Procjenu psihofizičkog stanja djeteta pri upisu u prvi razred provodi Povjerenstvo za procjenu psihofizičkog stanja djeteta, a sastoji se od liječnika školske medicine i stručnog tima škole u koju se dijete upisuje. Stručni tim škole se sastoji od psihologa, pedagoga, edukacijskog rehabilitatora i učitelja. Procjena se sastoji od zdravstvenog pregleda i testiranja u školi kroz koje se procjenjuje zdravstveno stanje, psihosocioemocionalna zrelost djeteta te usvojenost neophodnih predškolskih vještina koje su preduvjet za uspješan početak usvajanja školskih znanja i vještina, to jest, uspješan početak obrazovanja – razgovaramo u njenoj ordinaciji s Matijom Čale-Mratović, dr. med., spec. školske medicine. Tema je odgoda upisa, koja je ove godine poprilično izražena. Stoga je upravo naša stručnjakinja bila prva – i najvažnija adresa za popričati o tome što je dovelo do povećanja broja odgoda, ali i koji su razlozi. Za početak, prolazimo kroz proces testiranja djeteta na upis u prvi razred osnovne škole, za dijete, ali i roditelje, jedan od najvažnijih trenutaka u životu. Naša sugovornica istodobno je kroz razgovor očekivano – stručna – ali i iznimno empatična prema svakom djetetu.
—Ukoliko dijete na testiranju nije zadovoljilo u mjeri koja predviđa da bi dijete trebalo biti uspješno, dijete se upućuje na dodatnu obradu kod kliničkog psihologa, logopeda, edukacijskog rehabilitatora i nakon donešenih mišljenja ponovno procjenjuje. Ovisno o mišljenju stručnjaka dijete se upisuje u školu po redovitom ili primjerenom programu ili mu se odgađa upis u prvi razred za jednu školsku godinu – dodat će nam. Ključni razlog, pojašnjava, za odluku o odgađanju upisa u školu je upravo procjena odnosno koliko dijete kroz tu godinu dana odgode može napredovati. —Boraveći u dječjem vrtiću, vježbajući usvajanje predškolskih znanja i vještina ili ukoliko se radi o djetetu s teškoćama u razvoju koliko dijete uz pomoć stručne podrške psihologa, logopeda, edukacijskog rehabilitatora ili drugih zdravstvenih stručnjaka ovisno o teškoćama i dijagnozi djeteta može napredovati. Ako se procijeni da bi dijete kroz tu godinu dana moglo značajno unaprijediti vještine i znanja potrebna za uspješno savladavanje školskih zahtjeva, tada se odobrava odgoda – priča nam daj naša sugovornica, dr. Čale-Mratović.
—Postoji dio djece kojoj se odgodi upis u prvi razred iako nisu utvrđena odstupanja u smislu teškoća u razvoju, ali koja zbog svoje dobi – radi se uglavnom o djeci koja su rođena pri kraju godine koja se upisuje u školu – nisu dosegla optimalni psihosocioemocionalni razvoj ili je grafomotorika nedovoljno razvijena ili neke druge predškolske vještine nisu dovoljno usvojene.
U praksi se pokazalo kako ta djeca sljedeću školsku godinu doista postižu značajno bolji rezultat, što njihov početak obrazovanja čini lakšim i ugodnijim i daje im priliku da zavole školu i postanu bolji učenici. Važno je spomenuti i to što je dijete zrelije za školu, veća je vjerojatnost da će biti zadovoljnije u školi i da će trebati manji angažman i pomoć roditelja – napominje nam dalje jedan važan segment u odluci odgode.
Više vještina, manje opterećenje
—Kad razgovaram s roditeljima o spremnosti djeteta za školu, često znam reći: ‘To vam je kao miraz, što više imate, bit će vam lakše. Što više potrebnih vještina dijete ima, bit će mu lakše i bit će uspješnije, a time će i opterećenje za roditelja biti manje.’ Naš je zadatak, u okvirima koji su definirani Zakonom i pravilnicima procijeniti koje je to najbolje vrijeme za početak obrazovanja za svako pojedinačno dijete. Svako dijete procjenjujemo pojedinačno i gledamo što je za njega najbolje. Moram spomenuti da su tu ponekad i želje roditelja koji iz nekih drugih razloga žele odgoditi upis njihova djeteta u prvi razred ili roditelji djece s teškoćama u razvoju koji žele odgoditi upis i kada je praktično jasno da se ne očekuje značajan napredak djeteta kroz tu godinu dana, ali moram isto tako priznati da je to ipak manji broj roditelja – reći će nam dalje dr. Čale-Mratović. Dodaje i kako u ovom procesu procjene moraju ‘razumjeti i uvažavati i želje roditelja i njihov ponekad nerealan pritisak’.
—Posebno roditeljima s djecom s većim teškoćama nije lako i potrebno je imati maksimalno razumijevanja ali opet do granice u kojoj interesi djeteta kad se gleda sa stručne strane neće biti ugroženi. Ponekad kad se ne kosi s interesom djeteta, izađemo roditeljima ususret jer procjenjujemo da je taj jedan psihološki element odnosa roditelja i djeteta iznimno važan. Ako se u njega interferirate na loš način, odrazit će se na djetetu. Takvi su slučajevi stvarno rijetkost – naglašava.
Upisati ili – ostaviti doma?
‘Forsiraju’ li roditelji ipak upis, ili je više onih sklonijih ‘ostavljati doma’ opciji? Ima i jednih i drugih, napominje nam doktorica Čale Mratović. Zanimljivo je kako to zna varirati od godine do godine, pa je jednu godinu veći broj roditelja koji dijete žele upisati prijevremeno, a drugu više onih koji žele odgoditi.
—Imam dojam da to ovisi o trendu koji pojedine godine krene na društvenim mrežama. Niz godina primjećujemo da su djeca sve manje spremna za školu dok pak tijekom školovanja primjećujemo da su djeca sve manje motorički spretna. Također primjećujemo sve više teškoća pažnje, jezično govornih teškoća… To je trend prisutan u svijetu već više od dvadeset godina. Nešto se događa što mi još uvijek nismo jasno, kao struka, definirali. Kad govorim o mogućim uzrocima svakako je prisutno pitanje rane stimulacije razvoja djeteta, vrijeme i način koji odrasla osoba provodi s malim djetetom je ključna za stimulaciju moždanih puteva koji su preduvjet za socioemocionalni razvoj, razvoj govora i mišljenja. Rana izloženost elektroničkim medijima te vrijeme provedeno na istima značajno ugrožava rani razvoj djeteta. Prve dvije godine dijete praktično ne bi trebalo uopće provoditi vrijeme uz elektroničke medije. Nakon toga do pete godine uz primjerene sadržaje i nadzor odraslih najviše jedan sat dnevno. Najjednostavnije rečeno – u ranoj dobi mozak djece se intenzivno razvija. Za zdrav razvoj važna je stimulacija svih djetetovih osjetila i motoričkog razvoja. Između ostalog tjelesno kretanje i tjelesna aktivnost su jedan od ključnih preduvjeta za stimulaciju i razvoj mozga. Svjedoci smo kako se današnja djeca od najranije dobi kreću manje nego su to radile generacije njihovih roditelje i baka i djedova. Vrijeme provedeno pred ekranima stimulira samo određene dijelove mozga na neprirodan način, čime je vrijeme provedeno pred ekranima izgubljeno vrijeme za djetetov zdrav razvoj. Važna činjenica je da se mozak najintenzivnije razvija u ranoj dobi i da je propušteno teže ili teško nadoknaditi kasnije – u nešto oštrijem tonu će nastaviti. Bolje rečeno, upozoravajućem.
Godina s puno brojki
No, uža tema ovog napisa i razgovora s dr. Čale-Mratović je upravo – ova školska godina. Godina s puno više brojki.
—Ove školske godine za upis u školsku godinu 2022./23. u Dubrovačkoneretvanskoj županiji ukupno je pregledano 1269 djece od čega je odgođeno 119 djece, 76 dječaka i 43 djevojčice. Na području timova školske medicine Dubrovnik – od općine Dubrovačko primorje do općine Konavle – ukupno je odgođeno 65 djece, od čega 54 na području grada Dubrovnika. Od ukupno 54 djece kojima je odgođen upis u prvi razred njih 20 odnosno 37 posto ima veće ili višestruke teškoće u razvoju. Napominjem da ovaj podatak ne treba uzimati u obzir pri procjeni trendova jer broj odgoda i vrste teškoća variraju iz godine u godinu, jedne godine bude manji, a druge veći. Primjera radi, prošle godine je bio relativno mali broj i udio djece s većim teškoćama u razvoju na području Dubrovnika i ovog dijela županije – podcrtava dr. Čale-Mratović. Saznat ćemo i dalje podatke. Od 20 djece s većim teškoćama kojima je ove godine odgođen upis u prvi razred njih 9 ili u postotku 45 posto djece s većim teškoćama – odnosno 17 posto ukupnog broja odgođene djece – ima dijagnozu autizma. Usporedbe radi na upisu u prvi razred prošle školske godine dijagnozu autizma imalo je četvero djece u cijeloj Dubrovačko-neretvanskoj županiji – također će nam naglasiti.
Postoji porast broja djece s poteškoćama
Radi praćenja trendova neophodno je, dodaje nam, promatrati duže razdoblje.
—Tako su ove godine kolegice na specijalizaciji Mirna Benić dr. med. i Dragica Musulin dr. med. obradili podatke za razdoblje od 2001. do 2021. godine. Obrađeni su podatci o broju i udjelu djece koja su zbog teškoća u razvoju obrađena u postupku procjene psihofizičkog stanja djeteta i kojima je Rješenjem Ureda državne uprave odnosno Dubrovačko-neretvanske županije određen primjereni oblik odgoja i obrazovanja i podatci o broju i udjelu djece kojoj je odgođen upis u prvi razred. Opći je zaključak kako postoji porast broja i udjela djece s teškoćama u razvoju, čime raste udio djece koja se obrazuju prema primjerenom obliku odgoja i obrazovanja i porast broja i udjela djece kojoj se zbog određenih teškoća ili drugih razloga odgađa upis u prvi razred – naglasit će nam dalje, a teškoće koje su najzastupljenije su teškoće jezično govornog razvoja, dok je dijagnoza autizma doživjela najveći porast, zaključuje po ovom pitanju.
—Analizirajući podatke iz istraživanja o odgodi upisa djece u prvi razred u razdoblju od 2001./2002. do 2021/2022. u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koje je provela Dragica Musulin dr. med., možemo zaključiti kako postoje značajne razlike u broju i udjelu djece kojoj je odgođen upis u prvi razred. Udio djece kojoj je odgođen upis u prvi razred porastao je sa 2,7 posto u školskoj godini 2001./2002. na 4,6 posto u 2011./2012. te na 7,2 posto u 2021./2022. školskoj godini – otkriva nam rastuće brojke.
—Udio dječaka je porastao s 3,6 posto preko 6,4 posto na 8,6 posto. U djevojčica se porast odgođenih upisa u prvi razred kretao od 1,8 posto u 2001./2002. školskoj godini do 2,7 posto nakon deset godina, pa na 5,5 posto za sljedećih deset godina. U školskoj godini 2021./2022. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji odgođen je upis za ukupno 91 dijete ili 8,6 posto, od čega u nadležnosti timova školske medicine Dubrovnik pedesetoro (6,9 posto) djece oba spola od čega 26 ili sedam posto dječaka i 24 odnosno 6.7 posto (6,7 posto) djevojčica – iznosi dalje brojke dr. Čale-Mratović. Napominje kako su najčešće od upisa u prvi razred osnovne škole bila izuzeta najmlađa djeca. —58 posto djece kojima je odgođen upis u prvi razred na dubrovačkom području su djeca rođena pred kraj termina godine koja se upisuje u prvi razred. U odnosu na djevojčice statistički je značajno veći udio dječaka kojima je odgođen upis u prvi razred – naglasit će dalje. Najčešće utvrđene dijagnoze kod djece su specifični poremećaji razvoja govora i jezika koji su lako uočljivi, pa roditelji često, i bez upute stručnjaka, sami zatraže pregled logopeda, a na području naše županije logoped je dostupan u sve tri regije što može biti razlog velikog broja djece koja imaju dijagnozu.
—Kad govorimo o dijagnozama više volim dati naglasak funkcioniranju umjesto dijagnoze. Važno je koliko je dijete s nekom dijagnozom funkcionalno, jer neovisno o dijagnozi koju dijete ima uvijek možemo postići da bude funkcionalnije. Smatram također kako na funkcionalno ponašanje djece općenito pa tako i kod djece s različitim teškoćama utječe rano strukturiranje dječjeg ponašanja u obitelji – dodat će kroz razgovor naša sugovornica.
—Prateći porast drugih zdravstvenih poremećaja u drugim aspektima zdravlja djece i odraslih i prateći znanstvena istraživanja i radove, nalazimo kako se uz porast različitih zdravstvenih odstupanja povezuju tzv. epigenetski čimbenici. Radi se o različitim vanjskim štetnim utjecajima na našu genetiku. Moje je mišljenje, a mišljenje je to i brojnih drugih stručnjaka kako je zapravo vrlo vjerojatno radi o mikrogenetskim promjenama kao posljedici velikih zagađenja kojima smo izloženi zadnjih desetljeća. Porast autizma kod nas se događa zadnjih desetak godina. U Americi se to događalo pred više od 20 godina. Je li toliko kasnimo za Amerikom jer toliko kasnimo i u količini zagađenja kojima smo izloženi? Ja sam osobno sklona prikloniti se tom objašnjenju – naglasit će. Je li pandemija krivac povećanju broja djece kojoj se odgađa upis u prvi razred? – pitamo dr. Čale-Mratović.
—Mislim da ne, ili bolje rečeno, u jako maloj mjeri jest. Porast odgoda je otprilike jednak u razdoblju između 2001. i 2011. kao 2011. i 2021. – naglašava. A koliko su roditelji spremni na suradnju?
—Roditeljima je teško prihvatiti teškoće djeteta. To je prirodno. S druge strane moje iskustvo je da su roditelji koji su prihvatili teškoću djeteta bolja podrška djetetu. Prate djetetove mogućnosti, uključuju ih u tretman na vrijeme, manje se troše emocionalno čime manje opterećuju dijete i dijete bolje funkcionira. U psihološkom smislu ako ne prihvaćamo teškoću djeteta ne prihvaćamo ni dijete upravo takvo kakvo jest, a to je veliki emocionalni teret ne samo za roditelja nego i za dijete. Osnovna poruka roditeljima je što prije prihvatiti teškoću kako bi bili spremniji napraviti sve što je u njihovoj mogućnosti za što bolje rezultate i što bolje funkcioniranje djeteta – dodaje dalje. Zaključno, što roditelji mogu napraviti za osigurati što bolji razvoj njihova djeteta, a time i spremnost za upis u školu?
—Nažalost, današnji način života i stres kojem su roditelji izloženi značajno smanjuje vrijeme koje roditelji provode s djecom i značajno otežava roditeljevanje. Od prvog dana kad ugledaju svjetlo dana djeca trebaju nas, trebaju naš neposredni kontakt, razgovor i dodir, našu ljubav. Trebaju usmjeravanje, razumijevanje i podršku i naravno, naše vrijeme i našu prisutnost. A ako primijetimo da nešto odstupa, iznimno je važna pravovremena reakcija roditelja, a onda i djelovanje svih koji su uključen i u život djeteta kako bi mu se omogućio pravilan razvoj i primjereno stjecanje znanja, vještina i sposobnosti – zaključuje naša sugovornica, dr. Matija Čale-Mratović, na ovu važnu temu.