Na jednom od uspona planinara HPD Sniježnice na vrhove Jastrebicu i Vučji zub, upoznalo se dosta zanimljivih planinara, pa tako i ekipu iz PD Volujak (BiH). Oni su nas pozvali da ih posjetimo u njihovom planinarskom domu u Papinoj dolini, nedaleko Gacka.
Iz doma bismo krenuli na uspon na Veliku Vlasulju, vrh planine Volujak, sa svojih 2336 m/nv druge najviše planine u BiH, odmah nakon impozantnog Maglića. Nas osmero je taj poziv i prihvatilo, čekali smo da im padne prvi snijeg i krenuli.
Taj petak predvečer smo se uputili prema Gackom gdje su nas dočekali ljubazni domaćini, na čelu s predsjednikom društva Milanom i vozeći pred nama pokazali nam put do Papine doline. Na samom dolasku smo se svi oduševili veličinom doma. Koji su 2010. godine izgradili članovi PD Volujak, odvajajući svako slobodno vrijeme, a rezultat je zaista udoban i lijepi dom sa udobnim spavaonicama, centralnom prostorijom sa kaminom, kuhinjom, banjom. Ispred doma se nalazi prostrana sjenica sa ognjištem koju ovaj put nismo koristili, ali nadamo se da ćemo imati prilike uskoro – kažu da tamo budu odlične zabave u ljetno doba kad se skupi veliki broj planinara.
Ujutro smo se ranije digli, iako ne prerano jer je vanjska temperatura bila dosta hladna, ali dan je bio prekrasno vedar i čist i nismo mogli dočekat da krenemo hodati. Sedmero nas je odlučilo krenuti s Milanom na Volujak, na vrh Velika Vlasulja. Osmi član naše male ekspedicije je odlučio poći sam drugom stazom, popeti, ili bolje reći – otrčati na vrh Orlovac na 1985 m/nv i iskoristiti dan za trening. On je inače član i visokogorskog odsjeka HPD Sniježnice a oni su ipak nešto ekstremniji od nas ‘običnih’ planinara. Iako je vrijeme bilo hladnije nego što smo navikli, brzo smo se ugrijali i krenuli lagano prema vrhu koji nam se smiješio bijel nakon snijega koji je pao baš dan ranije.
Ruta za početak i nije bila teška, lagani uspon, tu i tamo preskačemo potočiće i izvore. Kako smo napredovali prema vrhu i pojavom prvog snijega i leda, postali smo oprezniji jer osim što je za neke od nas ovo bio prvi uspon iznad 2 000 m, hodanje po ledu nam je isto nešto na što nismo baš navikli. Ali malo po malo, pomažući jedni drugima na nekim izloženijim i skliskijim mjestima, smo ipak svi sretno stigli na vrh i kao nagradu dobili fantastičan panoramski pogled na okolne planine i na Maglić koji nam je namigivao iz blizine. Kako je bilo dosta hladno i vjetrovito na vrhu, uobičajeno slikavanje i marendanje smo malo skratili i krenuli nazad… dvoje po dvoje, držeći se jedni drugih. Super je uspeti vrh, ali ne smijemo nikad zanemariti da nas očekuje i silazak koji može biti opasniji od samog uspona.
U Papinu dolinu smo stigli s prvim mrakom, naš prijatelj visokogorac nas je već sretan i utopljen čekao kraj kamina, a domaćini su nas ugodno iznenadili s juhom koju smo svi jedva dočekali i koja nam je prijala kao najbolji specijalitet. U domu je osim nas iz HPD Sniježnice bilo još ekipa planinara, tako da smo u ugodnom druženju uz vatricu i hranu koju smo izmijenili jedni s drugima ostali do dugo u noć. Iako je prvotni plan bio da u nedjelju obiđemo malo Jagodino jezero i izvor Sutjeske u blizini, pogled na greben Kuk, visine 1 817 m/nv jednostavno nije ostavljao mjesta sumnji da ćemo ipak promijeniti planove i popeti i taj vrh, a usput ipak obići i zaleđeno jezero i izvor.
Hodajući ispod Kuka i gledajući gore, u nekom trenutku ne znaš gdje si… počneš misliti da si se teleportirao negdje u Grand Canyon, padaju ti na pamet razne usporedbe, kreativnosti ne nedostaje. I tako nas je vodič Milan odveo i na Kuk. Za razliku od oštro odsječene stijene koju smo gledali dan prije i to jutro, uspon na vrh ovog grebena i nije nešto naporan, dosta je blag i dosta se zaokružuje tako da smo laganim hodom brzo stigli na vrh. Tu je naša Branka Mumalo imala dosta vremena za detaljan photo session okolnih vrhova i dolina. Foto arhiv HPD Sniježnice sve je puniji zanimljivih pejzaža. Dugo smo uživali ležeći na travi svisoka gledajući na cijelu dolinu. I ovaj dan je bio kao izmišljen, topal, bez daška vjetra, čisto vrijeme koje je omogućavalo pogled dosta u daljinu, da potrijepi našu odluku da se ovdje definitivno moramo vratiti.
U dom smo se vratili popodne, ručali sa ekipom domaćina koja se i taj dan iskazala. Ispekli su nam i meso. Uz pivce smo izmijenili neke dojmove i ideje za neka buduća druženja. Krenuli smo laganini prema doma, opet makadamskom cestom ali ovaj put sa puno više dojmova od vikenda prije, a s našim domaćinima definitivno ostajemo i dalje u kontaktu za buduće zajedničke uspone i druženja.
Visokogorci HPD Sniježnice predvođeni Lazarom Badanjcem su tih hladnih dana uspeli i susjedni ledom okovani vrh Maglić (2386 m nv). To je bio dosta težak uspon koji zahtijeva posebnu opremu, iskustvo i znanje. PK Vučji Zub se iskazao kao dobar organizator tog ekstremnog ledenog uspona. Visokogorski odsjek HPD Sniježnice uskoro planira i odlazak na usavršavanje na zimski alpinistički kamp. I dok se oni pripremaju za ledene vrhove počnite se pripremati i vi jer početkom ožujka HPD Sniježnica organizira uspon na Sniježnicu povodom Dana žena. Možda se obori i rekord od prošle godine kad je sudjelovalo 150 planinara i izletnika iz cijele županije.
Pripremili: Branka Brzica & Đani Kobilić
https://www.youtube.com/watch?v=d3xrQVIsxEY
Volujak, HPD Sniježnica
https://www.youtube.com/watch?v=9IQheIg9h6A&spfreload=10
Maglić, HPD Sniježnica