Ovih dana svjedočimo neobičnim prizorima u mnogim kafićima – umjesto uobičajenog žamora, jutarnjih kava i dima cigareta, stolovi su dosta prazniji, posebno u večernjim satima, a cigareta nema ni na vidiku. Nije riječ o bojkotu, jer u našoj tradiciji ispijanja kava od nekoliko sati, cijene bi ipak trebale biti podosta veće da bi došlo do toga, razlog su inspekcije koje su posljednjih desetak dana krenule u ozbiljan pohod na ugostiteljske objekte, strogo kontrolirajući zabranu pušenja u zatvorenim prostorima. Stoga smo poslali upite Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, a zanimalo nas je na koliko objekata su do sada proveli inspekciju, o kojim kaznama je riječ, koje sve uvjete trebaju poštivati kako bi zadovoljili uvjete za pušačke prostorije i tko bi trebao voditi računa o pojedinim ‚nemarnim‘ gostima koji bi unatoč svemu zapalili cigar. Ujedno smo se željeli raspitati i o mišljenjima vlasnika kafića, jer u svemu ovome su upravo oni ti koji se suočavaju s novim izazovima i problemima. Međutim, kako to inače bude kad je riječ o ovakvim sitaucijama, nekoliko vlasnika nas je bez razmišljanja odbilo za bilo kakvo komentiranje te je samo Marjan Lipanović, ugostitelj i vlasnik bara Betula u Gradu bio voljan predstaviti svoj osvrt na situaciju. Iz Državnog inspektorata su odgovorili kako je sanitarna inspekcija na području Dubrovačko-neretvanske županije obavila 13 nadzora nad 10 različitih ugostiteljskih objekata, a u njih sedam su utvrđene nesukladnosti te su protiv njih pokrenuti upravni i prekršajni postupci. Međutim, ovakva situacija nije samo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji te se inspekcije provode na prostoru cijele države. Tako je, od početka godine, u Hrvatskoj obavljeno čak 309 nadzora, a više od pola, odnosno njih 157 nije poštivalo odgovarajuće propise.
Zakon je na snazi već godinama
Iako po svemu izgleda kao da je riječ o novom zakonu, jer se do sada ovakve mjere nisu provodile, može biti iznenađujuća činjenica što je prvi zakon koji je regulirao zabranu pušenja u zatvorenim prostorijama donesen još davne 2008. godine, a stupio je na snagu 7. svibnja 2009. godine. Međutim, zbog velikog pritiska ugostitelja, već u rujnu iste godine uvedene su izmjene koje su omogućile da manji ugostiteljski objekti, do 50 metara četvornih mogu dopustiti pušenje ako ispune određene uvjete. Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda se kasnije mijenjao i usklađivao s europskim regulativama, a verzija koja je na snazi od 1. travnja 2019. dodatno je proširila zabranu na elektroničke cigarete, biljne proizvode i vodene lule te je postrožila uvjete za prostore za pušače u ugostiteljskim objektima. Na pitanje zašto se intenzivne inspekcije ugostiteljskih objekata provode tek sada, iako je Zakon na snazi već dugo vremena, iz Državnog inspektorata su objasnili da je ovakav potez bio nužan jer su analize procjene rizika dosadašnjih obavljenih nadzora pokazale kako je to potrebno.
Kazne idu gotovo do 20.000 eura
Kad je riječ o kaznama, iako možda ‚na prvu‘ izgleda kao da nije riječ o nekom velikom prekršaju, one ipak nisu nimalo bezazlene. Naime, vlasnici kafića i restorana mogu platiti od 9.290 do 19.900 eura, dok odgovorne osobe unutar objekta mogu dobiti kazne od 663 do 1.990 eura. Rok za plaćanje novčane kazne je osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, a ako se uplati dvije trećine od tog iznosa u tom roku, kazna će se smatrati plaćena u cijelosti. A kako ugostitelji ne bi bili oštećeni za ove vrtoglave iznose, potrebno je poštivati sva pravila iz Zakona, no taj Spisak je poprilično opširan. Tako prostor za pušače mora biti uređen da iz njega nije moguć protok zraka onečišćenog duhanskim dimom u drugi prostor, površina prostora ne smije biti manja od 10 metara kvadratnih, ne smije zauzimati više od 20 posto ukupne površine javnog prostora, odnosno 20 posto površine prostora za posluživanje u ugostiteljskim objektima, prostor ne smije biti namijenjen prijelazu u druge prostore te se u njemu ne smije posluživati ni hrana ni piće, potreban je i odgovarajući ventilacijski sustav, ali i još nekoliko ‘detalja’ kako bi sve bilo po Zakonu.
Vlasnici postaju policajci?
Zanimalo nas je i što je s onim objektima koji isključivo poslužuju pića, a imaju problem s veličinom prostora te ne mogu zadovoljiti propisane uvjete.
—Postoji dodatna iznimka za objekte koji zbog veličine uslužnog prostora ne mogu zadovoljiti propisane uvjete za prostor za pušenje te mogu u skladu s člankom 32. cijeli prostor za posluživanje odrediti pušačkim prostorom koji mora ispuniti dodatne propisane zahtjeve i u tom prostoru mora biti istaknuta oznaka o dozvoli pušenja te o tome moraju ishoditi rješenje Ministarstva zdravstva o ispunjavanju uvjeta – odgovorili su u priopćenju. Na pitanje tko je odgovoran za osiguravanje poštivanja pravila, iz Inspektorata su odgovorili da je to dužnost vlasnika ili korisnika prostora. To znači da su upravo ugostitelji, zajedno sa svojim osobljem, ti koji moraju paziti da gosti ne prekrše zabranu, što ih stavlja u nezahvalnu poziciju – umjesto da se bave svojim poslom, sada moraju i nadzirati pridržavanje zakona.
‘Svi se snalaze kako ko može’
Osim financijskog tereta kazni, ugostitelji se suočavaju i s gubitkom gostiju, koji možda neće biti voljni pridržavati se novih pravila ili će jednostavno odlučiti preskočiti odlazak u kafiće i restorane. Manji promet znači i manju zaradu, dok troškovi poslovanja, poput najma, režija i plaća zaposlenika, ostaju isti. Ugostitelj i vlasnik bara Betula Marjan Lipanović, istaknuo je kako nije očekivao ove inspekcije, posebno jer je sve to stagniralo dugi niz godina, ali i kako na njegovo poslovanje ove pojačane i strože provjere nemaju utjecaja jer objekt Betula ima dozvolu za pušenje. No, kad je u pitanju njegov osobni stav o ovoj temi, s nekim stvarima se ipak slaže.
—Slažem se s tim da u zatvorenim objektima u kojima se konzumira hrana nije mjesto duhanskim proizvodima. Uvijek bi birao jesti gdje se ne puši oko mene, bez obzira na veličinu i vrstu ventilacije. Što se tiče barova, kafića i klubova uz adekvatnu ventilaciju, što znači da se treba obratiti pažnja na veličinu i potrebnu snagu, tko želi, može dobiti dozvolu za pušenje – objasnio je Lipanović. Koji dodaje da je na početku provođenja Zakona, imao slučaj sa samo jednim gostom koji mu je stvarao probleme te je pušio unatoč zabrani, drugi su, kako kaže, znali da nisu oni ništa krivi i da su kazne velike te su se pridržavali pravila. Kako su iz Inspektorata odgovorili, vlasnici objekata su ti koji moraju voditi računa o gostima i pozorno pratiti hoće li netko zapaliti duhanski proizvod. Lipanović objašnjava kako to ugostitelje dovodi u nezgodnu situaciju.
—Kad je taj Zakon stupio na snagu mi smo morali gosta upozoriti i ako ne želi ugasiti cigar, prijaviti ga. No, službe im nisu bile baš usklađene po tom pitanju. U protivnom, ako inspekcija dođe i zatekne nekoga da puši, mi smo krivi i plaćamo kaznu jer dozvoljavamo pušenje u objektu – komentirao je Lipanović. Zanimalo nas je i je li razgovarao s nekim od ostalih kolega vlasnika i što oni kažu jer sami nisu željeli davati izjave. Neki su nas odbili jer dozvole imaju pa se ne žele miješati u problem onih koji nemaju, neke smo kontaktirali nekoliko puta, jedni su to mudro odgađali, a drugi su kratko komentirali da ‚nisu zainteresirani‘, iako se ovaj problem tiče upravo njih. Ovakav stav, nažalost, nije iznenađujući – mentalitet preuzet iz prošlih vremena, kada je bilo poželjno držati svoje mišljenje za sebe i dalje je prisutan. Umjesto zajedničkog nastupa i otvorene rasprave, većina radije traži individualna rješenja i prilagođava se kako zna i umije.
—Pričao sam onako u prolazu s nekoliko kolega, svi su malo zatečeni. Neki su odmah razmišljali kako da vanjski dio zatvore zbog pušača, drugi nemaju mogućnost vanjskog dijela pa su samim time bez dozvole nemoćni, uglavnom svi se snalaze kako tko može! – zaključio je Marjan Lipanović.