Međunarodni dan čokolade, najgulozniji dan u godini, obilježen je u Dubrovniku uz zalazak sunca u Ljetnom kinu Slavica. Sve je počelo radionicom za djecu, ljetnim izdanjem ‘Male škole čokolade’ sinjorine Poetikakao i gospara Rogača, a potom je prikazan film ‘Semisweet: Life in Chocolate’, redatelja Michaela Allcocka, koji paralelno kroz četiri bitno različite radnje pokušava sintetizirati ono što danas čini taj čarobni, gorko-slatki svijet čokolade. Suorganizatorica proslave, pokretačica poetične čokomanufakture Poeticacao i vrsna poznavateljica čokolade Irena Bastijanić svoj drugi dom pronašla je u Dubrovniku gdje je započela svoju priču s ovom mnogima omiljenom slasticom.
Poeticacao
Irena, Zagrepčanka s dubrovačkom adresom, svoje je mjesto pod suncem pronašla ovdje prije dvije i pol godine. Nakon brojnih poslovnih iskustava, od kojih je možda najzanimljivije praksa koju je kao arhitektica odradila u Kini, otkrila je svoju ljubav i ono čime se želi baviti – čokoladu.
— Po zanimanju, odnosno obrazovanju sam arhitekt, ali život me je vodio ‘na sve strane’. Nekako smatram da čovjek s 18 godina jednostavno nije svjestan svojih talenata, a ja sam ih osvijestila kroz fakultet i posao. Poseban dojam na mene je ostavilo predavanje u školi. Naime, kada sam radila kao profesorica u srednjoj školi shvatila sam koliko mi se to sviđa i koliki utjecaj imate na djecu kada im prenesete znanje. Koliko god je ta profesija ‘pala na niske grane’, loše je plaćena i na nekom je čudnom mjestu, i dalje smatram da kao profesor imate nezamjenjivu ulogu u oblikovanju mladih umova. Posebno mi je značilo iskustvo koje sam stekla preko sustava razmjene učenika u sklopu kojeg sam bila na programu ‘Eco Village design education’, što je za mene bilo transformirajuće iskustvo. Sve to je utjecalo na mene i moju odluku da krenem u posao s čokoladom. Shvatila sam da ima puno ljudi koji ne spadaju u kalupe tipičnih poslova, već sebi stvaraju posao koji je netipičan, a formiran prema njihovim talentima. Bila sam na životnoj prekretnici i baš to shvaćanje da ne moram spasti u neki kalup je utjecalo na moju odluku da se bavim čokoladom – priča nam Irena.
Kako i sama kaže čokolada je našla nju i nije trebalo puno da se pokrene njen projekt Poeticacao.
— Poeticacao je naziv mog projekta. Ne bih koristila izraz poput ‘brenda’ jer se radi o jednoj niši organske čokolade koju pravim i u kojoj zapravo imam raznoliku paletu proizvoda koji koriste kakao i puno lokalnih organskih sastojaka poput rogača, soli, lavande i slično. Osim čokolade, jedan važan dio tog projekta su upravo radionice koje održavam – govori i ističe kako je na ideju radionica došla nakon poziva na jedan festival. — Najprije nisam znala što bih radila na radionicama, niti sam prodavač niti želim forsirati svoje proizvode. No, sjetila sam se svojih profesorskih dana i odlučila na tim radionicama poučiti ljude kako mogu od jednostavnih kućnih sastojaka napraviti nešto ukusno poput čokolade – nastavlja Bastijanić.
Upravo na njenim radionicama sudjelovala su brojna djeca koja su imala priliku naučiti kako od kakao masla, maslinovog ulja i rogača mogu napraviti svoju omiljenu slasticu.
Prirodni sastojci
Baš ti organski sastojci su srž svih proizvoda koje Irena pravi, a kako sama kaže, prava je šteta što se često dobre ideje pretvore u štetne namirnice zbog potreba konzumerističkog društva.
— To je problem masovne proizvodnje i potrebe za skladištenjem. Imate jednu super ideju kao što je čokolada koju baš zbog tih potreba prodaje proizvođač ‘nakrca’ raznoraznim zaslađivačima, konzervansima, emulgatorima i brojnim drugim sastojcima i na kraju najvažnijeg dijela, kakaa, ima najmanje. Samo pročitajte deklaraciju jedne kupovne čokolade i nećete uopće znati što je većina tih stvari. Moja čokolada ima malo sastojaka i to samo prirodnih. Većinu njih radim u omjeru 50:50, od čega je 50 posto kakao, a drugih 50 se sastoji uglavnom od rogača i sastojaka koji davaju unikatan okus. Zanimljivo je kako je kakao prirodno bogat magnezijem, a rogač kalcijem što ih čini jako zdravim spojem u hrani. Rogač je moj osobni favorit jer se jako malo koristi, a lokalni je sastojak koji ima jako puno primjena – pojašnjava Bastijanić.
Ističe kako čokolade poput one sa soli nisu neko iznenađenje, no kako se ona trudi koristiti prirodnu i lokalnu sol iz Stona ili Nina. Od drugih sastojaka koji ugodno iznenade ljude su kadulja i bučine sjemenke.
— Dok sam odrastala, a pogotovo u pubertetu moja najdraža slastica je bila Snickers. Ta kombinacija slatko-slanog mi je kao tinejdžerici bila ‘ludilo’. Kada sam krenula u posao s čokoladom to je bio i jedan od okusa koji sam htjela postići. Kako kikiriki nije nešto tipično za naše područje tražila sam neku zamjenu s kojom bi došla do njega. Odlučila sam se za bučine sjemenke i sol, a čokolada se pokazala velikim hitom. Osim sjemenki, ljudi jako vole čokoladu s korom naranče, koju radim s korom ljute naranče što joj dava jednu dozu intenziteta – ispričala nam je Bastijanić.
Irena nam je priznala kako odluku poći i iz Zagreba i doći u Dubrovnik, nije požalila.
— Zašto Dubrovnik? Ponajviše jer mi je klimatski najbolje područje. Ovdje je vrijeme super i ima puno sunčanih dana. Odluka je bila između Istre, od kud mi je obitelj, i Dubrovnika, a jedini je faktor bilo toplo vrijeme i more. Prevagnuo je ipak Dubrovnik i zadnje dvije i pol godine ovdje jednostavno uživam – zaključuje Bastijanić.