na takav ili sličan način društveno angažirano?
Svaki policajac bi mogao biti druš­tveno angažiran. Mi težimo biti pre­ventivni, a ne isključivo represivni aparat. Ovo što radi kolega je vrijedno hvale i sve se više prepoznaje. On dje­luje otprilike nekih godinu i pol dana i svakim danom se sve više prepoznaje njegov trud i rad. Svaki policijski služ­benik u svakodnevnom postupanju može biti promotor prevencije jer nije nam cilj nekoga kazniti nego ukazati na štetnost postupanja.

Je li važnija represija ili prevencija?
Uvijek je prevencija važnija. Repre­sija je samo mehanizam kažnjavanja onoga tko grubo i učestalo krši zakon­ske propise i tko se ponaša na nedozvo­ljen i neprihvatljiv način. A prevencija je cilj u svim društvenim skupinama i životnim dobima, kako bi se spriječilo upravo činjenje prekršaja ili kaznenih djela tj. nedozvoljeno i neprihvatljivo ponašanje. No, prevencija nije mjer­ljiva. Ne možemo kazati što smo pre­vencijom spriječili. Jesmo li prevenci­jom i akcijama spriječili da se ne dogodi još deset prometnih nesreća? Jesmo li predavanjem u školi ili vrtiću spriječili da ne bude još deset ili 15 nasilja među vršnjacima ili u obitelji? To ne možemo znati jer se ne može izvagati.
Prije 15–20 godina su, primjerice, hoteli bili lako dostupni počiniteljima kazne­nih djela. Gdje je nastupila prevencija? Prvo su pojedini hoteli imali zaštitare, pa videosustav, modernije senzore na prozorima i vratima… Grad Dubrov­nik uložio je puno da se javne povr­šine pokriju video nadzorom, i sve je to prevencija kako bi onaj koji nešto i namjerava učiniti odustao jer bi bio lako uočen. Naravno, nemoguće je spri­ječiti da se ništa ne dogodi, ali je toga puno manje.

Misli li se dubrovačka policija okre­nuti ka novim kanalima komunika­cije s građanima i medijima, putem društvenih mreža kao što to primje­rice rade vatrogasci?
Medijska komunikacija je nešto što napreduje jer su društvene mreže te koje se čitaju, jednako kao i portali, a mi ćemo uvijek izlaziti u javnost sa svim onim što medije, a time i javnost interesira. Morat ćete nekad razumjeti da postoje stvari koje ne možemo pre­zentirati jer su posljedica nekih radnji koje će se tek događati, prevenirati ili represivno djelovati. Vi ste nam jedina i najvažnija karika između onoga što radimo i javnosti. Naime, posao moramo prezentirati, informirati jav­nost o radu, događajima i aktivnostima od njihovog interesa, a kad vi (mediji) to prenesete, ljudi se osjećaju sigurnije bilo da je riječ o prometnoj akciji, raciji ili hvatanju počinitelja kaznenih djela… Mi u svakom slučaju želimo da se ljudi osjećaju sigurno.

Koliko Vam u radu pomažu, odno­sno odmažu Facebooku grupe poput Radarske kontrole gdje se objavljuju trenutne lokacije poli­cije na prometnicama?
Eto prevencije. To je najbolja preven­cija. Prije desetak godina imao sam suradnju s kolegama iz Crne Gore koje sam dočekao na Karasovićima, a tada sam slušao neki od lokalnih radija na kojem se upravo tada najavljivala radarska kontrola na određenoj loka­ciji u određenom vremenu. Čudili su se zašto najavljujemo radarsku kontrolu, jer to znači da nećemo imati rezultat u akciji. No, tu se radi o prevenciji, ovdje poželjan rezultat nije broj uhvaćenih i kažnjenih prekršitelja, već poštivanje prometnih propisa i pridržavanje ogra­ničenja brzine. A kad kažemo da će u tom vremenu na tom dijelu ceste biti radarska kontrola, gotovo smo sigurni da će svi oni koji to slušaju smanjiti brzinu i da će se ponašati na poželjan način, poštujući prometne propise, doprinoseći sigurnosti u cestovnom prometu. Ista stvar je i s Facebook gru­pama. Neka ljudi znaju gdje smo pa će smanjiti brzinu, protiv toga nemamo ništa, a mi moramo biti na mjestima i u vremenima za koje smatramo da su kri­tični. Nije nam bitno koliko smo imali naplaćenih novčanih kazni, jer jedino što je važno jest koliko je bilo promet­nih nesreća s najtežim posljedicama, odnosno koliko ih je izbjegnuto. Kamo sreće da ove godine ne budemo imali niti jednu naplaćenu kaznu, ali još važ­nije – da ne budemo imali niti jednu težu prometnu nesreću sa smrtno stra­dalim osobama.

Kolika je zastupljenost žena u PU dubrovačko-neretvanskoj i ima li ih na rukovodećim pozicijama?
Već duži niz godina u našoj se upravi niti jedna žena nije javila za rukovodi­telja kako uprave tako i postaje. Naj­veći broj žena je u graničnoj policiji. U službi za granicu i operativno-komu­nikacijskom centru velika je zastuplje­nost žena. Ona ne iznosi 50 posto, ali od recimo deset zaposlenih na granici mislim da su dvije žene, u službi za granicu isto ih ima 3–4. Od 40-ak zapo­slenih u interventnoj policiji, tri su žene. Smatram da žene trebaju biti više zastupljene. Ako su oboje supružnika zaposlenici MUP-a, vodimo računa o tome da rade u različitim smjenama kako bi uvijek netko mogao skrbiti o djeci i da u tom smislu olakšamo funk­cioniranje obiteljskog života, ali i da zadovoljimo potrebe službe.

Hrvatska ima najnižu stopu krimi­naliteta u Europi, kakva je situacija na području Dubrovnika?
Identična. Iz godine u godinu broj kaznenih djela opada, posebno težih kao što su ubojstva, razbojništva i silo­vanja. Ona su u velikom padu, a držimo da je to rezultat sveukupne prevencije na kojoj radimo. Dubrovnik je miran i siguran grad. Ovdje nema niti jedne ulice kojom ne biste mogli u bilo koje vrijeme mirno i opušteno proći.