Boli me. Reći ću Vam što me boli. Bole me riječi, uvrede, laži i neistine! Dobar dan. Kao prvo da se predstavim. Ja sam muslimanka. Voljela bih da Vam mogu reći svoje ime ali na žalost više me ne zovu pravim imenom – kaže iskreno ali anonimno naša sugrađanka. Njezino pismo s maila prenosimo u cijelosti.
Deklarirana sam kao muslimanka. Kur*a, teroristkinja, zlo i Sotona. Imam više imena. Možete me zvati bilo kakvim imenom jer sam navikla. Ustvari nisam navikla, pokušavam da se naviknem. Znate, ja sam inače rođena Dubrovkinja koja se zbog ljubavi preselila u Austriju. Ali morala sam podijeliti srce na dva dijela. Jedna polovica je bila u Austriji s mužem i djecom, dok je druga polovica ostala u mom rodnom Dubrovniku. Zaposlila sam se, imala predivan posao, još bolju plaću. Mogla sam sebi priuštiti putovanje u zemlje o kojima sam nekad ‘googlala’ i sanjala, kao što sanjaju mnogi i danas. Ali znate, obitelj na prvom mjestu, tako da mi je bitnije bilo da pođem doma vidjeti svoje i moj Grad. Nije mene bilo briga niti za Havaje niti za Karibe.
Bože, koja ljepota od Grada! Od kada sam bila mala sjedala sam sa Mirsadom, Biljanom i Kristinom na skalinima, pričale o momcima, muževima i djeci. Mi tako male i mlade, šašave naravno. Ma mi nismo imale nikakve teme osim gluposti i naših snova. Išle na more, zezale se, smijale i lumpovale do ujutro. Sjećam se jedne prilike – Biljana je kasnila doma pa je mama Milica odlučno rekla da joj nema u kuću! :) Kako smo se smijale. Budući da mama Milica nije dala da spava doma jer je kasnila (borati mora da nauči lekciju) mama Mirsada je primila u kuću i uzela kao svoje dijete. Kad je sve to Kristina ispričala svojoj majci, kaže njena mama drugi dan će u mene :) Vidite kako su se mame od Mirsade, Kristine i Biljane slagale. Tako smo se slagale i mi. Bile prijateljice.
Zašto Vam sve ovo pišem? Upravo zbog prve rečenice. Boli me. Boli me da sada kad dođem u Grad, nema više da Mirsada, Biljana i Kristina sjednu zajedno. Sada me moji prvi bivši susjedi nazivaju kur*om muslimanskom jer moji muslimani su teroristi dakle automatski i ja. Muslimani su pobili znate toliko i toliko čejadi. Pa pobilo se čejadi i u Siriji, Gazi, Iraku i Iranu, pa nikad nisam upirala prstom u nikoga osim onih koji zahukavaju nas.
Deklarirano zlo i Sotona. Oli nisu naši političari zlo koji ne rade ništa osim što nas svađaju? Oli nisu zlo mediji koji lažu i manipuliraju sa nama? Ako sam ja najveće zlo, evo više nikada neću doći u moj Grad jer sam ja zlo!? Čak mi se i više puta lijepo reklo da idem ća nazad u Bosnu! Ja kažem čejadi moja – kakva Bosna? Ja sam rođena Hrvatica muslimanske vjeroispovijesti! Znate, čejadi moja ne znaju došljaci što je nacionalnost, a što vjeroispovijest! Da vam ne pričam koliko puta mi je kćerka došla plačući i jecajući, govoreći: ‘Mama, jesam li ja zlo i što to znači muslimanka?’ Svaku majku bi suza svoga djeteta zabolila. Šokirala sam se jer ne mogu vjerovati u što se pretvorio moj, a i vaš Grad! Dubrovkinje i Dubrovčani, u što smo se pretvorili? Je li moguće da deklariramo ljude po vjeri?
Uvijek sam smatrala Dubrovnik jednim od rijetkih gradova bez mržnje i nacionalnosti, rasizma i svega ostaloga. Boli me, čejadi moja, jer ste vi moji ljudi. Boli me sto ja moram nazad u Bosnu koja veze s Bosnom nemam, a što je s onima drugima, došljacima? Oli ste dozvolili da se Dubrovnik pretvori u buvljak?
Ljubav prema Gradu i onoj iskrenoj čejadi nikad prestati neće. Voli Vas Vaša muslimanka, kur*a, zlo i Sotona.
Čejadi moja otvorite oči! Zar nije lakše da se poštujemo i volimo nego da se pljujemo i mrzimo! Poštuj svoje ali pusti i druge da žive!
Podaci autorice poznati uredništvu