Nitko ne spori da je predsjednik ‘odlikaš’, naime pristojan, uglađen, pametan, fin, obrazovan gospon. Ipak odlučio sam se malo zagrebati ispod površine onoga što nam je prezentirano u izbornoj propagandi, tj. lika skromnog građanina, stručnog, poštenog i umjetnički nadarenog.
Aferica Zlatica koja se tiče Posmrtne pripomoći, mogući sukob interesa u kojem bi bio iskorišten položaj da se spasi vlastiti ulog i nije nešto za moralnu osudu, već previše ljudski kako kaže Nietzsche.
Suradnja sa Haškim sudom otvara pitanje odnosa prema domovini i moćnicima ovog svijeta za koje (Velike sile) ovaj sud ne važi. Ne ulazeći u čudno funkcioniranje tog anglosaksonskog suda i ustavnu obvezu suradnje Hrvatske sa rečenom institucijom – meni se osobno čini da bi daleko korisnije bilo raditi na sakupljanju podataka o tužbi Hrvatske protiv Srbije za ratnu agresiju.
Suprotno emocijama i zdravom razumu te činjenicama to je složen posao jer pokretanje savezne vojske (JNA) do vremena priznanja Hrvatske smatra međunarodno pravo legalnim. U slučaju Vukovara možemo govoriti o kršenju Ženevske konvencije u odnosu na civile, ranjenike i zarobljenike, te naravno izrazito prekomjernoj uporabi sile.
U slučaju Hrvatske ( npr. Dubrovnika) govorimo o oštećenju baštine UNESCO-a, o etničkom čišćenju okupiranog teritorija i tražimo odgovarajuću ratnu odštetu kroz nekretnine u vlasništvu Srbije i Crne Gore, ili kroz povlašteni položaj hrvatskih roba i usluga u tim državama. U tom smjeru je trebalo patriotski djelovati kroz pravničke timove, jer trebalo bi čudo da ovakva međunarodna zajednica usvoji tužbu za genocid.
Vratimo se doktoru Josipoviću i razmotrimo njegovo djelovanje po slijedećim kriterijima:
1) odnos prema prošlosti – iako sina ne možemo nagraditi ili optužiti za uvjerenja ili djela očeva, očito je jednostrano sagledavanje prošlosti, tj. uz dijelom opravdano demoniziranje NDH, izbjegavanje suočavanja sa komunističkom idejom i partizanskim greškama i zločinima, što jedan demokrat, humanist i čovjek koji želi pomirbu naroda ne smije sebi priuštiti. Uloga je predsjednika da se bavi sadašnjošću i gradi budućnost, ne da lovi zmije u komšiluku.
2)vanjska politika – čini se da premijer i predsjednik nastavljaju politiku udvorništva prema Britaniji, koja jest velika europska država i kultura, ali nema značajnijih geopolitičkih i ekonomskih interesa u ovom dijelu svijeta. Uz to Britanija se krivo percipira kao mentor Jugoslavije i pamti po nespretnosti mirotvoraca lordova Carringtona i dr. Owena.
3)socijalna politika – tvrdim da su socijalisti zapravo liberali, te da osim retorike ja tu ne vidim socijalnu dimenziju,vidim samo socijalnu aristokraciju.
4)lokalna razina – predsjednik je podržao golf na Srđu, znakovito prešutjevši o Pelješkom mostu, HE Ombli i Gornjim horizontima.
5) Aferice Zlatica i ZAMP, pri čemu su mišljenja podijeljena
6)Umjetnost – svjetski cijenjena djela, npr. ‘Drmeš za Pendereckoga’
7)zdravstvo – manja operacija oka koju je prijatelj (vrhunski stručnjak) izveo gratis
Zaključak jest da naš predsjednik izgleda europski, ali se ne možemo sjetiti nekih njegovih konkretnih poteza i inicijativa. Josipović nije vizionar, još manje strateg koji bi okupio oko sebe najjače eksperte i umove naše države. Agnostik ima pravo tražiti opipljive dokaze o postojanju Boga; mi pak građani imamo pravo tražiti opipljive rezultate agnostikovog djelovanja.
Teo Trostmann