Odavno je ona prestala biti ‘samo’ teško bolesna djevojka iz našega grada s kojom suosjećamo. Doris Bender joj je ime, a zaista je najbolje opisuje naziv pod kojim se predstavlja na društvenim mrežama – ‘Hrabro srce’. Ona je postala izvor snage i inspiracija ne samo bolesnim osobama, već i svima nama i svakom novom objavom nas podsjeća na toliko toga što uzimamo zdravo za gotovo: od zdravlja, preko naizgled banalnih stvari u kojima imamo priliku svaki dan uživati kao što su ‘obična’ kava u prisustvu obitelji, prijatelja, šetnja… Okupat se u moru, poći u školu, na posao… Smijati se bez da te išta boli… Moći disati… Oooo kako sve to uzimamo zdravo za gotovo dok nas ne ‘strefi’!
Ipak jako puno ljudi, razumljivo, nakon što dobije lošu dijagnozu, završi na duže vremena u bolnici… potone. Ali ne i naša Doris! Ona ne samo da je našla neviđenu snagu za svoju borbu, već i za pomaganje drugima dijeleći sve svoje spoznaje, ljubav prema bližnjima i životu kao motivaciju, na svojim društvenim mrežama. Danas dok smo razgovarali s njom rekli smo joj da se najtoplije nadamo da će jednog dana sve te njene mudre, prekrasno sročene, inspirativne misli biti ukoričene u knjigu. I nesumnjivo bi to štivo generacije iščitavale i iz njega učile. O životu. Kako je istovremeno predivan i nepredvidiv, okrutan i nježan… I o snazi ljudskog duha, vjeri koja zaista može ‘pomicat planine’.
I tako je divno bilo vidjeti na društvenim mrežama, umjesto fotografija iz bolnice, slike Doris u Gradu. Nakon pune dvije godine. Nismo je htjeli previše gnjaviti, ‘krasti’ joj dragocjeno vrijeme, jer došla je na kratko i naravno da želi iskoristiti maksimalno svaki trenutak…
-Kratko sam ovdje, a imam puno ljudi za vidjeti, obitelj i prijatelje. Fizički mi je teško stići sve da se ne premorim i iscrpim, jer mi često padne kisik kod umora. Sedam dana sam ovdje i vraćam se nazad u Zagreb i nastavljam dalje s biološkom terapijom i liječenjem svega ostalog. Ovo je i meni mali odmor i probno putovanje nakon dvije godine. Drago mi je ako sam kroz sve ovo nekome pomogla i dala neku nadu. Prvenstveno sam pisala i pišem da sebi olakšam jer sam bila zatvorena u četiri zida, a s obzirom da sam većinu vremena provela u izolaciji i nisam komunicirala s puno ljudi često jer nisam ni mogla ni imala volje, to mi je bio ‘ispušni ventil’. Uzela sam sebi vremena i posvetila se potpuno liječenju i da budem što bolje mogu. Nedavno sam tek i sedmu sepsu preboljela tako da me sve to iscrpi dodatno i ostavi posljedice na ionako loš imunitet. Vjerujem i sebi i svojoj doktorici, tako da idem dan po dan jer drugačije i ne mogu, ali sam zadovoljna gdje sam sada s obzirom na cijelu situaciju – rekla nam je naša Doris, hrabro srce, kojoj želimo naravno da se što skorije oporavi vrati doma za stalno. I da nastavi pisati naravno. Evo vam pročitajte samo njenu objavu prije dolaska u Grad:
‘Nagledala sam se nažalost puno ljudi koji su se borili do zadnjeg trenutka i izgubili bitku ali nisu skidali osmijeh s lica, čak su se samnom u bolnici šminkali i nosili parfeme. Kupovali odjeću posljednje dane, izlazili vani koliko mogu, putovali… smijali smo se i plakali od muke zajedno. Jednostavno su iskoristili sve moguće dane. Zašto? Jer ih je to jednostavno činilo sretnima, htjeli su provesti svaki trenutak ne misleći na bolest i da ih netko žali. Baš je ovo sve prekratko pojma nemate dok ne vidite zapravo iz prve ruke. Radite kako VI želite, koliko možete i pustite druge što misle i što će govoriti, nitko ne zna što se vama zapravo događa.’
Foto: Privatna arhiva