Požeška opća bolnica najbolja je bolnica u Hrvatskoj, kaže netom završena prva hrvatska top-lista bolničkih ustanova po pet praćenih kriterija uspješnosti i kvalitete, a slijedi zagrebački KB Sveti Duh, bolnice u Slavonskom Brodu i Čakovcu, KBC Split, bolnica u Koprivnici, Šibeniku, Varaždinu i Zadru, potom KBC Sestre milosrdnice dok je KBC Zagreb na 12. mjestu. Podaci se odnose na prvih devet mjeseci ove godine, piše Jutarnji list
Premda se očekivalo da će na vrhu liste biti neki od kliničkih bolničkih centara koji slove kao krovne zdravstvene ustanove, ‘pobjednik’ je ipak županijska OB Požega.
Split najbolji KBC
Dapače, prvi KBC, onaj u Splitu, na petom je mjestu, a osječki je na dnu ljestvice odnosno na 23. mjestu od 28 bolnica što je sigurno veliko iznenađenje i za zaposlenike te ustanove jer su i nastavna baza osječkog Medicinskog fakulteta. No, premda su navodno u HZZO-u ponderirali podatke, a to znači prilagođavali ovisno o kompliciranosti pojedine kazuistike, sigurno je da će ravnatelji najvećih bolnica imati mnogo primjedbi na kriterije koji su se primjenjivali u formiranju rang-liste. Ravnatelj KBC-a Zagreb, doc. dr. Zlatko Giljević kaže da nema ništa protiv da pacijenti izaberu bolnicu za koju vjeruju da je najbolja jer će se u tom slučaju veliki pritisak na odjele i klinike u bolnici koju vodi smanjiti.
Naime, prošlog proljeća u sklopu priprema za izlazak HZZO-a iz riznice sačinjena su 23 kriterija čije bi praćenje trebalo pokazati koja je hrvatska bolnica najbolja, što bi onda poslužilo i kao podloga za buduća ugovaranja bolničkih usluga. Ministar Varga već je najavio da bi upravo to mogao biti kriterij koji će ‘zatvoriti’, ako ne bolnice, svakako neke odjele, no tek kad se u ocjenjivanje uključe svi kriteriji uspješnosti i kvalitete. Osim toga, ovo praćenje učinkovitosti i kvalitete trebalo bi dodatno pozicionirati bolničke ustanove. Neke informacije govore da bi KBC Zagreb trebao postati medicinska ustanova ‘nulte kategorije’ što znači da bi se u njoj liječili samo najteži i nakompliciraniji slučajevi iz cijele Hrvatske, ali bi bolnica bila ‘izuzeta’ od tzv. jednostavnih zahvata poput operacija mandula.
Kriteriji će se širiti
Inače, rangiranje je u 28 hrvatskih bolnica krenulo s pet kriterija, a potom će se njihov broj postepeno širiti. U prvom ‘naletu’ prikupljali su se podaci o pokazateljima učinkovitosti i to ‘obrtaj’ pacijenta po krevetu odnosno broj slučajeva koji se tijekom godine liječi po jednom bolničkom krevetu. Drugi kriterij je bio ukupan broj specijalističkih kreveta po liječniku. Postepeno će se uključiti još sedam kriterija, među kojima i broj zaposlenih po postelji, ali i prosječno trajanje liječenja kao i broj dana ležanja u bolnici po jednom pacijentu.
Također su se pratila tri pokazatelja kvalitete i to opća stopa smrtnosti, postotak liječenja u dnevnoj bolnici kao i postotak slučajeva jednodnevne kirugije kod operacije sive mrene. Ubuduće će se pratiti i broj rehospitalizacija unutar mjesec dana od otpuštanja pacijenta iz bolnice, stopa smrtnosti od srčanog i moždanog udara kao i duljina liječenja bolesnika s najčešćim dijagnozama. Potrošnja tzv. rezervnih antibiotika trebala bi pokazati obim bolničkih infekcija, a posebno će se pratiti broj određenih zahvata u dnevnoj kirurgiji. Kao relevantni podaci u formiranje rang-liste bolnica korišteni su računi koje je HZZO plaćao bolnicama te bolnički podaci o broju zaposlenika.
Vjerojatno će dodatno svjetlo na situaciju u hrvatskim bolnicama dati i podaci Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu. Po njima je primjerice lani 21 bolnica poslala podatke o infekcijama rana nakon operacije. Od 75.748 operiranih pacijenata njih 186 dobilo je infekciju, što je 2,5 promila u odnosu na ukupni broj zahvata. To znači da je u tim bolnicama bilo prosječno od 9 do 21 infekcija rana nakon operacije. Zanimljivo je da četiri bolnice nisu prijavile ni jedan slučaj, a šest je imalo nižu stopu od prosjeka dok su tri imale višu. Pratila se i pojava dekubitusnih ulkusa odnosno rana koje nastaju kod nepokretnih ili teško pokretnih bolesnika u 35 ustanova.
Ključni parametri
Od 273.265 hospitalizacija prijavljeno je 839 dekubitusnih ulkusa što čini stopu od 3,1 promila ili od 0,03 do 1,79 slučajeva na 1000 dana boravka u bolnici. U Australiji i Novom Zelandu ta je stopa bila 0,78 slučajeva na 1000 bolničkih dana.
Kad je riječ o moždanom udaru, pratila se smrtnost u 15 bolnica sa 4595 hospitalizacija. Bio je 821 smrtni slučaj, odnosno stopa smrtnosti bila je 17,9 posto. U Japanu je smrtnost od moždanog udara u bolnicama bila 3 posto, u Sloveniji 12, Slovačkoj 11, Češkoj 9,5, Italiji 6,5, a u Austriji 6 posto. Istodobno, smrtnost od infarkta u bolnicama iznosila je na 3488 hospitalizacija 10 posto.
Usporedba sa SAD-om
Uspoređuju li se hrvatski podaci s onima u drugim državama, vidljivo je da je to u Danskoj bilo 3 posto, u Mađarskoj 13, Sloveniji 7, Češkoj 6,8 i u Italiji 5,8 posto.
Koja je bolnica u Hrvatskoj najbolja, a koja najgora, pitanje je koje si godinama postavljaju svi oni koji trebaju iole ozbiljnije liječenje. No, odgovor koji bi bio relevantan odnosno temeljen na stvarnim podacima teško da su dosad mogli dobiti pa makar i s početničkim greškama koje sigurno neće mimoići ni ovu rang-listu bolnica.
Naime, daleko smo još od načina rangiranja bolnica kako to godinama rade Amerikanci koji točno znaju da će vrhunsku operaciju srca dobiti u bolnici u Clevelandu, a rak će najbolje liječiti u njujorškom Memorila Sloan Kettering Cancer Centru. Valja se nadati da će i hrvatsko zdravstvo konačno krenuti tim putem jer, među ostalim, i natjecanje sigurno podiže kvalitetu usluge, piše Jutarnji list
Na ovoj listi Dubrovik se smjestio na 19. mjesto.