Hrvatska muška vaterpolska reprezentacija izborila je nastup na Oilimpijskim igrama koje bi se od 24. srpnja do 8. kolovoza trebale održati u Tokiju.
– Ono po što smo došli u Rotterdam smo ostvarili. Izborili vizu za Tokio. Nažalost na najteži mogući način, ali možda i najslađi. Čestitam cijeloj ekipi i stručnom stožeru. Nadam se da je ovo samo jedan uspješan uvod u ono što nas čeka na ljeto – rekao je kapetan reprezentacije Andro Bušlje.
Nikad dramatičnije, u jednom od epskih susreta za povijest hrvatskog vaterpola, nakon punih sat i pol neizvjesnosti i tri serije peteraca, Hrvatska je pobijedila Rusiju 25:24 (11:11) i plasirala se na Olimpijske igre u Tokiju. A bilo je… Samo za one jakih, vrlo jakih živaca. Posebno kada je riječ o raspucavanju peteraca. U jednom smo trenutku već bili skoro pa potonuli, Rusi jednom nogom na ukrcaju za glavni japanski grad. Bilo je to na kraju prve serije raspucavanja kada je kod vodstva Rusije 15:14 naš izvođač (Bukić) pogodio gredu. Ostao je još samo jedan izvođač s ruske i jedan s naše strane. Prvo je kretao Roman Šepeljev. Pogodi li, sve je gotovo. Izbornik Tucak je promijenio tada vratara, te je umjesto sjajnog Bijača uplivao Toni Popadić koji desnom rukom brani šut Šepeljeva. Još smo u igri! Naravno, trebalo je na drugoj strani i dati. Josip Vrlić je naravno to itekako lijepo ‘isporučio’. Za 15:15 nakon prve serije. Spasili smo se.
Cijela druga i najveći dio treće serije izvođači su obostrano maestralni, sigurni, hladnokrvni sve dok kod 24:24 i posljednjeg para izvođača treće serije red nije došao opet na… Šepeljeva. Sada je gledao Marka Bijača u oči, a naš Marko je gledao loptu i obranio! Šepeljev je postao tragičar, a Popadiću i Bijaču se u rubrici junaka utakmice pridružio Josip Vrlić koji je ‘zavukao’ svoj šut s pet metara neobranjivo u suparničku mrežu. Rusima je pao mrak na oči, a Hrvati idu put izlazećeg sunca!
Utakmica je pak bila jednako dramatična, neizvjesna, sa silnom energetskom potrošnjom i bez štednje i zadnjeg atoma. Kako na jednoj, tako i drugoj strani. Jasno da nije baš sve izgledalo idealno u igri naše vrste, ali nije niti kod suparnika. Osim toga Rusija danas je neusporedivo jača, bolja momčad od njih prije koju godinu. Nisu na Igrama, ali Rusi se definitivno vraćaju u A ligu svjetskog vaterpola i to valja naglasiti.
U početku je Hrvatska bila u vodstvu, u jednom trenutku i s 2 razlike (4:2), ali dosta kratko. Ruska glavna prijetnja dolazila je od Harkova i Merkulova, a naš najbolji strijelac na turniru Luka Bukić nije u nedjelju bio na maksimumu mogućnosti, posebno ne u prve dvije četvrtine. Vrlić je imao ‘zicera’, sam na 2 metra u prvoj četvrtini, ali i u zadnjoj također. Prvi put je pogodio gredu, drugi put ruskog vratara, makar opet sve mu opraštamo jer je pogađao onda kada se ruke tresu, kada se odlučivalo. S druge strane, imali su i Rusi svojih trenutaka za kojima sada mogu žaliti, a ne samo u raspucavanju peteraca. Početkom treće četvrtine, nakon što su pred konac druge dionice vodili 7:6, dobili su i peterac. Velika je opasnost bila u ovakvoj utakmici ući u minus 2 gola. Izvođač je bio Dmitrij Holod, ali je njegov udarac završio visoko iznad našeg gola. Uzvratila je Hrvatska preko Burića (asist Jokovića) i razbuđenog Bukića, te su Barakude iznova vodile (8:7). S minimalnim smo vodstvom (9:8) ušli i u zadnju četvrtinu. U igri gol za gol, sada smo i mi imali malo sreće. Kod 10:10, igrač više. Joković puca, ruski vratar brani, ali se lopta odbija na stranu, vješto to koristi, prvi doplivava do lopte kapetan Bušlje, te asistira Vrliću ispred kojeg je prazan gol. Vodstvo Hrvatske 11:10 samo minutu i 20 sekundi do kraja. Točno 33 sekunde prije kraja Rusija je dobila igrača više, izbornik Jevstignjejev pozvao minutu odmora. Suparnikov napad, na našu žalost, ali ruku na srce sjajno izveden, te su Rusi 16 sekundi prije kraja preko Holoda poravnali (11:11) i izborili dramu peteraca.
Txt: Hvs.hr