U Dubrovniku se već godinama stječe dojam da komunalnih i prometnih redara nikad nije dovoljno. Dok se građani i turisti žale na gužve, skutere parkirane po pločnicima, zauzimanje mjesta za invalide, vreće smeća iznesene usred dana i posjetitelje koji Stradunom šeću u kupaćim kostimima, teško je ne zapitati se – koliko su zapravo učinkoviti oni koji bi trebali brinuti o redu?
Prema službenim podacima, Dubrovnik ima najveći broj redara po glavi stanovnika u Hrvatskoj. Ukupno ih je 23 – 14 komunalno-pomorskih i devet prometnih redara – što znači da jedan redar pokriva oko 1.800 stanovnika. No brojnost, čini se, ne donosi nužno i više reda.
Ugostitelji najčešće pod povećalom
Komunalni redari u Dubrovniku najaktivniji su kada je riječ o korištenju javnih površina, osobito onih dodijeljenih ugostiteljima. Samo u posljednjih godinu dana zabilježeno je nekoliko konkretnih slučajeva oduzimanja stolova i naplate kazni.
Primjerice, 8. rujna 2025. objekt Lajk u Ulici Prijeko koristio je javnu površinu 36 centimetara širu od dozvoljene. Zbog toga mu je ugovor o zakupu raskinut na sedam dana. U lipnju iste godine dva su ugostiteljska objekta u istoj ulici sankcionirana istom mjerom.
Prema gradskoj odluci, prvo kršenje pravila povlači oduzimanje javne površine na sedam dana, ponovljeni prekršaj na trideset, a treći na trajno oduzimanje. Sustav, dakle, postoji – no iz dostupnih podataka nije jasno koliko je takvih odluka ukupno doneseno. Grad ne objavljuje zbirnu statistiku o kaznama ugostiteljima, ni prema godinama ni prema trajanju mjera.
Kazne postoje – ali ne za sve prekršaje
Dok su ugostitelji pod stalnim povećalom, druge komunalne situacije često prolaze ispod radara. Nema javno dostupnih podataka o kaznama za šetnju u kupaćim kostimima po povijesnoj jezgri, iako je to česta pojava tijekom ljeta.
Slično je i s odlaganjem otpada izvan ‘kućnog reda’ – smeće se nerijetko može vidjeti i u tri poslijepodne, no o kaznama za takve prekršaje nema objavljenih informacija.
Od 1. siječnja 2025. komunalni redari dobili su i novu ovlast – mogu zaustaviti nelegalnu gradnju. Međutim, prema dostupnim podacima, u Dubrovniku do sada nije zabilježen nijedan slučaj u kojem je ta ovlast iskorištena.
Što rade redari u drugim gradovima?
U Zagrebu, primjerice, djeluje čak 161 redar – 100 komunalnih i 61 prometni – ali se građani i dalje žale na nepropisno parkiranje i odlaganje otpada. Zagrebački prometni redari samo su u jednoj ulici, Gundulićevoj, tijekom godine dana napisali oko tri tisuće kazni zbog parkiranja na nogostupu i biciklističkoj stazi.
Split ima 54 redara, jednog na otprilike tri tisuće stanovnika, no tijekom ljeta broj turista višestruko premaši kapacitete sustava. U posljednjih godinu dana splitski redari proveli su nekoliko konkretnih akcija. Od početka 2025. godine postupali su prema 16 počinitelja koji su nepropisno odlagali otpad, pri čemu je izrečeno 12 novčanih kazni u ukupnom iznosu od 3.760 eura, dok su četiri slučaja još u tijeku. Kad je riječ o prometu, izdali su više od 17 tisuća kazni za nepropisno parkiranje, ukupne vrijednosti gotovo pola milijuna eura.
Redari u Splitu nadziru i javni red te ponašanje građana – samo u razdoblju od 28 dana izrečene su stotine kazni u ukupnom iznosu većem od 30 tisuća eura. Zajedno s policijom redovito provode i kontrole vezane uz kućne ljubimce: kazna za šetnju pasa bez povodca iznosi 66 eura, a za nečišćenje izmeta 260 eura.
Varaždin, grad slične veličine kao Dubrovnik, ima svega osam redara – ali s vrlo širokim ovlastima. Ondje jedan redar pokriva gotovo šest tisuća stanovnika.
Brojke ne znače red
Usporedba jasno pokazuje: više redara ne znači nužno i više reda. Dubrovnik prednjači po brojnosti, ali ne i po dojmu na terenu. Dok su kazne ugostiteljima česte i javno objavljene, ostali prekršaji – poput iznošenja otpada izvan propisanog vremena ili neprimjerenog odijevanja – ostaju uglavnom bez sankcija ili barem bez javnog traga.
Na papiru sustav funkcionira. U praksi, čini se da redari biraju gdje će djelovati. Možda je vrijeme da se njihove ovlasti i prisutnost usmjere i na ono što građani svakodnevno vide – kako bi Dubrovnik bio uredan, ne samo prema pravilnicima, već i prema stvarnom dojmu na ulici.
Tekst: I.I.M.
