Tekst 'Rudež: doživljavam linč od priučenih i samozvanih urbanista' objavljen u tjedniku dulist sadržava niz izjava i interpretacija koje, u prvom redu, pokušavaju diskreditirati rad vodstva Društva arhitekata Dubrovnika.
To je situacija kojoj sam često svjedočio u posljednje tri godine iznimne društvene aktivnosti DAD-a pa je time veća i moja potreba da ponovno reagiram kako bih spriječio marginalizaciju DAD-a kao relevantne činjenice u prostornom promišljanju Dubrovnika.
U rudimentarnom sustavu gospodarenja hrvatskim prostorom, dubrovački slučaj zauzima posebno mjesto. Sve manjkavosti našeg sustava prostornog uređenja u Dubrovniku izlaze na vidjelo u posebno bolnom obliku. Ekstremna vrijednost ovog prostora stvara nezapamćeni interesni pritisak, dok ga prostorna ograničenost, uz današnje dubrovačke urbanističke obrasce, deformira u najkarikaturalnije oblike razvoja.
U svim ovim negativnim procesima, koje konstatira i sam sporni članak, djelovanje DAD-a predstavlja svijetli presedan, stručni model koji je postavio novi standard djelovanja arhitektonskih udruženja za javni interes. Članovi DAD-a, a posebice njegovog vodstva, generacijski i interesno sasvim raznoliki, nesebičnim radom, odricanjem i naivnom otvorenošću stvaraju jedinu protutežu tragičnoj eksploataciji dubrovačkog prostora. Njihov je vrijedan rad stručno prepoznat širom Hrvatske i uistinu je krajnje neumjesno o njemu govoriti kao o 'ciljanom nastupu s namjerom izazivanja štete pojedinoj osobi' ili pak 'elementarnoj nepogodi'.
Razotkrivajući pojedine slučajeve dubrovačkog urbanizma, vodstvo DAD-a ima neugodnu obavezu održati vjerodostojnost iznošenjem sasvim konkretnih podataka pa je tako i razumljivo da se iznesenim podacima pogođeni osjećaju i neki kolege. Čime se baš nikako ne može opravdati neukusne i uvredljive izjave o 'samo dva čovjeka koji su školovani urbanisti i prostorni planeri' ili karakterizaciju ostalih kolega kao 'priučenih ili samozvanih urbanista'.
Nepodnošljiva je lakoća kojom se u intervjuu, pod alibijem čuvanja radnih mjesta i branda IGH, relativizira pitanje sasvim bjelodanih formalnih nepravilnosti pri prenošenju dijela posla oko izmjena i dopuna GUP-a i PPU-a Grada Dubrovnika na tvrtku IGH Urbanizam, kao i činjenica zakašnjelog traženja i ishođenja licence za obavljanje poslova prostornog uređenja. Sasvim razumljivo, zanemariv je i broj čitatelja koji raspolažu dovoljnim znanjem o prostorno-planskoj problematici da bi izjave o 'tri tvrtke u Hrvatskoj koje imaju licencu' shvatili kao literarnu parabolu. Naprotiv, u Hrvatskoj je pedesetak tvrtki s propisanom licencom.
Nadalje, izneseni navodi o dodjeljivanju ovog posla kroz postupak javne nabave sasvim su u suglasju s nezgrapnošću ostatka teksta. Zanemarivanje visine opravdane i propisane naknade za ovaj posao sasvim nedvosmisleno znači povredu stručnih pravila, baš kao što i izrečena preferenca Grada Dubrovnika za pojedinim izrađivačem znači zabrinjavajuće nerazumijevanje javne odgovornosti i to u najosjetljivijem području – onom prostornog planiranja.
S nadom u znatno primjereniji sadržaj i ton najavljenog nastavka ovog teksta, srdačno Vas pozdravljam,
Hrvoje Hrabak, predsjednik UHA