Posljednji ispraćaj velikana hrvatske književnosti održat će u petak, 17. svibnja u 15 sati na groblju Boninovo. A misa zadušnica služit će se istog dana u 16.15 sati u crkvi Male braće.
Odlazak Paljetka rastuži je naravno i članove Dubrovačkog simfonijskog orkestra.
-Nema tih riječi dostojnih oproštaja s onim tko je od riječi stvarao gradove i svjetove. Zato, neka bude veliko hvala za sve, dragi gospar Luko. Počivao u miru! – napisali su naši glazbenici.
U svakom slučaju te volim
Za Ibricu Jusića Paljetak je napisao neke od nejljepših stihova i našeg je kantautora njegov odlazak duboko potresao.
-‘U svakom slučaju te volim’, ukupno nekih 15-tak pjesama je za mene napisao. Luko je bio dobar čovjek i prijatelj. Dugo smo i divno surađivali i družili se. Ono što mi se duboko urezalo u pamćenje bilo je nakon našeg zajedničkog nastupa u Trstu. Naime, s našim smo gospođama poslije večere pošli u đir i kaže meni Luko: ‘Nas dva siromaha s Prijekoga smo evo isto uspjeli nešto napraviti u životu!’. Nadam se da je pošao na neko bolje mjesto, kao što se svima nama smrtnicima preostaje nadati. A nesumnjivo će našega Luka Grad i čitava Hrvatska dugo pamtiti jer zaista je njegova veličina neprikosnovena’ – rekao nam je Ibrica.
Captain, my captain!
Lukov je odlazak jako pogodio i njegovog prijatelja, predsjednika Društva dubrovačkih pisaca Borisa Njavra.
-Captain, my captain! – tako sam mu se obraćao prilikom skoro svakog našeg susreta, a bilo ih je, i te kako ih je bilo svih ovih godina od kad se znamo i od kad surađujemo. A znali smo se, i surađivali i te kako. Ponajviše u našem malom Društvu dubrovačkih pisaca. Obraćanje je to učenicima svom učitelju u sjajnom filmu ‘Društvo mrtvih pjesnika’. Na žalost, neizbježnom životnom sudbinom, od prije nekoliko dana i Luko je član tog društva, pjesnika koji više nisu s nama, a kad pjesnik ode, parti – rekli bi u Gradu – tužno je to. Jer – to ‘čuđenje u svijetu’ pjesnika i njihovih riječi, ljepota je i radost koja nam je data u našim životima. Nemjerljiv je trag kojeg je iza sebe nama u Gradu, ali i hrvatskoj i svjetskoj književnosti ostavio Luko Paljetak. Tužno je kad netko odlazi, kad više nije s nama, ali iza velikog pjesnika, književnika, znalca jezikoslovlja, prevoditelja, što sve još nabrojiti… zaljubljenika u svoj rodni Grad, naš Dubrovnik, kojeg je volio i poznavao u detalj, bio njegov duh, simbol i prepoznatljivost, kojeg je otpjevao u svakom svom stihu, nakon svega ostaje njegovo veliko dijelo, njegovi stihovi, riječi, pa i poruke. Ostaje On, njegovo dijelo, kao sjećanje, spomen za jedno vrijeme koje smo s njim proživjeli. S ponosom. Na dan kad ćemo se oprostiti s Lukom, 17. svibnja, godišnjica je odlaska njegove Anuške, koja nas je napustila na taj datum, 17. svibnja, upravo u petak 2019. godine. Čudna podudarnost – rekao nam je Njavro.
Izuzetan, u svakom pogledu
O Luku Paljetku zadnje tri godine njegova života brinula je medicinska sestra Stana Šćepec koja je, uz pomoć Luka koji joj je postao i prijatelj, počela pisati i objavila zbriku ljubavne poezije ‘Pjesme za lijek’ i slikovnicu ‘Bubamara iz Moševića’ za djecu koju je Paljetak ilustrirao.
-Od svih ljudi nesumnjivo sam najviše vremena upravo ja s njim provodila posljednjih godina i o njemu mogu reći sve najbolje. Toliko velik, a tako skroman, običan… Jednom rječju izuzetan, u svakom pogledu. Njemu je svaki čovjek bio isti, neovisno o statusu i postignućima. Obožavao je mačke, djecu… I kad više nije mogao, zbog bolesti, dok smo ga gotovo pa morali nositi u auto, on je išao među najmlađe, čitao im svoje pjesme, smijao se s njima. Jako će nedostajati. Prevelika je bol i golema praznina ostala. Ipak, nek nas tješi misao da smo bili privilegirani i zaista trebamo biti sretni i zahvalni da smo živjeli s njim u isto vrijeme, da smo ga poznavali – kazala nam je gospođa Stane.
Foto: DuList/Privatna arhiva