Trasa autoceste koja bi Dubrovnik trebala spojiti s maticom Hrvatskom, ali i EU postala je i tema oko koje se grupiraju političke stranke. Dok je HDZ u startu reagirao ‘dignuvši se na stražnje noge’, priopćenje za javnost poslali su iz HRAST-a i Hrvatske zore.
”Izgradnja jadransko-jonske autoceste, koja bi trebala povezati južnu sa zapadnom i središnjom Europom, bila je jedna od glavnih tema sastanka u Cavtatu, a bit će i u Berlinu.
Autocesta koja je u hrvatskom dijelu došla do Ploča trebala bi se nastaviti preko Popova polja, Bosne i Hercegovine, a Dubrovnik bi se spajao priključkom. Od svih zemalja kojima bi 1100 kilometara dug koridor prolazio Hrvatska je dosad izgradila najviše. Izgradnja Jadransko-jonske autoceste za hrvatsku bi Dalmatinu značilo više prometa i samim time više prihoda. Povezao bi se napokon s ostatkom zemlje i jug Hrvatske. Premijer Milanović i ministar prometa Hajdaš Dončić rade suprotno interesu hrvatskog naroda i hrvatske države, a ponajmanje u interesu struke. Kada daju izjave poput ministra: “ Gotovo je nemoguće da nastavak autoceste od Ploča ide kroz hrvatski teritorij. “ Tom izjavom dali su do znanja da nemaju znanja, a još manje političke volje da rade u hrvatskom interesu, pišu iz Hrvatske Zore te astavljaju:
”Prosudbena računica će nas dovesti do podataka koji se naravno ne prezentiraju javnosti ,dakako, jer se sprema najveće obezvrjeđenje hrvatskog nacionalnog poduhvata izgradnje nacionalnih autocesta- u rekordno kratkom vremenu. Republika Hrvatska je uložila odnosno njen narod u izgradnju 5,5 milijardi eura i oko 0,5 milijarde eura na održavanje do sada,znači:
5,5 milijardi eura uloženo / koncesija za 2.5 –3 milijarde eura
Izgradili smo ih, održavamo ih i sada ih prepuštamo na „upravljanje“za iznos novaca za koji nije jasno u kakvom modelu i uz kakve pretpostavke(uvjete) je izračunat, jer smo valjda nesposobni i nekompetentni sami upravljati svojom imovinom. Ukoliko bi se dalo u koncesiju za 3 mlijarde eura, u startu smo u minusu 11 milijardi kuna”, ističu iz Hrvtaske zore.
”Takav dogovor predsjednika vlada (da li i parafirani memorandum?!) ne doprinosi temeljnom
interesu Republike Hrvatske: neposrednom prometnom povezivanju s jugom zemlje, nego naprotiv, ugrožava cjelovitost zemlje. Hrvatskoj bi preostalo da se pokuša povezati s autocestom gradeći brze ceste (poput autoputa), a s obzirom na konfiguraciju terena to bi moglo biti kod Slanog, Dubrovnika (Gornji Brgat) i Cavtata (Ivanov krst). No, pitanje je hoće li Republika Bosna i Hercegovina biti voljna i kadra financirati izgradnju dionica tih brzih cesta kroz entitet Republike Srpske za potrebe povezivanja Hrvatske s Jadransko-jonskom autocestom. Ovo tim više što te brze ceste neće imati međunarodni značaj, pa se neće financirati sredstvima EU, nego sredstvima neposredno zainteresiranih država, u ovom slučaju Hrvatske! To bi značilo da će EU financirati gradnju autoceste koja će povezati trebinjsko područje s Europom, a Republika Hrvatska brze ceste koje će povezati Trebinje s Dubrovnikom i Konavlima. Pitanje je i koja je dužina tih cesta i koliki su procijenjeni troškovi izgradnje istih.
Navodno je cilj sastanka u Berlinu: izaći pred njemačku kancelarku s prijedlogom stvaranja posebnog fonda iz kojeg bi se financirala izrada projektne dokumentacije za dijelove ceste u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. U taj prijedlog nije uključeno financiranje dionice autoceste kroz Hrvatsku: od Križišća do Žute Lokve, jer se ta dionica možda i ne bi gradila, barem ne o trošku EU! Također, za dionicu od Rijeke do Trsta treba osigurati suradnju Slovenije, koja kako izgleda, nije voljna učestvovati u tom projektu, jer nije uputila svog predstavnika na sastanak u Cavtatu. Dakle, dogovorom predsjednika naše vlade osigurana je podrška Hrvatske Albaniji, Crnoj Gori i entitetu Republike Srpske u Bosni i Hercegovini za priključenje na mrežu autoputeva u Hrvatskoj i pristupu fondovima EU iz kojih će se financirati ti projekti, premda nije osigurana podrška Slovenije za priključenje Hrvatske na autocestu prema Trstu, niti financiranje iz fondova EU dionica autoceste koje treba izgraditi u Hrvatskoj!
Štoviše, cijena toj podršci je definitivna prometna izolacija juga Hrvatske, sa svim gospodarskim, socijalnim i političkim posljedicama koje iz toga proizlaze.
Još nema nikakve garancije da će se graditi most na Pelješac. S obzirom da se računa da će taj projekt financirati EU, pristanak na povezivanje Dubrovnika brzim cestama na autocestu dovodi u pitanje spremnost EU da pored autoceste financira i most, posebice zbog toga što bi on u tom slučaju imao samo lokalni značaj”, pišu pak iz HRAST-a.