Ja sam Mia Hudoletnjak, imam 28 godina, po struci ekonomski tehničar te nakon toga završavam jednogodišnji menadžment program u Zagrebu za Human resourse managera. Hedonistica, sam, putoholičarka, fotografkinja te ljubiteljica umjetnina i klasične glazbe.
Trenutno radim kao manager luksuznih smještaja te kao vodič na turama za polarnu svjetlost u Reykjaviku. Nakon skoro dvije godine života na Islandu odlučila sam podijeliti sa sugrađanima cijelu svoju priču u nastavcima te se nadam da će vam biti zanimljivo čitati o načinu života, običajima, kulturi, geografiji te povijesti Islanda. Naravno, ako bilo tko od mojih sugrađana želi posjetiti Island, na raspolaganju sam za bilo kakve informacije, pronalaženje povoljnijeg smještaja, organiziranih tura… To bi bilo uvodno o meni. Krenimo na putovanje Islandom…
Oduvijek sam bila ishitrena u životnim odlukama. Nakon stanovanja u Zagrebu, Beču, Munchenu, Londonu razmišljala sam koja je sljedeća destinacija idealna za mene, nešto sasvim nepoznato, magično, gdje su ljudi drugačiji, gdje je klima hladnija, gdje je standard života dobar. Naravno,u tom trenutku nije mi padalo na pamet preseljenje za stalno. Oduvijek mi je bila želja vidjeti ples polarne svjetlosti, ili Aurore Borealis, koja se isključivo može vidjeti u zemljama koje su u blizini sjevernog pola, dakle Norveška, Island, sjeverna Švedska, Finska, Kanada, Aljaska… Moj je odabir, pretpostavljate, bio Island, zemlja vatre i leda, gejzira, slapova, netaknute prirode te priča o trolovima i vilenjacima. Plan je bio ostati sedam dana, vidjeti sve te ljepote, te se vratiti kući u Dubrovnik. Lipanj je 2016. godine. Nalazim se u Zagrebu, zračna luka Pleso, te nakon jedne promjene leta u Londonu slijećem u famozni Keflavik – u islandskom jeziku f se izgovara kao p stoga čitamo Keplavik – zračnu luku pokraj glavnog grada Islanda, Reykjavika, koji je bio moje odredište. Sa zagrebačkih 36 stupnjeva Celzija stižem na islandskih osam stupnjeva Celzija.
Polja lave i ocean
Pogled pri spuštanju zrakoplova bio je fascinantan, sve što sam vidjela su bila polja lave te ocean koji ih okružuje. Smještaj sam rezervirala na AirBnbu, soba u kući na dva kata gdje su mi sustanari bili divan islandski gay bračni par, Thor i Krummi, koji su mi postali istinski prijatelji te me uputili u život u toj dalekoj zemlji. Prva dva dana sam, pogađate provela ležeći sa prehladom te povišenom tjelesnom temperaturom zbog nagle promjene vanjske temperature, no treći dan krenuli smo u obilaske Reykjavika koji broji 100 tisuća stanovnika, sadrži mnoštvo spomenika, izdvojit ću Hallsgrimkirkju (Hallsgrimova crkva) – luteransku crkva čija visina tornja doseže 74,5 metara te je najviša građevina na Islandu, te Harpu – koncertnu dvoranu, koja je najskuplja građevina na Islandu, smještenu uz obalu Atlantskog Oceana i juga Islanda, poznatog kao Golden Circle (Zlatni krug), što uključuje nacionalni park Thingvellir na čijem je mjestu nastao islandski parlament Althing 930. godine. Na tom istom mjestu spajaju se dvije tektonske ploče, Euro-Azijska te Sjeverno-Američka. Silfra je naziv za krater između te dvije tektonske ploče gdje se može čak i roniti, dubina mu je 60 metara no roniocima je dozvoljeno roniti tek do 18 metara dubine.
Lokacije Igre prijestolja
Sljedeća postaja bio je Geysir, poznat kao Strokkur, koji eruptira svakih šest do deset minuta, visine je do 20 metara, a nekada doseže i do 40 metara. Temperatura mu je oko 100 stupnjeva Celzija. Nakon Strokkura posjetili smo Kerið, vulkanski krater u kojemu se nalazi jezero dubine sedam do 14 metara – ovisno o padalinama, a vjeruje se kako je krater nastao kao posljedica vulkanske erupcije. Posjetili smo također lokacije gdje je sniman Game of Thrones, popularni Dyrholay, Reynisfjaru – plažu sa crnim oblucima, gdje je u ljetnim mjesecima jako popularan paragliding i DA, temperatura mora je toliko niska da možete uroniti nogu u more svega na par sekundi inače ju nećete osjećati (smijeh). Najviše me se dojmio slap Seljalandsfoss, visine 60 metara koji je dio Seljalands rijeke koja dotječe iz vulkanskog ledenjaka Eyafjallajökull – neki će se sjetiti ovoga imena koje nitko od TV reportera nije mogao izgovoriti za vrijeme njegove erupcije 2010. godine kada su svi letovi bili obustavljeni zbog vulkanske prašine. Izgovara se eja fjatna jokutl (smijeh). Nakon svega viđenog, odlučila sam upitati svoje nove islandske prijatelje o uvjetima zapošljavanja na Islandu te sam se sljedeći dan upustila u potragu za početnim poslom preko Facebooka i pronašla jedan zanimljiv oglas – restoran u Golden Circle traži shop assistanta, te mi je rečeno da dođem sljedeći dan na razgovor. Vožnja je trajala 40 minuta te napokon prolazim restoran, velebno zdanje smješteno usred ničega, pokraj rijeke i planine iznad. Prekrasan prizor. Inače restoran radi većinom sa grupama te ima poseban dio pokraj ulaza gdje je shop. Pronalazim menadžericu te nakon razgovora od petnaestak minuta dobivam posao, počinjem sutradan… Nastavak uskoro!
Tekst/foto: Mia Hudoletnjak