U svom zanimljivom predavanju, nazvanom ‘Ima se mislit’, povjesničarka književnosti dr. sc. Katja Bakija ovog četvrtka propitivala je bogat i slojevit Držićev opus, njegovu misterioznu životnu fortunu, u Domu Marina Držića.
Svevremenost njegovih poruka koje nam njegov svijet i kazalište i danas 450. godina nakon njegove smrti čine bliskim, otvorenim i provokativnim. Analizirala je formativnu ulogu Vidrinih djela kojima se ispisivala povijest dubrovačkog i hrvatskog ambijentalnog kazališta.
Držićev je odnos s njegovim rodnim gradom bio bremenit i slojevit jer je Držić imao potrebu krtički govoriti Dubrovniku svog vremena, a posebice nositeljima vlasti u svom gradu.
Govor Negromanta Dugog Nosa mitska je priča, zapravo alegorija o lakomosti, Skup u svom antologijakom monologu govori o „zlatu koje šteti ljudi“ i pri kojem se „gubi dobrota“, a u svojoj tragediji „Hekuba“ koja je nakon dvije zabrane prikazana 29. siječnja 1559. ukazao je na pohlepu za zlatom koja je povezana sa zločinom, na nerazum ljudi nahvao, na neobzirnost vlasti koja sputava pojedinca , na oholost i neznanje.
Marin Držić nama Dubrovčanima blizak je poznat, odrastali smo s uprizorenjima njegovih djela i u kazalištu i na otvorenim pozornicama našega grada i uvijek nam je bio provokativan i nov, uvijek su njegove poruke aktualne i svježe i Držić nam i danas govori možda više od i jednog drugog pisca u povijesti hrvatske književnosti.
U ovom današnjem vremenu protuslovlja i okrutnosti u kojem se zamagljuju i gube prave vrijednosti, kad nas u stvarnom životu okružuju brojne Hekube i užasi Držićeva poruka i opomena o prolaznosti i relativnosti moći i slave (Ima se misliti er svaka slava i moć/ pod suncem na sviti na manje ima doć;) bliža nam je, snažnija i stvarnija nego ikad.
Biografija:
Docentica na Sveučilištu u Dubrovniku dr. sc. Katja Bakija diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje filologija, znanstvena grana teorija i povijest književnosti). Predavala je na više europskih sveučilišta – na Odsjeku za kroatistiku i slavistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu (Mađarska), na Institutu za prevoditelje i tumače u Grazu, (Austrija), na Filozofskom fakultetu Karlovog sveučilišta u Pragu, kao vanjski suradnik na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (Odsjek za kroatologiju).
Sudjeluje na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Rijeci, Puli, Osijeku, Sarajevu, Subotici, Budimpešti, Pečuhu, Sombatelu, Beču, Pragu, Brnu) gdje se uglavnom bavi hrvatskom književnom i društvenom poviješću i poviješću periodike te dubrovačkim kulturološkim i književnim temama. Kao dramaturg i jezični savjetnik surađivala je u više hrvatskih i inozemnih kazališnih projekata.
Objavljuje u znanstvenim i stručnim publikacijama, časopisima i zbornicima, dugogodišnja je glavna i odgovorna urednica časopisa Dubrovački horizonti i autorica knjige (monografije) o prvom književnom časopisu u Dubrovniku na hrvatskom jeziku (Knjiga o „Dubrovniku, Zagreb 2005.).