Planinari HPD Sniježnice nedavno su ponovno uspeli najviši vrh Lijepe naše, vrh Sinjal na najslikovitijoj planini u Dalmaciji na u pjesmama opjevanoj planini Dinari.
Pripremio: Đani Kobilić
Na tom vrhu od 1831 m n/v Hrvatska dodiruje nebo. A za dodirnuti nebo treba prije polaska uskladiti nekoliko stvari, jedna od važnijih je kakvo će biti vrijeme za vikend. Kad su proguglane brojne prognoze odluka je pala: kreće se na Dinaru, iako postoji mogućnost kiše!
Kišni dijelovi vikenda iskorišteni su za posjet nekih usputnih prirodno povijesnih zanimljivosti poput smirujućeg izvora Cetine, starohrvatske crkve Sv Spasa iz 9. stoljeća, alkarski Sinj, a u samom Kninu uspelo se i na srednjovjekovnu tvrđavu.
Kad se prvi put išlo na Sinjal išlo se težom rutom preko tvrđave Glavaš, ovaj put se zbog stiske sa vremenom i najavama kiše odabrala lakša ruta. Ta ruta uključuje prijevoz sa izdržljivim off road kombijima. Vozi se od sela Guge preko Markova groba i Suvog polja do prostrane doline Brezovac, odakle kreće uspon. Cesta je makadamska i jako je loša, na pojedinim mjestima poprilično se zabrinete kako za sebe tako i za kombi. Međutim, lokalni iskusni vozači pravi su majstori vožnje rubom provalija a dobro izbjegavaju i razne rupe, stijene i stabla. Sve to izletu daje jednu posebnu avanturističku čar. Planinarski dom Brezovac, gdje se i prespavalo nalazi se na kraju visoravni a okružen je prekrasnom bukovom šumom. Dom je zidana katnica sa velikom spavaonicom, wc-ima i kuhinjom, nalazi se na 1050 m visine. Ispred je i kamin gdje su nešto odvažniji planinari usprkos hladnoći malo i zagradelali. O domu se brine HPD Dinara iz Knina i veseli domar Pepe koji se sa veterinarom Milivojem i njegovim psima pridružio dubrovačkim planinarima na usponu.
Sam uspon traje nekih 3 sata od doma do vrha, a protekao je u prohladnom tonu. Kiša nije padala, puhala je burica tako da je na trenutke bilo dosta hladno. Zbog vjetra je pogled bio ‘čist’ na sve strane. Snijega je bilo nekih 5 do 10 centimetara i to je stvorilo poseban idilični ugođaj. Hodajući prolazite različitim terenima, od ugodnih gustih bukovih šuma preko livada do ljutog krša na vrhu.
Do vrha se dolazi zanimljivim kamenim usjecima, takozvanim kuloarima. Sam vrh sastoji se od dva brežuljka, na jednome je veliki ledom okovani metalni križ a na drugome signal – geodetski stup sa upisanom visinom i žigom. Pogled sa vrha puca na Peručko jezero, kao i na planine u BiH, lijepo se vide i nešto bliže planine Dalmatinske zagore poput Promine, Svilaje, Kozjaka iznad Kijeva… Na vrhu standardni foto session, naša Branka Mumalo pokušava ‘uhvatiti’ što više vrhova svojim objektivom. U povratku našu planinari sreću veselu grupu od čak pedesetak planinara iz doline Neretve. Razmijenjuju se iskustva i poneka anegdota.
Sam masiv planine Dinare pruža se u u dužini od osamdesetak kilometara. Gledajući je iz podnožja sa ceste djeluje impozantno poput velikog kamenog zida. Budi radoznalost i izaziva poštovanje. Nekad davno bila je puna ovaca (desetci tisuća) i pastirskih stanova, sad ih je sve manje i manje. Još uvijek slovi kao poprilično divlja planina. Dom je i mnogim divljim životinjama. Cijela Dinara sa vrhom Sinjalom je još uvijek nekako samozatajna i skrivena. Svakako vratit ćemo joj se opet!