Povodom sjednice Hrvatskog sabora na kojoj bi se trebalo ratificirati sporazum o granicama Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, a koji je, prema riječima stručnjaka, nesporno štetan za Hrvatsku, donosimo komentare i mišljenja naših sugrađana, političara, pravnika, poduzetnika…
S više ili manje poznavanja o ovoj tematici Dubrovčani su stajališta kako sporazum ne treba ratificirati. Danas donosimo mišljenje bivšeg saborskog zastupnika te predsjednika Euromediteranskog foruma, Tončija Tadića.
– Po meni Ugovor o granici s BiH ne treba ratificirati, a posebno ne prije ulaska u EU. Da ga se moglo ratificirati, odnosno da u njemu nije bilo dvojbenih dijelova Ugovor bi bio već odavno ratificiran. U Saboru od 1998. do danas očito nije bilo potpore za to. Čemu žurba s ratifikacijom? Ni sve države – članice EU nisu pristupile EU sa cjelovito riješenom granicom – recimo nije ni Slovenija, pa stoga ne mora ni Hrvatska.
Zašto ga se želi ratificirati baš sada? Ratifikacija će sigurno skrenuti pozornost javnosti s više od 300.000 nezaposlenih. Pored toga, ova vlada time pred EU dokazuje svoju spremnost za bavljenje prostorom jugoistočno od nas – s državama slijednicama republika bivše SFRJ.
S druge strane, inzistiranjem na ratifikaciji ovog Ugovora kao uvjetu za odobrenje gradnje Pelješkog mosta diplomacija BiH pokazuje svoje mišiće. I kod njih je neaktivnost na domaćoj sceni najlakše kamuflirati kroz odlučnost u međudržavnim odnosima.
Hrvatskoj nije u interesu ta ratifikacija. Ignoriranjem dvojbenih dijelova Ugovora o granici s BiH, točnije teritorijalnim ustupkom, Hrvatska daje loš primjer za sve ostale granične sporove koji nas čekaju: sa Slovenijom, sa Srbijom i s Crnom Gorom. Svi ti sporovi, nakon ovog presedana, mogu završiti sa velikim teritorijalnim ustupcima na štetu Hrvatske.
Što Hrvatska dobiva zauzvrat ako pristane na teritorijalne ustupke kod Neuma? Obećanje da ratifikacijom ovakvog Ugovora Dodik neće tražiti korekciju granice na Uni, tj. da neće tražiti ono što ionako ne pripada Republici Srpskoj, odnosno BiH. Ugovor inače predviđa tri kriterija za određivanje granice. Prvo, položaj republičkih granica prije osamostaljenja.
Drugo, ako je to dvojbeno, katastarsku granicu. I treće, ako je dvojbena republička i katastarska granica, onda je ključni kriterij faktično obnašanje vlasti na dan osamostaljenja. Posve je nejasno zašto je prevladao drugi kriterij, kad je očito da postoji dvojni katastar na spornom području pored Neuma.
Na kraju, posebno želim naglasiti kako se na ratifikaciji Ugovora o granici s BiH vidi sva dvosmislenost hrvatskih političkih stranaka. Dok su u oporbi kritiziraju ratifikaciju ovakvih sporazuma, da bi onda na vlasti tražili hitnu ratifikaciju. I obratno – oni koji su 1998. i 2006. kao vlast inzistirali na ratifikaciji Ugovora sada će u oporbi prozivati vladu za veleizdaju ako ga ratificira – zaključuje Tonči Tadić.