Hrvatska turistička zajednica samo je lani potrošila 265 milijuna kuna na marketinške aktivnosti, a Hrvatska ni sedamnaest godina nakon rata nije razvila brand prepoznatljiv u svijetu, piše Jutarnji list.
Za sve vrste promotivnih radionica prošle godine HTZ je potrošio oko 8,5 milijuna kuna, za banku fotografija i promotivni video-materijal 1,1 milijun kuna, za velike turističke sajmove 17,1 milijun kuna, za kampanje preko zračnih prijevoznika 49,5 milijuna kuna, za posebne aktivnosti svih profila oko 9 milijuna kuna, a za oglašavanje impresivnih 140,3 milijuna kuna.
– Hrvatski brand? Koji to lifestyle Hrvatska prodaje? Ne znam. Treba tražiti novi brand. Kod nas je Ministarstvo turizma prošle godine poslalo tadašnju premijerku Jadranku Kosor da dijeli vodu na naplatnim kućicama na autocesti. Ajme meni kakav marketing!? To je tragedija! – govori konzultant i stručnjak za turizam Miroslav Dragičević.
Za funkcionalni marketing HTZ je iskoristio 253 milijuna kuna, uglavnom na unaprijeđenje proizvoda, marketinšku infrastrukturu, komunikacijske taktike, kompletno oglašavanje, interni marketing, predstavništva i ispostave u stranim zemljama .
Tome treba pridodati i 12,4 milijuna kuna rashoda administrativnog marketinga, a to su troškovi Glavnog ureda, skladišta, te naknade članovima Turističkog vijeća, Nadzornog odbora i Sabora HTZ-a.
Prihodi HTZ-a veliki su i određeni zakonom: boravišna pristojba, članarina, te sredstva iz državnog proračuna.
Za 2011. računalo se s 88,3 milijuna kuna prihoda od boravišne prostojbe, 46,3 milijuna kuna od turističke članarine, 7 milijuna kuna ostalih prihoda i čak 120 milijuna kuna iz državnog proračuna.
– Ne treba ići u smjeru da se smanjuje budžet za promociju Hrvatske, dapače – ističe Dragičević, koji o turizmu i HTZ-u zna puno, jer je za njih izradio dva marketing plana. Pod sloganom “Mediteran kakav je nekad bio” država je, tvrdi on, svojevremeno globalno promovirana.
– Prodali smo im priču nakon rata, došli su, zadivili se, rekli su ‘lijepi ste’ i dobro. Ali, to više nije dovoljno! Samo što to u HTZ-u ne uviđaju – zaključuje Dragičević.