Svi čitatelji ovog feljtona, a pogotovo branitelji i građani koji su izravni svjedoci i sudionici događaja o kojima sam pisala, mogli su uočiti u kojoj je mjeri dosadašnji izostanak stručnog i sustavnog bavljenja Domovinskim ratom pogubno djelovao, ne samo na utvrđivanje povijesne istine, nego i na naša „najobičnija“ sjećanja.
Kroz svo ovo vrijeme „druženja“, i da sam htjela nisam mogla sakriti ozbiljan nedostatak sačuvane i obrađene izvorne građe iz ovog nadasve važnog razdoblja naše povijesti. Govori to i o često spominjanom neprimjerenom odnosu društva, u prvom redu prema braniteljima i stradalnicima, ali i o samom Domovinskom ratu. Izravna posljedica njegove marginalizacije dovela je do onog najgoreg – zaboravljene su u tom vremenu stvorene trajne ljudske vrijednosti na kojima smo trebali i mogli graditi ljepšu budućnost.
GDJE JE NESTALO ZAJEDNIŠTVO?
Koliko je jaka podsvijest svjedoči i jedan od mojih „lapsusa“. U zajedničkom nastojanju da „vratimo“ vojno – redarstvenoj pobjedničkoj oslobodilačkoj operaciji na Južnom bojištu mjesto koje joj po važnosti pripada, a svjesna njene zanemarenosti, i sama sam je u više navrata nazivala samo „akcijom“. Oslobađanje dubrovačkog područja i izlazak na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske, najbolji je primjer zajedništva hrvatskog naroda u borbi za slobodu i samostalnost.
Tijekom šestomjesečnih teških borbi s agresorom, na ovom ratištu sudjelovale su brojne postrojbe iz svih dijelova Hrvatske, čijih je preko 250 pripadnika dalo svoje živote, dok je preko 1000 lakše i teže ranjeno. Zato je jedan od glavnih ciljeva ovog feljtona bio da im i na ovaj način još jednom kažemo hvala i da nikad ne zaboravimo njihovu žrtvu. Ne smijemo zaboraviti ni 186 poginulih dubrovačkih branitelja i 92 civilne žrtve, kao ni patnje oko 600 zatočenika srpsko – crnogorskih koncentracijskih logora, te neprocjenjive štete počinjene bezobzirnim razaranjem kulturne baštine i gospodarskih objekata.
Uspješnim završetkom operacije oslobađanja juga Hrvatske (više od 1200 km² privremeno okupiranog dubrovačkog područja) omogućen je povratak 20 tisuća prognanika u svoje davno napuštene, opljačkane i uništene domove. Zahvaljujući u najvećoj mjeri upravo zajedništvu vrlo brzo su stvoreni uvjeti za obnovu i nastavak normalnog života. Budući obrambeni rat još ni izdaleka nije bio završen, granice Republike Hrvatske čuvalo je, do posljednjih bezumnih napada neprijatelja u vrijeme „Oluje“ 1995. godine, preko 7500 pripadnika Hrvatske vojske i policije, od kojih je na prvoj crti obrane, dugoj oko 105 kilometara, svakodnevno bilo njih oko 2500.
KRAJ POČETKA
Vjerujem kako će ovogodišnjim svečanim obilježavanjem dvadesete obljetnice oslobađanja Dubrovačko – neretvanske županije i planiranim programskim sadržajima, posebno znanstveno-stručnim skupom povjesničara i istaknutih sudionika operacije HV, biti obogaćene naše spoznaje o važnosti ovih događaja. Nadamo se da će znanost i struka odati još jedno priznanje Gradu i njegovim braniteljima i građanima, za sve ono što su učinili svojim herojstvom i žrtvom u obrani, oslobađanju i stvaranju pobjedničke Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata.
Možda je ovo izuzetna prigoda predsjedniku Republike Hrvatske i Vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga RH da ispravi nepravdu počinjenu prema svim braniteljima hrvatskog juga tako da, ako već ne pojedinačno, dodijeli zaslužena odličja ili dugo obećavane medalje postrojbama koje su sudjelovale u ovoj vojno – redarstvenoj operaciji.
Na kraju ovog feljtona koji završava u vrijeme kada se iznova „vraćamo“ dvadesetprvoj obljetnici početka srpsko – crnogorske agresije, dužna sam izraziti svoju zahvalnost svim dobronamjernim čitateljima. Mnogi od njih su mi svo vrijeme svojim sugestijama pomagali otkloniti počinjene pogreške i propuste, i tako zajedno sa mnom „pisali“ ove retke. Nadam da je ovo bio dobar način upoznavanja šire javnosti s događajima iz Domovinskog rata kroz koji smo zajedno „učili“. Posebno se zahvaljujem svima onima koji su za vrijeme izlaženja podliska našli za potrebno pomoći donacijama vrijedne građe iz svojih osobnih arhiva i albuma.
Upravo ovih dana naš istaknuti novinar Antun Masle poklonio je Muzeju trinaest svojih filmova na kojima su sačuvani snimci gotovo svih važnijih događaja, osoba i mjesta s dubrovačkog područja iz 1991. i 1992., a koje ćemo uz zahvalu autoru, široj javnosti predstaviti na novoj izložbi Muzeja o Danima pobjede 1992. godine, u tvrđavi Imperijal na Srđu.
I na taj način potvrdit ćemo našu čvrstu riješenost da zajedno s javnosti i strukom nećemo odustati od sustavnog i stručnog proučavanja i bavljenja Domovinskim ratom, s konačnim ciljem da Dubrovnik i njegovi branitelji dobiju dugo obećavani i nerijetko osporavani Muzej Domovinskog rata – Dubrovnik kao mjesto pohrane i prezentacije povijesti, te sjećanja na dane istinskog ponosa i slave. Pozdrav svim čitateljima, do slijedeće prigode.