U prosincu prošle godine u potrošačkim se cijenama vidio blaži deflatorni utjecaj cijena neprerađene hrane (jer je dio trgovaca snizio cijene već u prosincu prethodne godine, neposredno prije primjene snižene stope PDV-a na svježu hranu) te cijena goriva i maziva (koje su u prosincu imale nešto snažniji godišnji rast) nego ranijih mjeseci. Stoga je i godišnji rast cijena bio viši nego svih prethodnih mjeseci u godini te je iznosio 1,4 posto. To je utjecalo na minimalni porast prosječne godišnje stope rasta za svih dvanaest mjeseci (0,8 posto) u odnosu na onu iz prvih jedanaest mjeseci (0,7 posto). Takva je razina inflacije bila gotovo upola niža od one iz prethodne godine (1,5 posto) te ujedno i najniža od 2016. godine (kada je ostvaren pad cijena od -1,1 posto), donosi HGK.
Usporenje rasta potrošačkih cijena u 2019. godini u odnosu na dinamiku iz prethodne godine ostvareno je na temelju nižeg rasta cijena energije (za 2,6 postotnih bodova) i pada cijena industrijskih proizvoda bez energije i hrane te cijena neprerađenih prehrambenih proizvoda, koje su 2018. godine rasle. Dinamika rasta cijena usluga ostala je na gotovo istoj razini (1,3 posto prema 1,2 posto), a cijene prerađenih prehrambenih proizvoda rasle su 0,5 postotnih bodova brže nego prethodne godine. Cijene prerađene hrane ujedno su činile i najjači inflatorni izvor te su izravno sudjelovale s pola postotnog boda u ukupnom rastu potrošačkih cijena.
Iz toga je vidljivo da je inflacija temeljena na potražnji ostala niska (temeljna je inflacija bila niska, na razini od oko 1 posto) unatoč rastu raspoloživoga dohotka. U ovoj godini očekujemo nešto brži rast potrošačkih cijena (nešto iznad 1 posto) zbog mogućeg rasta cijena neprerađene hrane (nema više baznog efekta smanjenja PDV-a na svježu hranu, koji je bio prisutan tijekom cijele 2019. godine) te utjecaja povećanja trošarina na cigarete, alkoholna pića i zašećerena bezalkoholna pića, uz rizike kretanja cijena sirove nafte na svjetskom tržištu.