Napustila nas je Ivanka Jemo, jedna od najvažnijih figura urbanizma Dubrovnika.
Osnovnu školu i pedagošku gimnaziju završila je u Petrinji. Na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu diplomirala je 1974. godine. Poslijediplomski znanstveni studij »Prostorno planiranje, urbanizam i parkovna arhitektura« pohađala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2004. godine magistrirala s radom »Neizgrađene parcele u povijesnoj jezgri Dubrovnika«. Na istom je sveučilištu 2012. godine obranila doktorsku disertaciju pod nazivom »Važnost veličine i oblika parcele u oblikovanju urbane matrice grada Dubrovnika«.
Od 1976. radila je u Zavodu za izgradnju Dubrovnika, u Sektoru za urbanizam, isprva kao urbanist-projektant, kasnije kao prostorni planer i voditelj radne skupine u izradi prostornih i urbanističkih planova. Sudjelovala je u izradi nekoliko arhitektonskih projekata te niza provedbenih i nekoliko važnijih razvojnih prostornih planova za područje Dubrovnika, kao suradnica, koordinatorica ili voditeljica. Godine 1984. prelazi u Zavod za obnovu Dubrovnika, u službu pripreme, kako bi koordinirala planove obnove i usklađivala ih s donesenim PUP-om.
Nakon ratnih razaranja vodila je dokumentiranje oštećenja u povijesnoj jezgri Dubrovnika. Od 1993. bila je voditeljica pilot-projekta obnove u ratu razorenih dubrovačkih povijesnih sela. Kroz projekt je detaljno obrađeno sedam sela dubrovačke okolice, s grafičkom i foto-dokumentacijom, evidencijom šteta po zgradama i okućnicama, te troškovnicima obnove po metodi sklopa autora Pere Jema, arhitekta i koautora projekta. Uspjeh pilot-projekta rezultirao je švicarskom donacijom za kompletnu obnovu sela Osojnik.
Od 1994. godine voditeljica je Odsjeka za pripremu i konzalting u Zavodu za obnovu Dubrovnika. Planira, organizira i koordinira izradu različite interdisciplinarne stručne dokumentacije potrebne za obnovu graditeljske baštine oštećene u potresu 1979. i ratu 1991./1992. Od 1998. vodi stručno-tehnički nadzor nad obnovom i sanacijom značajnijih spomenika u povijesnoj jezgri Dubrovnika (crkva sv. Vlaha, Biskupska palača). Ravnateljica Zavoda bila je od 2007. do 2014., kada odlazi u mirovinu.
Sudjelovala je na mnogim međunarodnim, stručnim i znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu vezanim za Dubrovnik i graditeljsku baštinu pod zaštitom UNESCO-a. Angažirana je u radu stručnih povjerenstava i zalaže se za što kvalitetniji stručan pristup obnovi i revitalizaciji Grada. U svom znanstvenom i istraživačkom radu bavi se urbanističkom poviješću grada Dubrovnika.
Urbana matrica grada Dubrovnika – Utjecaj veličine i oblika parcele u njezinu oblikovanju njezina je prva autorska knjiga u izdanju ArTresor naklade, a suurednica je monografskog zbornika Obnova crkve sv. Vlaha u Dubrovniku (2018.).
Jemo je u veljači 2019. godine od Društva prijatelja dubrovačke starine medalju ‘Ivo de Natali’ za obnovu obnovu crkve sv. Vlaha. Uz nju, medalju je za obnovu crkve dobio i don Toma Lučić. Jemo se prilikom dodjele medalje prisjetila dugogodišnjih radova na obnovi crkve koji su započeli 1993. godine.
-Popravili smo najprije ratna oštećenja, kupola je dobila šest direktnih pogodaka i stotine udaraca. Ustanovili smo da su veliki vijenci jako oštećeni, da kroz njih prodire voda, da se razdire tkivo i struktura zida, da bubri željezo od vlage i izbacuje kamenje. Na ovom je projektu upotrijebljena najsuvremenija softverska tehnologija za izradu modela Crkve – rekla je tada Jemo.
Izvor: ArTresor