Ivan Komušanac od 25 godine života živi i radi u Bruxellesu, za svjetski poznatu tvrtku WindEurope, gospodarsko-interesno udruženje na razini Europe s preko 400 članova. Naš mladi, uspješni sugovornik boravio je u Dubrovniku u sklopu konferencije Dani dobroga vjetra, koju su u hotelu Valamar Lacroma organizirali Obnovljivi izvori energije Hrvatske, a čiji je fokus na dionicima energetske tranzicije i budućnosti energetike kako u Hrvatskoj, tako i u EU, svijetu… Upravo je Ivan Komušanac važan sudionik tog procesa, a o svemu će nam više reći za ovaj broj našeg tjednika. —Ukratko, bavim se lobiranjem u EU. WindEurope je udruženje s preko 60 tvrtki u kojem svatko ima svoju ulogu u tom velikom spektru. Primjerice, moje područje su vjetroelektrane. Sektor vjetroelektrana djeluje kao da je jednostavno područje, no zapravo uključuje veliki broj tema koje se mijenjaju iz dana u dan i kojima se iz dana u dan treba baviti. Moj posao je, među ostalim, praćenje regulativa kako na nacionalnoj, tako i na europskoj razini. Savjetnik sam za elektrifikaciju, odnosno bavim se elektrifikacijom potrošnje – prije svega elektrfikacijom transporta, grijenja, hlađenja, industrije i najnovijim segmentom obnovljivih izvora energije – vodikom.
Kako je počeo Vaš energetski put?
Počeo sam sa studijem u Zagrebu na Sveučilištu strojarstva i brodogradnje, nakon toga magistrirao sam energetiku na Tehničkom Sveučilištu u Münchenu. Zaputio sam se šest mjeseci u Kinu pisati diplomski rad na temu električnih autmomobila, bio sam kratko konzultant za energetiku u Zagrebu i dobio sam dobru ponudu iz Bruxellesa, gdje sam, evo četiri godine. Počeo sam kao analitičar, osoba koja istražuje, piše izvješća i slično. Trenutno se malo više bavim javnim politikama, a moj dnevni opis posla ‘kaže’ kako se redovito moram sastajati s članovima EU parlamenta, zastupnicima, našim atašeima… Oni imaju jako puno legislative kojom se bave, a ja im moram približiti ovu tematiku. Naša uloga je pojasniti koliko jedna dvije riječi ili cijela rečenica znači za jedan sektor. Razlika može biti velika. S njima komuniciramo i analiziramo neke nove članke u zakonu, te njihov utjecaj na ovo područje.
Postoji li još uvijek određeno ‘nepovjerenje’ prema obnovljivim izvorima energije? Osjećate li poboljšanje na tržištu?
Definitivno se poboljšava situacija, jedino što se svi ostali poboljšavaju brže nego mi. Puno se izgradilo na našem području, pogotovo vjetroelektrana. Počelo se sa solarima, a trenutno je potrebno malo ubrzati priču. Ali, u razdoblju smo učenja. Svježi smo i relativno mala država s malom administracijom koja malo teže prati sektor koji se jako brzo mijenja. Naši problemi zapravo su dosta slični kao u drugim zemljama i pokušavaju se riješiti na EU razini. Dosta dobro stojimo s obnovljivim izvorima energije u samoj proizvodnji električne energije. U cijelom energetskom sektoru, jedna trećina je proizvodnja energije, druga trećina transport i treća trećina odlazi na zgrade. Veliki je potencijal u dijelu zgradarstva i transporta, tu ne stojimo baš najbolje u odnosu na ostatak EU, ali tu je ogroman potencijal, prije svega kad se elektrificira transport.
Na koji način?
Prije svega, fokus je na privatnim automobilima, radi se o ogromnom potencijalu prelaska s fosilnih goriva na električnu energiju. Svijet više gleda u smjeru energetske sigurnosti, odnosno kako povećati energetsku efikasnost. Razloga je više, prije svega napad na Ukrajinu. Električni automobili četiri su puta efikasniji od motora s unutrašnjim izgaranjem gdje se gubi dosta topline. Time elektrificirani transport troši manje energije. Više struje, da, ali manje se energije sagorijeva. Naravno, ekološki segment je također ključan.
Spomenuli ste zgrade. Gdje je tu prostor za obnovljive izvore energije?
Trenutno imamo značajan udio korištenja obnovljivih izvora energija u smislu grijanja i hlađenja, ali prije svega u korištenju biomase. S dolaskom dizalica toplina mogli bismo postići još efikasnije ciljeve, što je nama kao sektoru bitno. Radi se o napajanju iz vjetroelektrana ili solara. Ukupno gledajući, cilj je energetska neovisnost. Da bi se to postiglo, potrebno je ubrzati dobivanje dozvola, svi procesi bi se trebali pojednostaviti. To je problem većine zemalja EU. Potrebno je ubrzati elektrifikaciju u grijanju i hlađenju i maknuti se od plina u grijanju te plinskih boca. To će definitivno biti novi trend, a novac za njega bit će osiguran.
Dubrovačko-neretvanska županija ima potencijala?
Definitivno, novi trend odnosit će se prije svega za Dubrovačko-neretvansku županiju i generalno primorsku Hrvatsku. Tu će se tek pokrenuti priča! Zapravo na ovom uskom području imamo sve obnovljive izvore energije.
Može li se poboljšati situacija?
Dubrovačko-neretvanska županija radi dobar posao u smislu elektrifikacije vjetrozona. Druge županije bi trebale malo bolje pratiti priču, primjerice Istarska županija, koja jako loše stoji po tom pitanju. Potencijala ima, pogotovo na jugu, za sunce i vjetar. Jedna i druga tehnologija su komplementarne, a plan je fuzirati energije i stvoriti manje opterećenje na sustav. Inače, postoji veliki broj investitora zainteresiranih za izgradnju vjetroelektrana južno od Zadra.
Kako će se odvijati ti procesi?
Postavlja se pitanje kakav to utjecaj ima na mrežu. HOPS dosta radi na izgradnji prijenosne mreže, dijelu hrvatskog elektroenergetskog sustava koju čine transformatorske stanice, rasklopna prijenosna postrojenja te zračni vodovi i kabeli, HEP radi na distribucijskom nivou, međutim, sa elektrifikacijom transporta, grijenja i hlađenja bit će potrebno i – više potrošnje.
Na koji način će se u tu priču uklopiti korporativni ugovori? Na koji način funkcionira jedan korporativni ugovor?
Kao ugovor između dvije strane – proizvođača električne energije, primjerice vjetroelektrana koje žele prodavati električnu energiju – i druge strane, primjerice nekog kompleksa hotela. Tu se sklapaju korporativni, direktno dogovoreni ugovori. Europski i svjetski primjer za to svakako bi bili veliki data centri kao što su Google, Amazon… Ili pak automobilske i farmaceutske industrije. Takve tvrtke žele sve svoje procese elektrificirati, koristiti što manje plina. Zato se, primjerice, sklapaju ugovori s vjetroelektranama uz korištenje solara, najčešće se tu radi o otkupu skoro sve energije koju određeni obnovljivi izvor energije pruža. Postoji veliki prostor za korporativne ugovore u turizmu ili pak u teleoperaterskim tvrtkama.
Zapravo se u Hrvatskoj događa jedan vrlo zanimljiv trenutak na tržištu obnovljivih izvora energije. Uvodi se premijski sustav poticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora.
Dugotrajan je to proces. Prije svega, ti se natječaji trebaju pripremiti od strane Vlade. Mi smo vršili konzultacije, a stvar je što u biti ima jako puno interesa za razvijanje projekta, pa i čak previše, dakle moramo slagati najbolje projekte i natječaje. Hrvatska je krenula s malim premijskim modelom, sad kreće s većim od 630 MW za vjetroelektrane i solare, infrastruktira koja bi trebala biti izgrađena tijekom iduće četiri godine. Ovo što se događa u Hrvatskoj je dobro ne samo za ekonomiju, već i za dugoročno ostvarivanje ciljeva obnovljive energije, sve kroz tržišnu konkrentnost.
Objavljeno u tiskanom izdanju 8. lipnja 2022.