Hrvatski sabor prošlog je tjedna većinom glasova izglasao Mostov prijedlog Zakona o lokalnim izborima, koji je u redovima saborske oporbe prozvan i ‘Lex Vlahušić’, budući da se zbog njega dubrovački gradonačelnik ne može kandidirati na lokalnim izborima.
Zakonom se, naime, brani kandidiranje pravomoćno osuđenima, što znači da se odnosi i na Vlahušića koji je uvjetno osuđen na šest mjeseci zatvora. Da to ipak ne bude tako i da će mogućnost kandidature Vlahušiću ipak ostati otvorena, potrudit će se sDp i HNs koji su najavili podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom, jer su uvjereni da će ovakav zakon biti ‘srušen’.
Je li jasno razgraničeno?
Stručnjak za ustavno pravo doc. dr. sc. Mato Palić za DuList je iznio svoje mišljenje o Vlahušićevim izgledima na Ustavnom sudu. — U Vlahušićevom slučaju riječ je o ograničenju pasivnog biračkog prava, s tim da je na osnovnu verziju Zakona stigao Mostov amandman koji je obuhvatio i njega, odnosno svakoga tko bi se našao u toj poziciji. Njemu bi svakako mogla poslužiti odluka Ustavnog suda iz rujna 2015. godine, kad je ‘pala’ sadržajno slična odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor iz veljače 2015. godine. U obrazloženju se navodi da se kod kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, što je njegov slučaj, treba razgraničiti koja od tih kaznenih djela nisu prepreka za kandidiranje, a koja jesu.
Ako je to u zakonu jasno razgraničeno, neovisno što su dodali da se odnosi na uvjetnu osudu u trajanju od šest mjeseci, onda je moja procjena da će Ustavni sud, držeći se svog već poznatog stajališta, donijeti odluku o nepokretanju postupka ocjene ustavnosti. Ako nije jasno razgraničeno, onda će Zakon sigurno ‘pasti’ na Ustavnom sudu, koji sigurno neće odstupiti od svoje odluke od prije godine dana – mišljenja je Palić.
– Ustavni sud je 2015. godine tražio od zakonodavca, ako će ubuduće ustrajati u namjeri ograničenja pasivnog biračkog prava za kaznena djela zloporabe položaja i ovlasti, da se jasno razgraniče teža od lakših kaznenih djela. Pritom se pozivajući na dokumente tzv. Venecijanske komisije Vijeća Europe, koje se tiču tog kaznenog djela. Naime, tu moraju biti ispunjena dva elementa: legitiman cilj, odnosno opravdani razlog te razmjernost, odnosno proporcionalnost mjere – istaknuo je Palić.
Inače, Venecijanska komisija na koju se Palić poziva (punim nazivom Europska komisija za demokraciju putem prava) bavi se ustavnim i izbornim pitanjima te općenito djelovanjem demokratskih ustanova. Smatra se da svojim djelovanjem na razne načine promovira standarde demokracije sukladno dostignućima europskog ustavnog naslijeđa.
To savjetodavno tijelo Vijeća Europe izdaje razne studije i mišljenja u pojedinim pitanjima, a često ih citira Europski sud za ljudska prava, kao i Ustavni sud RH. Tako je u lipnju 2015. godine donijela Preliminarno izvješće o isključenju počinitelja kaznenih djela iz parlamenta, na koju se uvelike ‘naslonio’ i Ustavni sud RH. Prema njemu, Venecijanska komisija kazneno djelo protiv ‘zlouporabe položaja’ odnosno ‘zlouporabe ovlasti’ ne svrstava u istu skupinu s kaznenim djelima korupcije te smatra da bi sankcije za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti ‘trebale biti umjerene’.
Načelo razmjernosti
Na ovu temu razgovarali smo s nekoliko dubrovačkih pravnih stručnjaka i odvjetnika, ali se očekivano malo tko usudi dati definitivan sud o Vlahušićevim izgledima. Prije svega jer je sadržaj zahtjeva za ocjenu ustavnosti još uvijek nepoznat, premda se pretpostavlja da će se gotovo sigurno temeljiti na već spomenutom načelu razmjernosti, koje, laički rečeno, uređuje da svaki doneseni propis mora biti razmjeran cilju svog donošenja. Dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević Vlahušićevu šansu pred Ustavnom sudu vidi kroz dva detalja.
– Po mom uvjerenju sporno je što su odredbom Zakona obuhvaćene i uvjetno osuđene osobe, a prema smjernicama Ustavnog suda pa i Venecijanske komisije to baš ne bi trebalo. Osim toga, ne samo da se njemu ograničava biračko pravo, već se i građanima ograničava pravo na izbor. Vlahušić je, naime, osuđen za nešto što ni sam sud ne smatra ozbiljnim, budući da mu je dosuđena uvjetna kazna, a birači su već, unatoč saznanju o toj osudi, njega birali za gradonačelnika. Po meni je taj dio s uvjetnom kaznom slaba točka Zakona – smatra Knežević. Knežević ističe još smjernicu iz iste odluke Ustavnog suda, a koja se tiče rokova za izmjene zakonskih ‘pravila igre’ prije izbora.
– Ustavni sud dao je smjernicu da se godinu dana prije izbora ne bi smjela mijenjati ‘pravila igre’. To u našoj državi nije izričito pravilo, ali je ustanovljeno kao dobra demokratska praksa da se godinu dana prije izbora ne zadire u izborna pravila. Tako da je i to detalj na kojem bi Zakon mogao biti ‘srušen’ na Ustavnom sudu – stava je Knežević.
Da budemo do kraja precizni, u odluci Ustavnog suda stoji kako ‘Hrvatski sabor treba ustrajati na dobroj parlamentarnoj praksi koja se sastoji u njegovoj suzdržanosti da donosi, mijenja ili dopunjuje izborno zakonodavstvo godinu dana prije održavanja redovitih parlamentarnih izbora’.
‘Pro domo sua’
Za kraj vrijedi dodati kako je Ustavni sud u odluci iz 2015. godine zauzeo stav njemačkog Saveznog suda u pogledu uloge ustavnog sudstva u zaštiti biračkih prava, po kojem ‘normativno uređenje izbornog prava podliježe striktnoj kontroli ustavnog suda’.
– To proizlazi iz općenitog zapažanja da parlamentarna većina kod odredaba koje se tiču uvjeta političkog nadmetanja na neki način djeluje ‘pro domo sua’ te upravo kod izbornog zakonodavstva postoji opasnost da se određena većina u parlamentu ne rukovodi razmišljanjima od općeg dobra već ciljem očuvanja vlastite moći – smatra Ustavni sud.