Dubrovačku umjetnicu Ines Tričković ne treba posebno predstavljati. Od Amerike do Kine nema tko za nju nije čuo u glazbenom jazz svijetu. No, nedavno je osvanula na naslovnici časopisa American Way američke aviokompanije American Airlines, a i priprema poseban koncert na kojem prvi put nastupa s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom u Kneževu Dvoru 21. kolovoza. S Tričković smo razgovarali baš o toj naslovnici, koncertu, ali i o dosadašnjim iskustvima u karijeri.
Uskoro ćemo imati priliku slušati Vas na koncertu u Kneževom Dvoru. Što ga čini posebnim?
To što me moj Grad tako velikodušno i sa punim srcem podržava u ostvarenju ovog koncerta, to je lijep osjećaj. Vidite da se sav taj dugogodišnji trud i rad ipak cijeni ne samo van naših granica nego upravo ovdje, gdje sam doma i odakle sam. To je velika radost i blagoslov. Svakako glazbeno bih izdvojila u cijeloj priči to što je svjetska praizvedba nikad prije orkestriranih djela Erika Satiea, što su svi tekstovi za skladbe moji autorski te što je ovo moja prva suradnja s našim Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. Na cijelom konceptu sam radila dvije godine te sam presretna što je premijera u mom Gradu. Dodala bih da sve ovo ne bi bilo moguće bez Event Laba, odnosno Ksenije i Anđele Matić mojih producentica i desne ruke u svim većim pothvatima kod nas, tehničkog teama Pro Event, Željka Lale i svih ljudi u pozadini kojih je puno, koji su uvijek tu da pomognu i naravno našeg divnog Dubrovačkog simfonijskog orkestra i tih vrijednih glazbenika. Znate, ovo su veliki projekti čija realizacija bilo gdje u svijetu košta realno 10 puta više, koje odrađuje vojska ljudi zbog svoje kompleksnosti, a ovdje naš mali tim uspijeva odraditi toliko kompleksne koncepte na svjetskoj razini evo već četvrtu godinu zaredom u našem Gradu.
Zašto ste se odlučili za hommage Eriku Satieu? Ima li on za Vas neki poseban značaj?
Počelo je to sve dosta neplanirano prije 4 godine kada sam napisala prvu Gnossienne 1. Jednostavno sam veliki obožavatelj njegovih djela te posebno opusa Gnossienne. To je došlo dosta spontano i nekako jasno, cijela ideja i koncept. Slušajući njegove skladbe osjetila sam veliku potrebu pjevati ih. Kako tekstovi nisu postojali, jednostavno sam ih odlučila napisati. Kada sam bila zadovoljna s učinjenim poslom pokrenula sam i ozbiljno cijeli projekt, prvo s kvartetom (violina, klavir, cello, glas) te nakon toga i s orkestralnim aranžmanima.
Nedavno ste osvanuli i na naslovnici američkog časopisa American Airlines, možete li nam ispričati kako je došlo do te suradnje i kako je ona protekla?
Romana Vlašić, direktorica Turističke zajednice Grada Dubrovnika je pokrenula veliku inicijativu marketinške suradnje s American Airlinesom te su predložili za prilog u magazinu nekoliko nas Dubrovkinja i Dubrovčana. Izabrali su nas nekoliko iz javnog života te su izabrali mene za naslovnicu. Pretpostavljam zbog moje internacionalne karijere i profesionalne poveznice s američkim tržištem. Moram stvarno reći da je ekipa iz TZ Grada Dubrovnika napravila fantastičan posao u predstavljanju Dubrovnika i na kraju cijele Hrvatske. Veliki uspjeh za sve nas. Suradnja i s TZ i s American Airlines ekipom bila je besprijekorna.
Imate li neki projekt ili nastup koji pripremate ili bi ga možda htjeli posebno najaviti?
Svakako, ponovno je u pripremi Carnegie Hall, turneja po Americi, nastup s Hongkongškom Filharmonijom, suradnja s Izraelom, snimanje albuma i još dosta manjih komercijalnih nastupa. Odmah nakon koncerta u Kneževom dvoru letim za Finsku na festival, a odmah iza toga za Hong Kong gdje nastupam 6. rujna.
Uz sve te nastupe, pripreme i fotoshootinge kako se opuštate kada se svijetla pozornice ugase? Imate li možda neku omiljenu aktivnost koja je Vaš bijeg od ‘posla’?
Mislim da svi to već znaju, moja mala barka i more, Lokrum, ribanje…
Prošlo je tek nešto više od godinu dana od kad nas je napustio Vaš dundo Oliver. Planirate li možda neki poseban nastup njemu u čast ili možda obrade neke od njegovih pjesama?
Još mi je uvijek teško slušati/pjevati njegove pjesme, odmah mi naviru sjećanja na djetinjstvo, rođake, tetku… Suze odmah krenu… Tako da, za sad još ne.
Obišli ste brojne svjetske lokacije u karijeri od velikog Carnagie Halla do daleke nam Kine. Koja su vam mjesta/zemlje/nastupi ostali u najboljem sjećanju, odnosno ostavili najdublji dojam?
Uh, teško je reći… svi su posebni na svoj način… ali naravno Carnegie Hall je bio trenutak kada gledaš, a ne vjeruješ da se to zaista događa i da si na bini s tim glazbenicima, da je puno gledalište Amerikanaca koji su tu zbog moje glazbe i glasa. Nevjerojatno, a opet tako nekako normalno.
Primjetili smo da imate i jednu sportsku ‘ljubav’. Razmišljate li ikada kakav bi Vam život bio da ste se odlučili baviti tenisom umjesto glazbom?
Ne razmišljam. Tenis je divan sport i danas nekad pođem s dragim igrati malo rekreativno, ali glazba je meni uvijek bila na prvom mjestu.
Možete li izdvojiti jednog hrvatskog i jednog svjetskog umjetnika/ icu s kojim biste željeli nastupiti jednoga dana, a možda još niste imali priliku?
Apsolutno, ima kod nas iznimnih glazbenika/glazbenica. Favoriti kod nas koje jako cijenim su svakako Josipa Lisac, Mak Murtić, a od svjetskih Bjork i Herbie Hancock, Anthony Johnson… Tko bi ih sve nabrojao… (Smijeh)
Imate li neku poruku za Vašu publiku?
Dođite dragi ljudi na ovaj koncert, podržite nas i budite dijelom ove velike glazbene svjetske premijere. Sva ljubav svijeta je u ovoj glazbi i svima nama koji ćemo vam svirati, a na bini će biti preko 30 glazbenika. Solisti: naš veliki Goran Končar na violini, ovogodišnji višestruki dobitnik nagrade Porin za jazz – Zvjezdan Ružic, Ljekra Končar Gamulin na violončelu te svjetski poznati kontrabasist i aranžer Petros Klampanis (SAD). Očekujte spektakl!
Foto: Hrvoje Curić/Arhiva, Vedran Levi, Ines Tričković
Iz tisaknog izdanja DuLista od 14. kolovoza 2019.