Više od deset tisuća učenika u Hrvatskoj gladuje. To pokazuju podaci koje su osnovne škole u siječnju dostavile Ministarstvu obrazovanja.
Riječ je o djeci koja nisu uključena u sustav školske prehrane i kojima je potrebna pomoć u plaćanju školskih obroka koji stoje od 5 do 9 kuna. Kao što je poznato, Ministarstvo obrazovanja u siječnju je od osnovnih škola zatražilo podatke o prehrani učenika. Od 891 škole podatke su dostavile 794, od čega 82 nemaju organiziranu prehranu. Škole koje su dostavile podatke pohađa 290.605 učenika, a 167.906 ih je obuhvaćeno prehranom. Od toga se besplatno hrani nešto više od 17 tisuća učenika, a prehrana se sufinancira za njih nešto manje od 40 tisuća.
Kako piše Večernji list, za oko tisuću i pol djece čiji roditelji ne mogu plaćati prehranu škole su zatražile pomoć centara za socijalnu skrb, koja za većinu još nije osigurana. Pomoć bi još trebala za 8820 djece tako da se ukupan broj gladne djece penje na više od deset tisuća. Ta brojka zaprepastila je mnoge jer je nekoliko puta veći od očekivanog.
Ljiljana Klinger, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Matije Gupca, a koju uglavnom pohađaju djeca iz dobrostojećih obitelji, otvoreno kaže da i u njezinoj školi ima djece kojima roditelji ne plaćaju hranu. No, pomalo gorko dodaje da unatoč tome nema učenika čiji roditelj nema mobitel.
– Nekim roditeljima djeca nisu prioritet, kao što ni obrazovanje nije prioritet nijednoj vladi. Država bi mogla platiti mliječni obrok svakom djetetu i to bi bilo učinkovitije od davanja novca za financiranje preventivnih programa različitih nevladinih udruga. Sito dijete najbolji je preventivni program – kaže Klinger.
Koliko je važno da su djeca sita, dobro zna Damir Mendler, ravnatelj Osnovne škole Beli Manastir, koji je prije nekoliko mjeseci digao javnost na noge pričama o svojim učenicima koji su bili doslovce gladni.
– Danas u našoj školi svi učenici imaju školski obrok, tri dana kuhan, dva dana nekuhan i voće svaki dan. To smo uspjeli osigurati zahvaljujući donacijama – kaže Mendler. Pojedine obitelji imaju pomoć centra za socijalnu skrb, ali ima i onih koji zbog posjedovanja kuće i automobila tu pomoć ne mogu dobiti, a novca nemaju jer su im primanja mala, kako kaže Mendler, ističući da pred gladnom djecom ne smijemo zatvarati oči.
I Darko Kovačević, ravnatelj OŠ “I. G. Kovačić”, iako ta škola nije reprezentativan uzorak jer u nju uglavnom idu djeca iz situiranih obitelji, kaže da imaju nekoliko djece kojima je potrebna pomoć u financiranju prehrane i izleta.
– Ima obitelji s kreditima koje teško žive. Pomognemo novcem koji prikupimo organizirajući božićni sajam i slično – kaže Kovačević.